Izaije
42:1 Evo sluge moga, koga ja podupirem; izabranici moji, u kojima je duša moja
oduševljava; Svoj sam duh stavio na nj: on će donijeti pravdu
poganima.
42:2 Neće vikati, niti podizati, niti dati da se glas njegov čuje
ulica.
42:3 Trske stučene neće slomiti, lana koji se dimi neće
ugasi: on će iznijeti sud istini.
42:4 Neće klonuti niti će se obeshrabriti dok ne donese presudu u
zemlja: i otoci će čekati njegov zakon.
42:5 Ovako govori Bog Jahve, koji je stvorio nebesa i razapeo ih
van; onaj koji raširi zemlju i ono što iz nje izlazi; on
koji daje dah ljudima na njemu i duh onima koji hodaju
tamo:
42:6 Ja, Jahve, pozvao sam te u pravdi i držat ću te za ruku,
i čuvat će te, i dati te za savez naroda, za a
svjetlo pogana;
42:7 Slijepcima otvoriti oči, izvesti sužnjeve iz tamnice i
oni koji sjede u tami iz zatvora.
42:8 Ja sam Jahve, to je moje ime, i svoje slave neću dati drugome,
ni moja pohvala kipovima.
42:9 Evo, ono prijašnje se dogodilo, a ja navješćujem novo.
prije nego izniknu, govorim vam o njima.
42:10 Pjevajte Jahvi pjesmu novu i hvalu njegovu s kraja zemlje,
vi koji silazite u more, i sve što je u njemu; otoci, i
njegovih stanovnika.
42:11 Pustinja i gradovi njezini neka podignu svoj glas
sela u kojima Kedar živi: neka pjevaju stanovnici stijene,
neka viču s vrhova planina.
42:12 Neka daju slavu Jahvi i hvalu njegovu navješćuju u
otoci.
42:13 Jahve će izaći kao moćan čovjek, raspirit će ljubomoru kao
ratnik: on će vikati, da, urlati; on će nadvladati svoje
Neprijatelji.
42:14 Dugo sam šutio; Bio sam miran i suzdržan
ja: sada ću plakati kao žena koja rađa; uništit ću i
proždrijeti odjednom.
42:15 Opustošit ću planine i brežuljke i osušit ću sve bilje njihovo; i ja
načinit ću rijeke otocima i isušit ću jezera.
42:16 I slijepe ću dovesti putem koji ne poznavahu; Ja ću ih voditi
na stazama koje nisu poznavali: prije ću tamu učiniti svjetlom
njih, a krive stvari ravne. Ovo ću im učiniti, i
ne napustiti ih.
42:17 Vratit će se natrag, postidjet će se jako oni koji se u njih uzdaju
kipovi rezani koji govore likovima: Vi ste bogovi naši.
42:18 Čujte, gluhi! i gledajte, slijepci, da vidite.
42:19 Tko je slijep ako ne moj sluga? ili gluh, kao moj glasnik kojeg sam poslao? WHO
je li slijep kao onaj savršen, i slijep kao sluga Jahvin?
42:20 Vidiš mnogo, a ne opažaš; otvarajući uši, ali on
ne čuje.
42:21 Jahvi je mila pravednost njegova; on će uveličati
zakon, i učiniti ga časnim.
42:22 Ali ovo je narod opljačkan i opljačkan; svi su oni uhvaćeni u zamku
rupe, a skrivaju se u zatvorima: plijen su, a nikakav
isporučuje; za plijen, a nitko ne kaže: Vrati!
42:23 Tko će od vas to poslušati? koji će poslušati i čuti za
vrijeme da dođe?
42:24 Tko je predao Jakova na plijen i Izraela razbojnicima? nije li Jahve,
onaj protiv koga smo zgriješili? jer nisu htjeli ići njegovim putovima,
niti su bili poslušni njegovom zakonu.
42:25 Zato je izlio na njega jarost svoga gnjeva i
snaga bitke: i zapalila ga je uokolo, a ipak je znao
ne; i to ga je peklo, ali on to nije položio k srcu.