Izaije 42:1 Evo sluge moga, koga ja podupirem; izabranici moji, u kojima je duša moja oduševljava; Svoj sam duh stavio na nj: on će donijeti pravdu poganima. 42:2 Neće vikati, niti podizati, niti dati da se glas njegov čuje ulica. 42:3 Trske stučene neće slomiti, lana koji se dimi neće ugasi: on će iznijeti sud istini. 42:4 Neće klonuti niti će se obeshrabriti dok ne donese presudu u zemlja: i otoci će čekati njegov zakon. 42:5 Ovako govori Bog Jahve, koji je stvorio nebesa i razapeo ih van; onaj koji raširi zemlju i ono što iz nje izlazi; on koji daje dah ljudima na njemu i duh onima koji hodaju tamo: 42:6 Ja, Jahve, pozvao sam te u pravdi i držat ću te za ruku, i čuvat će te, i dati te za savez naroda, za a svjetlo pogana; 42:7 Slijepcima otvoriti oči, izvesti sužnjeve iz tamnice i oni koji sjede u tami iz zatvora. 42:8 Ja sam Jahve, to je moje ime, i svoje slave neću dati drugome, ni moja pohvala kipovima. 42:9 Evo, ono prijašnje se dogodilo, a ja navješćujem novo. prije nego izniknu, govorim vam o njima. 42:10 Pjevajte Jahvi pjesmu novu i hvalu njegovu s kraja zemlje, vi koji silazite u more, i sve što je u njemu; otoci, i njegovih stanovnika. 42:11 Pustinja i gradovi njezini neka podignu svoj glas sela u kojima Kedar živi: neka pjevaju stanovnici stijene, neka viču s vrhova planina. 42:12 Neka daju slavu Jahvi i hvalu njegovu navješćuju u otoci. 42:13 Jahve će izaći kao moćan čovjek, raspirit će ljubomoru kao ratnik: on će vikati, da, urlati; on će nadvladati svoje Neprijatelji. 42:14 Dugo sam šutio; Bio sam miran i suzdržan ja: sada ću plakati kao žena koja rađa; uništit ću i proždrijeti odjednom. 42:15 Opustošit ću planine i brežuljke i osušit ću sve bilje njihovo; i ja načinit ću rijeke otocima i isušit ću jezera. 42:16 I slijepe ću dovesti putem koji ne poznavahu; Ja ću ih voditi na stazama koje nisu poznavali: prije ću tamu učiniti svjetlom njih, a krive stvari ravne. Ovo ću im učiniti, i ne napustiti ih. 42:17 Vratit će se natrag, postidjet će se jako oni koji se u njih uzdaju kipovi rezani koji govore likovima: Vi ste bogovi naši. 42:18 Čujte, gluhi! i gledajte, slijepci, da vidite. 42:19 Tko je slijep ako ne moj sluga? ili gluh, kao moj glasnik kojeg sam poslao? WHO je li slijep kao onaj savršen, i slijep kao sluga Jahvin? 42:20 Vidiš mnogo, a ne opažaš; otvarajući uši, ali on ne čuje. 42:21 Jahvi je mila pravednost njegova; on će uveličati zakon, i učiniti ga časnim. 42:22 Ali ovo je narod opljačkan i opljačkan; svi su oni uhvaćeni u zamku rupe, a skrivaju se u zatvorima: plijen su, a nikakav isporučuje; za plijen, a nitko ne kaže: Vrati! 42:23 Tko će od vas to poslušati? koji će poslušati i čuti za vrijeme da dođe? 42:24 Tko je predao Jakova na plijen i Izraela razbojnicima? nije li Jahve, onaj protiv koga smo zgriješili? jer nisu htjeli ići njegovim putovima, niti su bili poslušni njegovom zakonu. 42:25 Zato je izlio na njega jarost svoga gnjeva i snaga bitke: i zapalila ga je uokolo, a ipak je znao ne; i to ga je peklo, ali on to nije položio k srcu.