Jeremija
2:1 Još mi dođe riječ Jahvina:
2:2 Idi i zavapi na uši Jeruzalemu: Ovako govori Jahve! ja
spomeni se tebe, dobrote svoje mladosti, ljubavi tvojih zaručnica,
kad si išao za mnom u pustinju, u zemlju koje nije bilo
posijano.
2:3 Izrael bijaše svetost Jahvi i prvina njegova ploda.
svi koji ga proždiru sablaznit će; zlo će doći na njih, kaže The
GOSPODAR.
2:4 Čujte riječ Jahvinu, dome Jakovljeva i svi rodovi njegovi
kuća Izraelova:
2:5 Ovako govori Jahve: Kakvu su krivnju našli na meni vaši oci, to
udaljiše se od mene, za ispraznošću su išli i postali
uzaludan?
2:6 Niti su rekli: Gdje je Jahve koji nas je izveo iz zemlje?
Egipta, koji nas je vodio kroz pustinju, kroz zemlju pustinja
i jama, kroz zemlju suše i sjene smrti,
kroz zemlju kojom nitko nije prošao i gdje nitko nije boravio?
2:7 I doveo sam vas u zemlju obilatu da jedete plodove njezine i
dobrota toga; ali kad ste ušli, oskvrnili ste moju zemlju i napravili
rudnička baština an abomination.
2:8 Svećenici ne rekoše: "Gdje je Jahve?" i oni koji se bave zakonom
nisu me poznavali: i pastiri su mi se ogriješili i proroci
prorekao Baal, i hodio za onim što ne koristi.
2:9 Zato ću se i dalje s vama raspravljati - riječ je Jahvina - i s vama
dječja djeca ću zamoliti.
2:10 Jer prijeđi preko otoka Kitima i vidi; i poslati u Kedar, i
pažljivo razmotrite i vidite postoji li takvo što.
2:11 Je li neki narod promijenio svoje bogove, koji još nisu bogovi? ali ljudi moji
zamijenili su svoju slavu za ono što ne donosi korist.
2:12 Začudite se ovome, o nebesa, i užasno se uplašite, budite vrlo
pustoš, govori Jahve.
2:13 Jer moj narod počini dva zla; napustili su me
izvor žive vode, i isklesao im čatrnje, razbijene čatrnje,
koji ne može držati vodu.
2:14 Je li Izrael sluga? je li on rođeni rob? zašto je razmažen?
2:15 Mladi lavovi rikahu na njega i galamiše, i preplaviše njegovu zemlju
otpad: njegovi gradovi su spaljeni bez stanovnika.
2:16 Također su sinovi Nofa i Tahapanesa slomili krunu tvoju
glavu.
2:17 Nisi li to sam sebi priskrbio time što si napustio
GOSPODIN, Bog tvoj, kad te vodio putem?
2:18 Što ti je sad činiti na putu za Egipat, da piješ vodu iz
Sihor? ili što ti je činiti na putu Asirije, da piješ
vode rijeke?
2:19 Tvoja će te zloća ispraviti i tvoja odmetništva
ukori te: znaj dakle i vidi da je to zla stvar i
gorko, što si ostavio Jahvu, Boga svojega, i da je moj strah
ne u tebi, govori Jahve, Bog nad Vojskama.
2:20 Jer od davnina sam jaram tvoj slomio i okove tvoje raskinuo; i ti
saidst, neću prestupiti; kad na svakom visokom brdu i pod svakim
zeleno drvo lutaš, bludnica se igraš.
2:21 Ipak sam ti zasadio plemenitu lozu, potpuno pravo sjeme: kako onda
ti si mi se pretvorio u degeneriranu biljku tuđe loze?
2:22 Jer ako se opereš dušikom i uzmeš mnogo sapuna, ipak tvoj
bezakonje je označeno preda mnom, govori Jahve Gospod.
2:23 Kako možeš reći: Nisam okaljan, nisam išao za Baalima? vidjeti
put tvoj u dolini, znaj što si učinio: ti si brz
dromedar prolazi svojim putevima;
2:24 Divlji magarac naviknut na pustinju, koji guši vjetar na nju
zadovoljstvo; u njezinoj prilici tko je može odbiti? svi koji je traže
neće se umoriti; u njezinu mjesecu oni će je naći.
2:25 Čuvaj nogu svoju da ne bude obuvena i grlo svoje od žeđi;
rekao si: Nema nade: nema; jer ljubio sam strance i poslije
njima ću ići.
2:26 Kao što se lopov stidi kad ga se nađe, tako je i dom Izraelov
posramljen; oni, njihovi kraljevi, njihovi prinčevi i njihovi svećenici i njihovi
proroci,
2:27 Govore stadu: Ti si moj otac! i do kamena Ti si donio
mene naprijed: jer su mi okrenuli leđa, a ne lice.
ali u vrijeme nevolje svoje reći će: Ustani i spasi nas!
2:28 Ali gdje su tvoji bogovi koje si sebi načinio? neka ustanu, ako su
može te spasiti u vrijeme tvoje nevolje: jer prema broju
tvoji su gradovi tvoji bogovi, Judo!
2:29 Zašto se sa mnom raspravljate? svi ste mi se ogriješili,
govori Jahve.
2:30 Uzalud sam tukao djecu tvoju; nisu dobili nikakav ispravak: vaš
vlastiti je mač proždirao tvoje proroke kao lav koji uništava.
2:31 O naraštaje, gledajte riječ Jahvinu! Jesam li bio pustinja za
Izrael? zemlja tame? zato reci moj narod: Mi smo gospodari; mi
neće više doći k tebi?
2:32 Može li sluškinja zaboraviti svoje ukrase ili mladenka svoje ruho? ipak ljudi moji
zaboravili su me dani bez broja.
2:33 Zašto skraćuješ svoj put tražeći ljubav? zato si i učio
zli su putovi tvoji.
2:34 I u tvojim skutima nalazi se krv siromaha
nevini: Nisam ga našao tajnim traženjem, nego po svim ovim.
2:35 A ti kažeš: Budući da sam nevin, sigurno će se njegov gnjev odvratiti od
mi. Evo, ja ću se s tobom suditi, jer ti kažeš: Nisam
griješio.
2:36 Zašto se toliko mučiš da promijeniš svoj put? i ti ćeš biti
stidi se Egipta, kao što si se stidio Asirije.
2:37 Da, izići ćeš od njega s rukama na glavi, jer
Jahve je odbacio tvoje pouzdanje i nećeš uspjeti
ih.