Judith
16:1 Tada je Judita počela pjevati ovu zahvalnicu po svemu Izraelu i po svemu
ljudi su pjevali za njom ovu pjesmu hvale.
16:2 Judita reče: Počni Bogu mom uz bubnjeve, pjevaj Gospodu mom uz
cimbale: napjevajte mu novi psalam, uzvisujte ga i zazivajte ime njegovo.
16:3 Jer Bog razbija bitke, jer među taborima usred
ljudi on me izbavio iz ruku onih koji su me progonili.
16:4 Asur je izašao iz planina sa sjevera, došao je s desetoricom
tisuće njegove vojske, čije je mnoštvo zaustavilo bujice, i
njihovi konjanici pokrili su brda.
16:5 Hvalio se da će spaliti moje granice i pobiti moje mladiće
mačem i razbi djecu koja sisaju o zemlju i napravi
dojenčad moja kao plijen, a djevice moje kao plijen.
16:6 Ali svemogući Gospod ih je razočarao rukom jedne žene.
16:7 Jer ne padoše moćni od mladića, ni sinovi
od Titana udari ga, niti visoki divovi na njega: ali Judita
kći Merarijeva ga je oslabila ljepotom svoga lica.
16:8 Jer je zbacila haljinu svog udovištva radi uzvišenja onih
koji su bili potlačeni u Izraelu i namazala joj lice pomašću i
svezala svoju kosu u gumu i uzela platnenu haljinu da ga prevari.
16:9 Njezine su mu sandale opčinile oči, njezina ljepota zarobila mu je um i
fauchion mu je prošao kroz vrat.
16:10 Perzijanci su zadrhtali od njezine smjelosti, a Medijci su bili uplašeni od nje
otpornost.
16:11 Tada moji nevoljnici klicahu od radosti, i moji slabi klicahu glasno; ali
začudiše se: ovi podigoše glas, ali oni
svrgnuti.
16:12 Sinovi djevojački proboli su ih i ranili kao
djeca bjegunaca: izginuše od bitke Gospodnje.
16:13 Pjevat ću Gospodu pjesmu novu: Gospode, velik si i
veličanstven, divan u snazi i nepobjediv.
16:14 Sva stvorenja neka ti služe, jer ti si rekao, i oni su stvoreni, ti
poslao si duh svoj, i on ih je stvorio, a toga nema
može odoljeti tvom glasu.
16:15 Jer će se planine s vodama pokrenuti iz temelja,
stijene će se rastopiti kao vosak pred tvojom nazočnošću: ipak si milosrdan prema
oni koji te se boje.
16:16 Jer svaka je žrtva premala za slatki miris tebi, i sve
sala nije dosta za tvoju žrtvu paljenicu, nego onaj koji se boji
velik je Gospodin u svako doba.
16:17 Teško narodima koji ustaju protiv mog roda! Gospodin svemogući
osvetit će im se na Sudnjem danu, paljenjem vatre i
crvi u njihovu mesu; i oni će ih osjetiti i zauvijek plakati.
16:18 Čim uđoše u Jeruzalem, pokloniše se Gospodu;
i čim su ljudi bili pročišćeni, prinijeli su svoju spaljenicu
prinose, i njihove besplatne prinose, i njihove darove.
16:19 Judita je također posvetila sve Holofernove stvari koje su ljudi imali
dao joj, i dao baldahin, koji je bila iznijela iz njegova
spavaću sobu, na dar Gospodinu.
16:20 Narod nastavi blagovati u Jeruzalemu pred svetištem
prošla su tri mjeseca i Judith je ostala s njima.
16:21 Nakon tog vremena svatko se vrati na svoju baštinu, a i Judita
otišao u Betuliju, i ostao u svom posjedu, i bio u njoj
vrijeme časno u cijeloj zemlji.
16:22 I mnogi su je željeli, ali je nitko nije poznao u sve dane njezina života poslije
da je njen muž Manaše mrtav i da je pridružen svom narodu.
16:23 Ali ona je sve više rasla u časti i starila u sebi
muževa kuća, koja je bila stara sto pet godina, i učinila je sluškinjom
besplatno; pa je umrla u Betuliji: i pokopali su je u špilji njezinoj
muž Manases.
16:24 Dom Izraelov oplakivao ju je sedam dana, a prije no što je umrla,
podijelila je svoju robu svima onima koji su joj bili najbliži
Manasija, njezin muž, i oni koji su joj bili najbliži.
16:25 I nitko više nije zastrašivao sinove Izraelove
Juditinih dana, niti dugo vremena nakon njezine smrti.