Izaije
64:1 O, kad bi nebesa razderao, kad bi sišao,
da se planine slijevaju u tvojoj prisutnosti,
64:2 Kao što gori vatra koja se topi, vatra uzrokuje ključanje vode,
da obznaniš ime tvoje protivnicima svojim da mogu narodi
dršću pred tvojom prisutnošću!
64:3 Kad si činio strašne stvari koje nismo očekivali, ti si došao
dolje, planine su tekle u tvojoj prisutnosti.
64:4 Jer od postanka svijeta ljudi nisu čuli niti opazili
uhom ni okom ne vidjelo, Bože, kraj tebe što ima
pripremljen za onoga koji ga čeka.
64:5 Susrećeš onoga koji se raduje i čini što je pravedno, one koji
spomeni te se na putovima svojim: gle, ti si gnjevan; jer smo sagriješili:
u njima je postojanost i bit ćemo spašeni.
64:6 Ali svi smo mi kao nečistoća i sve su naše pravednosti kao
prljave krpe; i svi mi venemo kao list; i naše nedjela, poput
vjetar, odnio nas je.
64:7 I nema nikoga tko zaziva ime tvoje, tko se diže
da se uhvatimo za tebe: jer si sakrio lice svoje od nas i jesi
uništio nas je zbog naših bezakonja.
64:8 Ali sada si ti, Jahve, otac naš; mi smo glina, a ti naš
lončar; i svi smo djelo tvojih ruku.
64:9 Ne gnjevi se jako, Jahve, i ne spominji se bezakonja dovijeka!
evo, vidi, molimo te, svi smo tvoj narod.
64:10 Tvoji su sveti gradovi pustinja, Sion je pustinja, Jeruzalem
pustoš.
64:11 Naša je sveta i lijepa kuća, gdje su te slavili oci naši
ognjem spaljen: i sve naše miline opustoše.
64:12 Hoćeš li se suzdržati od toga, Jahve? hoćeš li držati svoje
mir, i jako nas boli?