Izaije
14:1 Jer Jahve će se smilovati Jakovu i ipak će izabrati Izraela
smjesti ih u njihovu zemlju, i stranci će im se pridružiti,
i oni će prionuti uz dom Jakovljev.
14:2 Narod će ih uzeti i dovesti na njihovo mjesto
dom će ih Izraelov posjedovati u zemlji Jahvinoj za sluge
i sluškinje: i oni će ih odvesti u zarobljeništvo, čiji su zarobljenici
bili; i oni će vladati nad svojim tlačiteljima.
14:3 I dogodit će se onoga dana kad će ti Jahve dati počinak
od tvoje tuge i od tvoga straha i od teškog ropstva u kojem
stvoren si da služiš,
14:4 Izreci ćeš ovu poslovicu protiv babilonskog kralja i
reci: Kako je prestao tlačitelj! zlatni grad prestao!
14:5 Jahve je slomio štap bezbožnika i žezlo bezbožnika
vladarima.
14:6 Onaj koji je udarao narod u gnjevu neprekidnim udarcima, onaj koji je vladao
narodi u gnjevu, biva progonjen, i nitko ne priječi.
14:7 Sva zemlja miruje i tiha je: pjevaju.
14:8 Raduju ti se jele i cedri libanonski govoreći:
Otkako si ležao, nitko se nije suprotstavio nama.
14:9 Pakao se odozdo pokrenuo da te dočeka kad dođeš: to
diže za tebe mrtve, sve glavare na zemlji; to
podigao je s prijestolja sve kraljeve naroda.
14:10 Svi će govoriti i reći će ti: Zar si i ti oslabio kao mi?
jesi li postao kao mi?
14:11 Tvoja je raskoš spuštena u grob, i buka tvojih viola:
crv se prostire pod tobom i crvi te pokrivaju.
14:12 Kako si pao s neba, Lucifere, sine zorin! kako umjetnost
ti si sasjekao do zemlje, koji si oslabio narode!
14:13 Jer si rekao u svom srcu: Uspjet ću na nebo,
uzvisi prijestolje moje iznad zvijezda Božjih: i ja ću sjediti na gori
zajednice, na stranama sjevera:
14:14 Uzaći ću iznad visine oblaka; Bit ću kao većina
visoko.
14:15 Ipak ćeš biti oboren u pakao, na rubove jame.
14:16 Oni koji te vide, gledat će te i promatrati,
govoreći: Je li ovo čovjek koji je učinio da se zemlja trese, koji se tresao?
kraljevstva;
14:17 koji je svijet pretvorio u pustinju i uništio gradove njegove;
koji nije otvorio kuću svojih zatvorenika?
14:18 Svi kraljevi naroda, svi oni, leže u slavi, svaki
u vlastitoj kući.
14:19 Ali ti si izbačen iz svoga groba kao odvratna grana i kao
odjeća onih koji su ubijeni, probijeni mačem, koji idu
dolje u kamenje jame; kao strvina pod nogama.
14:20 Ne smiješ biti s njima u grobu, jer si
uništio tvoju zemlju i pobio tvoj narod: sjeme će zločinaca
nikada ne biti poznat.
14:21 Pripravi pokolj za djecu njegovu zbog krivnje otaca njihovih;
da se ne dignu, niti zaposjednu zemlju, niti ispune lice
svijet s gradovima.
14:22 Jer ja ću ustati na njih - riječ je Jahve nad Vojskama - i uništit ću ih
od Babilona ime i ostatak i sin i sinovac, govori Jahve.
14:23 Učinit ću ga posjedom gorkim i lokvama.
i pomesti ću ga metlom uništenja, govori Jahve
domaćini.
14:24 Jahve nad vojskama se zakleo govoreći: Kako sam mislio, tako će biti
doći do toga; i kako sam naumio, tako će i biti:
14:25 Da ću u zemlji svojoj slomiti Asiraca i na svoje gore gaziti
njega pod nogama: tada će jaram njegov skinuti s njih i breme njegovo
otići s njihovih ramena.
14:26 Ovo je svrha koja je određena cijeloj zemlji: i to je
ruka koja je ispružena nad svim narodima.
14:27 Jer Jahve nad Vojskama naumi, tko će to poništiti? i njegov
ruka je ispružena i tko će je vratiti?
14:28 U godini smrti kralja Ahaza bijaše ovo breme.
14:29 Ne raduj se ti, cijela Palestino, zbog štapa onoga koji udari
ti si slomljen: jer će iz zmijskog korijena izaći a
cockatrice, a plod će mu biti vatrena leteća zmija.
14:30 Prvorođeni siromaha hranit će se, siromasi će ležati
u sigurnosti: i ubit ću tvoj korijen glađu, a on će ubiti tvoj
ostatak.
14:31 Vapi, vrata! plači, grade; ti si, cijela Palestino, raspuštena: jer
doći će dim sa sjevera i nitko neće biti sam u svom
određena vremena.
14:32 Što onda odgovoriti glasnicima naroda? Da GOSPODIN
utemeljio je Sion i u njega će se pouzdati siromasi naroda njegova.