Jeremija
6:1 O sinovi Benjaminovi, skupite se da pobjegnete iz
Jeruzalemu, zatrubite u trubu u Tekoi i postavite vatreni znak
Bethacerem: jer zlo se pojavljuje sa sjevera, i to veliko
uništenje.
6:2 Kći sionsku usporedio sam s lijepom i nježnom ženom.
6:3 Pastiri će sa svojim stadima doći k njoj; bacat će se
njihovi šatori oko nje; hranit će svatko u svom
mjesto.
6:4 Pripremite rat protiv nje; ustani i pođimo u podne. Jao do
nas! jer dan prolazi, jer se sjene večeri razvlače
van.
6:5 Ustani, pođimo noću i razorimo njezine dvore.
6:6 Jer ovako je rekao Jahve nad vojskama: Sjecite drveće i bacite
brdo protiv Jeruzalema: ovo je grad koji treba posjetiti; ona je u potpunosti
zulum usred nje.
6:7 Kao što izvor izlijeva svoje vode, tako ona izbacuje svoju zloću.
u njoj se čuje nasilje i pljačka; preda mnom je neprestano tuga i
rane.
6:8 Pouči se, Jeruzaleme, da se moja duša ne udalji od tebe; da ne bih ja
učini te pustinjom, zemljom nenaseljenom.
6:9 Ovako govori Jahve nad Vojskama: Pabirčit će ostatak
Izrael kao loza: vrati ruku svoju kao berač u
košare.
6:10 Kome da govorim i opomenem da čuju? gle,
uho im je neobrezano i ne mogu čuti: gle, riječ
Jahve im je ruglo; nemaju užitka u tome.
6:11 Zato sam pun gnjeva Jahvina; Umoran sam od zadržavanja:
Izlit ću ga na djecu izvan zemlje i na skupštinu
mladići zajedno: jer će se uzeti i muž sa ženom,
starac s njim koji je pun dana.
6:12 Njihove će kuće biti pretvorene u druge, s njihovim poljima i
žene zajedno: jer ću pružiti ruku svoju na stanovnike
zemlju, govori Jahve.
6:13 Jer od najmanjega do najvećega svatko je
predan pohlepi; i od proroka čak do svećenika svaki
jedan se lažno bavi.
6:14 Lagano su izliječili ranu kćeri naroda mog,
govoreći: mir, mir; kad nema mira.
6:15 Jesu li se stidjeli kad su počinili gnusobe? ne, bili su
nimalo se ne stide, niti mogu pocrvenjeti: stoga će pasti
među onima koji padnu: u vrijeme kad ih posjetim bit će bačeni
dolje, govori Jahve.
6:16 Ovako govori Jahve: Stanite na putove, vidite i tražite staro
staze, gdje je dobar put, i idite njime, i naći ćete odmor
za vaše duše. Ali oni rekoše: Nećemo ići onuda.
6:17 I postavio sam stražare nad tobom govoreći: "Poslušajte jeku!"
truba. Ali oni rekoše: Nećemo poslušati.
6:18 Čujte dakle, narodi, i spoznajte, sabore, što je među
ih.
6:19 Čuj, zemljo: evo, pustit ću zlo na ovaj narod, na
plod njihovih misli, jer nisu poslušali moje riječi,
ni mom zakonu, nego ga je odbacio.
6:20 Za što mi dolazi tamjan iz Sabe i slatko?
trska iz daleke zemlje? vaše žrtve paljenice nisu prihvatljive, niti
slatke su mi tvoje žrtve.
6:21 Zato ovako govori Jahve: Evo, ja ću postaviti kamen spoticanja pred
ovaj će narod, očevi i sinovi zajedno, pasti na njih;
susjed i njegov prijatelj će propasti.
6:22 Ovako govori Jahve: 'Evo, dolazi narod iz sjeverne zemlje i
velika će nacija biti podignuta sa strane zemlje.
6:23 Držat će luk i koplje; oni su okrutni i nemaju milosti;
glas njihov huči kao more; i oni jašu na konjima, zalaze
postroji se kao ljudi za rat protiv tebe, kćeri sionska.
6:24 Čuli smo slavu o tome;
drži nas i bol, kao ženu koja rađa.
6:25 Ne izlazi u polje i ne idi putem; za mač na
neprijatelj i strah je na svim stranama.
6:26 Kćeri naroda moga, opaši se kostretinom i valjaj se u
pepeo: neka te tuguje, kao za sinom jedincem, najgorči jauk:
jer kvaritelj će iznenada doći na nas.
6:27 Postavio sam te za kulu i tvrđavu među svojim narodom, da
možda znaju i pokušaju na svoj način.
6:28 Svi su oni teški buntovnici, koji klevetaju, oni su mjed
i željezo; svi su pokvarenjaci.
6:29 Mjehovi su izgorjeli, olovo izgorjelo u vatri; osnivač
topi se uzalud: jer se zli ne iščupaju.
6:30 Prokletim srebrom ljudi će ih zvati jer ih je Jahve odbacio
ih.