Judith 16:1 Tada je Judita počela pjevati ovu zahvalnicu po svemu Izraelu i po svemu ljudi su pjevali za njom ovu pjesmu hvale. 16:2 Judita reče: Počni Bogu mom uz bubnjeve, pjevaj Gospodu mom uz cimbale: napjevajte mu novi psalam, uzvisujte ga i zazivajte ime njegovo. 16:3 Jer Bog razbija bitke, jer među taborima usred ljudi on me izbavio iz ruku onih koji su me progonili. 16:4 Asur je izašao iz planina sa sjevera, došao je s desetoricom tisuće njegove vojske, čije je mnoštvo zaustavilo bujice, i njihovi konjanici pokrili su brda. 16:5 Hvalio se da će spaliti moje granice i pobiti moje mladiće mačem i razbi djecu koja sisaju o zemlju i napravi dojenčad moja kao plijen, a djevice moje kao plijen. 16:6 Ali svemogući Gospod ih je razočarao rukom jedne žene. 16:7 Jer ne padoše moćni od mladića, ni sinovi od Titana udari ga, niti visoki divovi na njega: ali Judita kći Merarijeva ga je oslabila ljepotom svoga lica. 16:8 Jer je zbacila haljinu svog udovištva radi uzvišenja onih koji su bili potlačeni u Izraelu i namazala joj lice pomašću i svezala svoju kosu u gumu i uzela platnenu haljinu da ga prevari. 16:9 Njezine su mu sandale opčinile oči, njezina ljepota zarobila mu je um i fauchion mu je prošao kroz vrat. 16:10 Perzijanci su zadrhtali od njezine smjelosti, a Medijci su bili uplašeni od nje otpornost. 16:11 Tada moji nevoljnici klicahu od radosti, i moji slabi klicahu glasno; ali začudiše se: ovi podigoše glas, ali oni svrgnuti. 16:12 Sinovi djevojački proboli su ih i ranili kao djeca bjegunaca: izginuše od bitke Gospodnje. 16:13 Pjevat ću Gospodu pjesmu novu: Gospode, velik si i veličanstven, divan u snazi i nepobjediv. 16:14 Sva stvorenja neka ti služe, jer ti si rekao, i oni su stvoreni, ti poslao si duh svoj, i on ih je stvorio, a toga nema može odoljeti tvom glasu. 16:15 Jer će se planine s vodama pokrenuti iz temelja, stijene će se rastopiti kao vosak pred tvojom nazočnošću: ipak si milosrdan prema oni koji te se boje. 16:16 Jer svaka je žrtva premala za slatki miris tebi, i sve sala nije dosta za tvoju žrtvu paljenicu, nego onaj koji se boji velik je Gospodin u svako doba. 16:17 Teško narodima koji ustaju protiv mog roda! Gospodin svemogući osvetit će im se na Sudnjem danu, paljenjem vatre i crvi u njihovu mesu; i oni će ih osjetiti i zauvijek plakati. 16:18 Čim uđoše u Jeruzalem, pokloniše se Gospodu; i čim su ljudi bili pročišćeni, prinijeli su svoju spaljenicu prinose, i njihove besplatne prinose, i njihove darove. 16:19 Judita je također posvetila sve Holofernove stvari koje su ljudi imali dao joj, i dao baldahin, koji je bila iznijela iz njegova spavaću sobu, na dar Gospodinu. 16:20 Narod nastavi blagovati u Jeruzalemu pred svetištem prošla su tri mjeseca i Judith je ostala s njima. 16:21 Nakon tog vremena svatko se vrati na svoju baštinu, a i Judita otišao u Betuliju, i ostao u svom posjedu, i bio u njoj vrijeme časno u cijeloj zemlji. 16:22 I mnogi su je željeli, ali je nitko nije poznao u sve dane njezina života poslije da je njen muž Manaše mrtav i da je pridružen svom narodu. 16:23 Ali ona je sve više rasla u časti i starila u sebi muževa kuća, koja je bila stara sto pet godina, i učinila je sluškinjom besplatno; pa je umrla u Betuliji: i pokopali su je u špilji njezinoj muž Manases. 16:24 Dom Izraelov oplakivao ju je sedam dana, a prije no što je umrla, podijelila je svoju robu svima onima koji su joj bili najbliži Manasija, njezin muž, i oni koji su joj bili najbliži. 16:25 I nitko više nije zastrašivao sinove Izraelove Juditinih dana, niti dugo vremena nakon njezine smrti.