Izaije
17:1 Teret Damaska. Gle, Damasku se oduzima da bude a
grad, i bit će gomila ruševina.
17:2 Napušteni su gradovi Aroerovi, bit će za stada koja će
lezite i nitko ih neće plašiti.
17:3 Efrajimu će nestati tvrđave i kraljevstva
Damask i ostatak Sirije: oni će biti kao slava
sinovi Izraelovi, govori Jahve nad Vojskama.
17:4 U onaj dan bit će slava Jakovljeva
mršavi, a salo će njegova tijela mršaviti.
17:5 I bit će kao kad žetelac bere žito i žanje
uši s njegovom rukom; i bit će kao onaj koji skuplja klasje u
dolina Refaima.
17:6 Ostat će u njoj pabirčeno grožđe kao otresanje masline
stablo, dvije ili tri bobice na vrhu najgornje grane, četiri odn
pet na krajnjim plodnim granama, govori Jahve, Bog
Izrael.
17:7 U onaj će dan čovjek pogledati svoga Stvoritelja i oči će mu imati
poštovanje prema Svecu Izraelovu.
17:8 I neće gledati na žrtvenike, djelo ruku svojih
poštovat će ono što su njegovi prsti napravili, bilo lugove, bilo
slike.
17:9 U onaj će dan njegovi tvrdi gradovi biti kao napuštena grana
gornju granu, koju su ostavili zbog sinova Izraelovih: i
bit će pustoš.
17:10 Jer si zaboravio Boga svoga spasenja i nisi bio
pazeći na stijenu svoje snage, zato ćeš zasaditi ugodno
biljke, i postavit će ga čudnim listićima:
17:11 Danju ćeš učiniti da raste tvoja biljka, a ujutro ćeš
ti činiš da tvoje sjeme procvjeta, ali žetva će biti gomila u
dan tuge i očajničke tuge.
17:12 Teško mnoštvu mnoštva koje diže buku poput buke
od mora; i jurnjavi naroda, koji jure poput
nalet silnih voda!
17:13 Narodi će juriti kao što huče vode mnoge, a Bog će
ukori ih, i pobjeći će daleko, i bit će gonjeni kao i oni
pljeva gorska pred vjetrom i kao što se kotrlja prije
vihor.
17:14 I gle, u predvečerje nevolja; a prije jutra ga nema.
Ovo je dio njih koji nas pljačkaju i dio njih koji pljačkaju
nas.