Izaije 17:1 Teret Damaska. Gle, Damasku se oduzima da bude a grad, i bit će gomila ruševina. 17:2 Napušteni su gradovi Aroerovi, bit će za stada koja će lezite i nitko ih neće plašiti. 17:3 Efrajimu će nestati tvrđave i kraljevstva Damask i ostatak Sirije: oni će biti kao slava sinovi Izraelovi, govori Jahve nad Vojskama. 17:4 U onaj dan bit će slava Jakovljeva mršavi, a salo će njegova tijela mršaviti. 17:5 I bit će kao kad žetelac bere žito i žanje uši s njegovom rukom; i bit će kao onaj koji skuplja klasje u dolina Refaima. 17:6 Ostat će u njoj pabirčeno grožđe kao otresanje masline stablo, dvije ili tri bobice na vrhu najgornje grane, četiri odn pet na krajnjim plodnim granama, govori Jahve, Bog Izrael. 17:7 U onaj će dan čovjek pogledati svoga Stvoritelja i oči će mu imati poštovanje prema Svecu Izraelovu. 17:8 I neće gledati na žrtvenike, djelo ruku svojih poštovat će ono što su njegovi prsti napravili, bilo lugove, bilo slike. 17:9 U onaj će dan njegovi tvrdi gradovi biti kao napuštena grana gornju granu, koju su ostavili zbog sinova Izraelovih: i bit će pustoš. 17:10 Jer si zaboravio Boga svoga spasenja i nisi bio pazeći na stijenu svoje snage, zato ćeš zasaditi ugodno biljke, i postavit će ga čudnim listićima: 17:11 Danju ćeš učiniti da raste tvoja biljka, a ujutro ćeš ti činiš da tvoje sjeme procvjeta, ali žetva će biti gomila u dan tuge i očajničke tuge. 17:12 Teško mnoštvu mnoštva koje diže buku poput buke od mora; i jurnjavi naroda, koji jure poput nalet silnih voda! 17:13 Narodi će juriti kao što huče vode mnoge, a Bog će ukori ih, i pobjeći će daleko, i bit će gonjeni kao i oni pljeva gorska pred vjetrom i kao što se kotrlja prije vihor. 17:14 I gle, u predvečerje nevolja; a prije jutra ga nema. Ovo je dio njih koji nas pljačkaju i dio njih koji pljačkaju nas.