Jeremija 6:1 O sinovi Benjaminovi, skupite se da pobjegnete iz Jeruzalemu, zatrubite u trubu u Tekoi i postavite vatreni znak Bethacerem: jer zlo se pojavljuje sa sjevera, i to veliko uništenje. 6:2 Kći sionsku usporedio sam s lijepom i nježnom ženom. 6:3 Pastiri će sa svojim stadima doći k njoj; bacat će se njihovi šatori oko nje; hranit će svatko u svom mjesto. 6:4 Pripremite rat protiv nje; ustani i pođimo u podne. Jao do nas! jer dan prolazi, jer se sjene večeri razvlače van. 6:5 Ustani, pođimo noću i razorimo njezine dvore. 6:6 Jer ovako je rekao Jahve nad vojskama: Sjecite drveće i bacite brdo protiv Jeruzalema: ovo je grad koji treba posjetiti; ona je u potpunosti zulum usred nje. 6:7 Kao što izvor izlijeva svoje vode, tako ona izbacuje svoju zloću. u njoj se čuje nasilje i pljačka; preda mnom je neprestano tuga i rane. 6:8 Pouči se, Jeruzaleme, da se moja duša ne udalji od tebe; da ne bih ja učini te pustinjom, zemljom nenaseljenom. 6:9 Ovako govori Jahve nad Vojskama: Pabirčit će ostatak Izrael kao loza: vrati ruku svoju kao berač u košare. 6:10 Kome da govorim i opomenem da čuju? gle, uho im je neobrezano i ne mogu čuti: gle, riječ Jahve im je ruglo; nemaju užitka u tome. 6:11 Zato sam pun gnjeva Jahvina; Umoran sam od zadržavanja: Izlit ću ga na djecu izvan zemlje i na skupštinu mladići zajedno: jer će se uzeti i muž sa ženom, starac s njim koji je pun dana. 6:12 Njihove će kuće biti pretvorene u druge, s njihovim poljima i žene zajedno: jer ću pružiti ruku svoju na stanovnike zemlju, govori Jahve. 6:13 Jer od najmanjega do najvećega svatko je predan pohlepi; i od proroka čak do svećenika svaki jedan se lažno bavi. 6:14 Lagano su izliječili ranu kćeri naroda mog, govoreći: mir, mir; kad nema mira. 6:15 Jesu li se stidjeli kad su počinili gnusobe? ne, bili su nimalo se ne stide, niti mogu pocrvenjeti: stoga će pasti među onima koji padnu: u vrijeme kad ih posjetim bit će bačeni dolje, govori Jahve. 6:16 Ovako govori Jahve: Stanite na putove, vidite i tražite staro staze, gdje je dobar put, i idite njime, i naći ćete odmor za vaše duše. Ali oni rekoše: Nećemo ići onuda. 6:17 I postavio sam stražare nad tobom govoreći: "Poslušajte jeku!" truba. Ali oni rekoše: Nećemo poslušati. 6:18 Čujte dakle, narodi, i spoznajte, sabore, što je među ih. 6:19 Čuj, zemljo: evo, pustit ću zlo na ovaj narod, na plod njihovih misli, jer nisu poslušali moje riječi, ni mom zakonu, nego ga je odbacio. 6:20 Za što mi dolazi tamjan iz Sabe i slatko? trska iz daleke zemlje? vaše žrtve paljenice nisu prihvatljive, niti slatke su mi tvoje žrtve. 6:21 Zato ovako govori Jahve: Evo, ja ću postaviti kamen spoticanja pred ovaj će narod, očevi i sinovi zajedno, pasti na njih; susjed i njegov prijatelj će propasti. 6:22 Ovako govori Jahve: 'Evo, dolazi narod iz sjeverne zemlje i velika će nacija biti podignuta sa strane zemlje. 6:23 Držat će luk i koplje; oni su okrutni i nemaju milosti; glas njihov huči kao more; i oni jašu na konjima, zalaze postroji se kao ljudi za rat protiv tebe, kćeri sionska. 6:24 Čuli smo slavu o tome; drži nas i bol, kao ženu koja rađa. 6:25 Ne izlazi u polje i ne idi putem; za mač na neprijatelj i strah je na svim stranama. 6:26 Kćeri naroda moga, opaši se kostretinom i valjaj se u pepeo: neka te tuguje, kao za sinom jedincem, najgorči jauk: jer kvaritelj će iznenada doći na nas. 6:27 Postavio sam te za kulu i tvrđavu među svojim narodom, da možda znaju i pokušaju na svoj način. 6:28 Svi su oni teški buntovnici, koji klevetaju, oni su mjed i željezo; svi su pokvarenjaci. 6:29 Mjehovi su izgorjeli, olovo izgorjelo u vatri; osnivač topi se uzalud: jer se zli ne iščupaju. 6:30 Prokletim srebrom ljudi će ih zvati jer ih je Jahve odbacio ih.