Izaije 64:1 O, kad bi nebesa razderao, kad bi sišao, da se planine slijevaju u tvojoj prisutnosti, 64:2 Kao što gori vatra koja se topi, vatra uzrokuje ključanje vode, da obznaniš ime tvoje protivnicima svojim da mogu narodi dršću pred tvojom prisutnošću! 64:3 Kad si činio strašne stvari koje nismo očekivali, ti si došao dolje, planine su tekle u tvojoj prisutnosti. 64:4 Jer od postanka svijeta ljudi nisu čuli niti opazili uhom ni okom ne vidjelo, Bože, kraj tebe što ima pripremljen za onoga koji ga čeka. 64:5 Susrećeš onoga koji se raduje i čini što je pravedno, one koji spomeni te se na putovima svojim: gle, ti si gnjevan; jer smo sagriješili: u njima je postojanost i bit ćemo spašeni. 64:6 Ali svi smo mi kao nečistoća i sve su naše pravednosti kao prljave krpe; i svi mi venemo kao list; i naše nedjela, poput vjetar, odnio nas je. 64:7 I nema nikoga tko zaziva ime tvoje, tko se diže da se uhvatimo za tebe: jer si sakrio lice svoje od nas i jesi uništio nas je zbog naših bezakonja. 64:8 Ali sada si ti, Jahve, otac naš; mi smo glina, a ti naš lončar; i svi smo djelo tvojih ruku. 64:9 Ne gnjevi se jako, Jahve, i ne spominji se bezakonja dovijeka! evo, vidi, molimo te, svi smo tvoj narod. 64:10 Tvoji su sveti gradovi pustinja, Sion je pustinja, Jeruzalem pustoš. 64:11 Naša je sveta i lijepa kuća, gdje su te slavili oci naši ognjem spaljen: i sve naše miline opustoše. 64:12 Hoćeš li se suzdržati od toga, Jahve? hoćeš li držati svoje mir, i jako nas boli?