Judith
7:1 Sutradan je Holoferno zapovjedio svom svojom vojskom i svim svojim narodom koji
su došli preuzeti njegovu ulogu, da bi trebali ukloniti svoj tabor protiv
Bethulia, unaprijed uzeti uspone u brdovitu zemlju i napraviti
rat protiv sinova Izraelovih.
7:2 Tada su njihovi jaki ljudi toga dana uklonili svoje tabore i vojsku
ratnika bilo je stotinu i sedamdeset tisuća pješaka i dvanaest
tisuća konjanika, osim prtljage, i drugih ljudi koji su bili pješice
među njima, vrlo veliko mnoštvo.
7:3 Utaboriše se u dolini blizu Betulije, kod izvora
proširili su se u širinu preko Dothaima sve do Belmaima, i u
dužine od Betulije do Kinamona, koji je nasuprot Ezdrelonu.
7:4 Kad su sinovi Izraelovi vidjeli njihovo mnoštvo, bili su
silno uznemiren i reče svaki svome susjedu: Sad će ovi
ljudi ližu lice zemlje; jer ni visoke planine, ni
doline, ni brda, ne mogu nositi njihovu težinu.
7:5 Tada je svaki čovjek uzeo svoje ratno oružje, a kad se zapalilo
vatre na njihove kule, ostali su i bdjeli cijelu tu noć.
7:6 Ali drugog dana Holoferno je izveo sve svoje konjanike u
pogled na sinove Izraelove koji su bili u Betuliji,
7:7 I razgledaše prolaze do grada i dođoše do izvora
njihove vode, zauzeo ih i postavio nad njima garnizone ratnika,
a sam se uklonio prema svom narodu.
7:8 Tada mu priđoše svi poglavari Ezavovih sinova i svi
namjesnici naroda Moaba i kapetani morske obale, i
rekao je,
7:9 Neka čuje sada gospodar naš riječ, da tvoja ne propadne
vojska.
7:10 Jer ovaj narod sinova Izraelovih ne uzda se u svoja koplja,
nego u visini planina u kojima stanuju, jer nije
lako doći do vrhova svojih planina.
7:11 Sada se, dakle, gospodaru, ne bori protiv njih u bojnom redu, i
neće poginuti ni jedan čovjek iz tvoga naroda.
7:12 Ostani u svom taboru i zadrži sve ljude svoje vojske i pusti svoju
sluge uzimaju u ruke izvor vode koja teče
podnožje planine:
7:13 Jer svi stanovnici Betulije ondje imaju vodu; tako će biti
žeđ ih ubija, i oni će dati svoj grad, i mi i naš
ljudi će se popeti na vrhove planina koje su blizu i hoće
utaborite se na njih da pazite da nitko ne izađe iz grada.
7:14 Tako će oni i njihove žene i njihova djeca biti spaljeni u vatri,
i prije nego što mač dođe na njih, oni će biti oboreni u
ulice u kojima stanuju.
7:15 Tako ćeš im dati zlo; jer su se pobunili, i
upoznao nije tvoju osobu mirno.
7:16 Te se riječi svidjele Holofernu i svim njegovim slugama, a on
imenovan da učini kako su rekli.
7:17 Tabor sinova Amonovih ode i s njima petorica
tisuća Asiraca, utaborili su se u dolini i zauzeli
vode i izvore vode sinova Izraelovih.
7:18 Tada su Ezavovi sinovi otišli s Amonovim sinovima i utaborili se
u brdima nasuprot Dothaimu: i poslaše neke od njih
prema jugu i prema istoku preko prema Ekrebelu, koji je
u blizini Chusi, to je na potoku Mochmur; i ostatak
Asirska vojska utaborila se u ravnici i prekrila lice
cijela zemlja; a njihovi šatori i kočije bili su razapeti na vrlo veliku
mnoštvo.
7:19 Tada su sinovi Izraelovi zavapili Jahvi, Bogu svome, jer su njihovi
srce je stalo, jer su ih svi njihovi neprijatelji okružili, i
nije bilo načina da pobjegne među njima.
7:20 Tako je oko njih ostala sva četa Asurova, oba njihova pješaka,
bojna kola i konjanike trideset i četiri dana, tako da sve njihove posude
vode nisu uspjeli svi stanovnici Betulije.
7:21 I bunari su se ispraznili i nisu imali vode da piju
napuniti za jedan dan; jer su im davali piti na mjeru.
7:22 Zato su njihova mala djeca bila bez srca, a njihove žene i
mladići su padali u nesvijest od žeđi i padali po ulicama grada,
i kraj vrata, i više nije bilo snage
u njima.
7:23 Tada se sav narod okupi kod Ozije i kod poglavara grada,
i mladići, i žene, i djeca, i povika iza glasa,
i reče pred svim starješinama:
7:24 Neka Bog sudi između nas i vas, jer ste nam nanijeli veliku štetu
da niste tražili mir od sinova Assurovih.
7:25 Za sada nemamo pomoćnika, ali Bog nas je prodao u njihove ruke
trebali bismo biti bačeni pred njih žeđu i velikim uništenjem.
7:26 Sada ih, dakle, pozovite k sebi i predajte sav grad u plijen
Holofernovu narodu i svoj njegovoj vojsci.
7:27 Jer bolje nam je da budemo njihov plijen nego da za njih umremo
žeđ: jer ćemo biti njegove sluge da žive naše duše i ne
vidjeti smrt naše djece pred našim očima, ni naših žena ni naših
djeca da umru.
7:28 Uzimamo za svjedoke protiv vas nebo i zemlju i Boga našega i
Gospodine otaca naših, koji nas kažnjavaš po grijesima našim i
grijehe naših otaca, da ne učini kako smo danas rekli.
7:29 Tada nasta veliki plač jednodušno usred
skupština; i zavapiše Gospodinu Bogu iz svega glasa.
7:30 Tada im Ozija reče: Braćo, budite hrabri, izdržimo još
pet dana, u kojem vremenu Gospodin Bog naš može okrenuti svoju milost prema sebi
nas; jer on nas neće sasvim napustiti.
7:31 I ako ovi dani prođu i ne dođe nam pomoć, učinit ću
prema tvojoj riječi.
7:32 I rasprši narod, svakoga na svoju ruku; i oni
otišao do zidina i kula svoga grada i poslao žene i
djeca u svoje kuće: i oni su vrlo poniženi dovedeni u grad.