Jeremija 2:1 Još mi dođe riječ Jahvina: 2:2 Idi i zavapi na uši Jeruzalemu: Ovako govori Jahve! ja spomeni se tebe, dobrote svoje mladosti, ljubavi tvojih zaručnica, kad si išao za mnom u pustinju, u zemlju koje nije bilo posijano. 2:3 Izrael bijaše svetost Jahvi i prvina njegova ploda. svi koji ga proždiru sablaznit će; zlo će doći na njih, kaže The GOSPODAR. 2:4 Čujte riječ Jahvinu, dome Jakovljeva i svi rodovi njegovi kuća Izraelova: 2:5 Ovako govori Jahve: Kakvu su krivnju našli na meni vaši oci, to udaljiše se od mene, za ispraznošću su išli i postali uzaludan? 2:6 Niti su rekli: Gdje je Jahve koji nas je izveo iz zemlje? Egipta, koji nas je vodio kroz pustinju, kroz zemlju pustinja i jama, kroz zemlju suše i sjene smrti, kroz zemlju kojom nitko nije prošao i gdje nitko nije boravio? 2:7 I doveo sam vas u zemlju obilatu da jedete plodove njezine i dobrota toga; ali kad ste ušli, oskvrnili ste moju zemlju i napravili rudnička baština an abomination. 2:8 Svećenici ne rekoše: "Gdje je Jahve?" i oni koji se bave zakonom nisu me poznavali: i pastiri su mi se ogriješili i proroci prorekao Baal, i hodio za onim što ne koristi. 2:9 Zato ću se i dalje s vama raspravljati - riječ je Jahvina - i s vama dječja djeca ću zamoliti. 2:10 Jer prijeđi preko otoka Kitima i vidi; i poslati u Kedar, i pažljivo razmotrite i vidite postoji li takvo što. 2:11 Je li neki narod promijenio svoje bogove, koji još nisu bogovi? ali ljudi moji zamijenili su svoju slavu za ono što ne donosi korist. 2:12 Začudite se ovome, o nebesa, i užasno se uplašite, budite vrlo pustoš, govori Jahve. 2:13 Jer moj narod počini dva zla; napustili su me izvor žive vode, i isklesao im čatrnje, razbijene čatrnje, koji ne može držati vodu. 2:14 Je li Izrael sluga? je li on rođeni rob? zašto je razmažen? 2:15 Mladi lavovi rikahu na njega i galamiše, i preplaviše njegovu zemlju otpad: njegovi gradovi su spaljeni bez stanovnika. 2:16 Također su sinovi Nofa i Tahapanesa slomili krunu tvoju glavu. 2:17 Nisi li to sam sebi priskrbio time što si napustio GOSPODIN, Bog tvoj, kad te vodio putem? 2:18 Što ti je sad činiti na putu za Egipat, da piješ vodu iz Sihor? ili što ti je činiti na putu Asirije, da piješ vode rijeke? 2:19 Tvoja će te zloća ispraviti i tvoja odmetništva ukori te: znaj dakle i vidi da je to zla stvar i gorko, što si ostavio Jahvu, Boga svojega, i da je moj strah ne u tebi, govori Jahve, Bog nad Vojskama. 2:20 Jer od davnina sam jaram tvoj slomio i okove tvoje raskinuo; i ti saidst, neću prestupiti; kad na svakom visokom brdu i pod svakim zeleno drvo lutaš, bludnica se igraš. 2:21 Ipak sam ti zasadio plemenitu lozu, potpuno pravo sjeme: kako onda ti si mi se pretvorio u degeneriranu biljku tuđe loze? 2:22 Jer ako se opereš dušikom i uzmeš mnogo sapuna, ipak tvoj bezakonje je označeno preda mnom, govori Jahve Gospod. 2:23 Kako možeš reći: Nisam okaljan, nisam išao za Baalima? vidjeti put tvoj u dolini, znaj što si učinio: ti si brz dromedar prolazi svojim putevima; 2:24 Divlji magarac naviknut na pustinju, koji guši vjetar na nju zadovoljstvo; u njezinoj prilici tko je može odbiti? svi koji je traže neće se umoriti; u njezinu mjesecu oni će je naći. 2:25 Čuvaj nogu svoju da ne bude obuvena i grlo svoje od žeđi; rekao si: Nema nade: nema; jer ljubio sam strance i poslije njima ću ići. 2:26 Kao što se lopov stidi kad ga se nađe, tako je i dom Izraelov posramljen; oni, njihovi kraljevi, njihovi prinčevi i njihovi svećenici i njihovi proroci, 2:27 Govore stadu: Ti si moj otac! i do kamena Ti si donio mene naprijed: jer su mi okrenuli leđa, a ne lice. ali u vrijeme nevolje svoje reći će: Ustani i spasi nas! 2:28 Ali gdje su tvoji bogovi koje si sebi načinio? neka ustanu, ako su može te spasiti u vrijeme tvoje nevolje: jer prema broju tvoji su gradovi tvoji bogovi, Judo! 2:29 Zašto se sa mnom raspravljate? svi ste mi se ogriješili, govori Jahve. 2:30 Uzalud sam tukao djecu tvoju; nisu dobili nikakav ispravak: vaš vlastiti je mač proždirao tvoje proroke kao lav koji uništava. 2:31 O naraštaje, gledajte riječ Jahvinu! Jesam li bio pustinja za Izrael? zemlja tame? zato reci moj narod: Mi smo gospodari; mi neće više doći k tebi? 2:32 Može li sluškinja zaboraviti svoje ukrase ili mladenka svoje ruho? ipak ljudi moji zaboravili su me dani bez broja. 2:33 Zašto skraćuješ svoj put tražeći ljubav? zato si i učio zli su putovi tvoji. 2:34 I u tvojim skutima nalazi se krv siromaha nevini: Nisam ga našao tajnim traženjem, nego po svim ovim. 2:35 A ti kažeš: Budući da sam nevin, sigurno će se njegov gnjev odvratiti od mi. Evo, ja ću se s tobom suditi, jer ti kažeš: Nisam griješio. 2:36 Zašto se toliko mučiš da promijeniš svoj put? i ti ćeš biti stidi se Egipta, kao što si se stidio Asirije. 2:37 Da, izići ćeš od njega s rukama na glavi, jer Jahve je odbacio tvoje pouzdanje i nećeš uspjeti ih.