Judith 7:1 Sutradan je Holoferno zapovjedio svom svojom vojskom i svim svojim narodom koji su došli preuzeti njegovu ulogu, da bi trebali ukloniti svoj tabor protiv Bethulia, unaprijed uzeti uspone u brdovitu zemlju i napraviti rat protiv sinova Izraelovih. 7:2 Tada su njihovi jaki ljudi toga dana uklonili svoje tabore i vojsku ratnika bilo je stotinu i sedamdeset tisuća pješaka i dvanaest tisuća konjanika, osim prtljage, i drugih ljudi koji su bili pješice među njima, vrlo veliko mnoštvo. 7:3 Utaboriše se u dolini blizu Betulije, kod izvora proširili su se u širinu preko Dothaima sve do Belmaima, i u dužine od Betulije do Kinamona, koji je nasuprot Ezdrelonu. 7:4 Kad su sinovi Izraelovi vidjeli njihovo mnoštvo, bili su silno uznemiren i reče svaki svome susjedu: Sad će ovi ljudi ližu lice zemlje; jer ni visoke planine, ni doline, ni brda, ne mogu nositi njihovu težinu. 7:5 Tada je svaki čovjek uzeo svoje ratno oružje, a kad se zapalilo vatre na njihove kule, ostali su i bdjeli cijelu tu noć. 7:6 Ali drugog dana Holoferno je izveo sve svoje konjanike u pogled na sinove Izraelove koji su bili u Betuliji, 7:7 I razgledaše prolaze do grada i dođoše do izvora njihove vode, zauzeo ih i postavio nad njima garnizone ratnika, a sam se uklonio prema svom narodu. 7:8 Tada mu priđoše svi poglavari Ezavovih sinova i svi namjesnici naroda Moaba i kapetani morske obale, i rekao je, 7:9 Neka čuje sada gospodar naš riječ, da tvoja ne propadne vojska. 7:10 Jer ovaj narod sinova Izraelovih ne uzda se u svoja koplja, nego u visini planina u kojima stanuju, jer nije lako doći do vrhova svojih planina. 7:11 Sada se, dakle, gospodaru, ne bori protiv njih u bojnom redu, i neće poginuti ni jedan čovjek iz tvoga naroda. 7:12 Ostani u svom taboru i zadrži sve ljude svoje vojske i pusti svoju sluge uzimaju u ruke izvor vode koja teče podnožje planine: 7:13 Jer svi stanovnici Betulije ondje imaju vodu; tako će biti žeđ ih ubija, i oni će dati svoj grad, i mi i naš ljudi će se popeti na vrhove planina koje su blizu i hoće utaborite se na njih da pazite da nitko ne izađe iz grada. 7:14 Tako će oni i njihove žene i njihova djeca biti spaljeni u vatri, i prije nego što mač dođe na njih, oni će biti oboreni u ulice u kojima stanuju. 7:15 Tako ćeš im dati zlo; jer su se pobunili, i upoznao nije tvoju osobu mirno. 7:16 Te se riječi svidjele Holofernu i svim njegovim slugama, a on imenovan da učini kako su rekli. 7:17 Tabor sinova Amonovih ode i s njima petorica tisuća Asiraca, utaborili su se u dolini i zauzeli vode i izvore vode sinova Izraelovih. 7:18 Tada su Ezavovi sinovi otišli s Amonovim sinovima i utaborili se u brdima nasuprot Dothaimu: i poslaše neke od njih prema jugu i prema istoku preko prema Ekrebelu, koji je u blizini Chusi, to je na potoku Mochmur; i ostatak Asirska vojska utaborila se u ravnici i prekrila lice cijela zemlja; a njihovi šatori i kočije bili su razapeti na vrlo veliku mnoštvo. 7:19 Tada su sinovi Izraelovi zavapili Jahvi, Bogu svome, jer su njihovi srce je stalo, jer su ih svi njihovi neprijatelji okružili, i nije bilo načina da pobjegne među njima. 7:20 Tako je oko njih ostala sva četa Asurova, oba njihova pješaka, bojna kola i konjanike trideset i četiri dana, tako da sve njihove posude vode nisu uspjeli svi stanovnici Betulije. 7:21 I bunari su se ispraznili i nisu imali vode da piju napuniti za jedan dan; jer su im davali piti na mjeru. 7:22 Zato su njihova mala djeca bila bez srca, a njihove žene i mladići su padali u nesvijest od žeđi i padali po ulicama grada, i kraj vrata, i više nije bilo snage u njima. 7:23 Tada se sav narod okupi kod Ozije i kod poglavara grada, i mladići, i žene, i djeca, i povika iza glasa, i reče pred svim starješinama: 7:24 Neka Bog sudi između nas i vas, jer ste nam nanijeli veliku štetu da niste tražili mir od sinova Assurovih. 7:25 Za sada nemamo pomoćnika, ali Bog nas je prodao u njihove ruke trebali bismo biti bačeni pred njih žeđu i velikim uništenjem. 7:26 Sada ih, dakle, pozovite k sebi i predajte sav grad u plijen Holofernovu narodu i svoj njegovoj vojsci. 7:27 Jer bolje nam je da budemo njihov plijen nego da za njih umremo žeđ: jer ćemo biti njegove sluge da žive naše duše i ne vidjeti smrt naše djece pred našim očima, ni naših žena ni naših djeca da umru. 7:28 Uzimamo za svjedoke protiv vas nebo i zemlju i Boga našega i Gospodine otaca naših, koji nas kažnjavaš po grijesima našim i grijehe naših otaca, da ne učini kako smo danas rekli. 7:29 Tada nasta veliki plač jednodušno usred skupština; i zavapiše Gospodinu Bogu iz svega glasa. 7:30 Tada im Ozija reče: Braćo, budite hrabri, izdržimo još pet dana, u kojem vremenu Gospodin Bog naš može okrenuti svoju milost prema sebi nas; jer on nas neće sasvim napustiti. 7:31 I ako ovi dani prođu i ne dođe nam pomoć, učinit ću prema tvojoj riječi. 7:32 I rasprši narod, svakoga na svoju ruku; i oni otišao do zidina i kula svoga grada i poslao žene i djeca u svoje kuće: i oni su vrlo poniženi dovedeni u grad.