Izaije 14:1 Jer Jahve će se smilovati Jakovu i ipak će izabrati Izraela smjesti ih u njihovu zemlju, i stranci će im se pridružiti, i oni će prionuti uz dom Jakovljev. 14:2 Narod će ih uzeti i dovesti na njihovo mjesto dom će ih Izraelov posjedovati u zemlji Jahvinoj za sluge i sluškinje: i oni će ih odvesti u zarobljeništvo, čiji su zarobljenici bili; i oni će vladati nad svojim tlačiteljima. 14:3 I dogodit će se onoga dana kad će ti Jahve dati počinak od tvoje tuge i od tvoga straha i od teškog ropstva u kojem stvoren si da služiš, 14:4 Izreci ćeš ovu poslovicu protiv babilonskog kralja i reci: Kako je prestao tlačitelj! zlatni grad prestao! 14:5 Jahve je slomio štap bezbožnika i žezlo bezbožnika vladarima. 14:6 Onaj koji je udarao narod u gnjevu neprekidnim udarcima, onaj koji je vladao narodi u gnjevu, biva progonjen, i nitko ne priječi. 14:7 Sva zemlja miruje i tiha je: pjevaju. 14:8 Raduju ti se jele i cedri libanonski govoreći: Otkako si ležao, nitko se nije suprotstavio nama. 14:9 Pakao se odozdo pokrenuo da te dočeka kad dođeš: to diže za tebe mrtve, sve glavare na zemlji; to podigao je s prijestolja sve kraljeve naroda. 14:10 Svi će govoriti i reći će ti: Zar si i ti oslabio kao mi? jesi li postao kao mi? 14:11 Tvoja je raskoš spuštena u grob, i buka tvojih viola: crv se prostire pod tobom i crvi te pokrivaju. 14:12 Kako si pao s neba, Lucifere, sine zorin! kako umjetnost ti si sasjekao do zemlje, koji si oslabio narode! 14:13 Jer si rekao u svom srcu: Uspjet ću na nebo, uzvisi prijestolje moje iznad zvijezda Božjih: i ja ću sjediti na gori zajednice, na stranama sjevera: 14:14 Uzaći ću iznad visine oblaka; Bit ću kao većina visoko. 14:15 Ipak ćeš biti oboren u pakao, na rubove jame. 14:16 Oni koji te vide, gledat će te i promatrati, govoreći: Je li ovo čovjek koji je učinio da se zemlja trese, koji se tresao? kraljevstva; 14:17 koji je svijet pretvorio u pustinju i uništio gradove njegove; koji nije otvorio kuću svojih zatvorenika? 14:18 Svi kraljevi naroda, svi oni, leže u slavi, svaki u vlastitoj kući. 14:19 Ali ti si izbačen iz svoga groba kao odvratna grana i kao odjeća onih koji su ubijeni, probijeni mačem, koji idu dolje u kamenje jame; kao strvina pod nogama. 14:20 Ne smiješ biti s njima u grobu, jer si uništio tvoju zemlju i pobio tvoj narod: sjeme će zločinaca nikada ne biti poznat. 14:21 Pripravi pokolj za djecu njegovu zbog krivnje otaca njihovih; da se ne dignu, niti zaposjednu zemlju, niti ispune lice svijet s gradovima. 14:22 Jer ja ću ustati na njih - riječ je Jahve nad Vojskama - i uništit ću ih od Babilona ime i ostatak i sin i sinovac, govori Jahve. 14:23 Učinit ću ga posjedom gorkim i lokvama. i pomesti ću ga metlom uništenja, govori Jahve domaćini. 14:24 Jahve nad vojskama se zakleo govoreći: Kako sam mislio, tako će biti doći do toga; i kako sam naumio, tako će i biti: 14:25 Da ću u zemlji svojoj slomiti Asiraca i na svoje gore gaziti njega pod nogama: tada će jaram njegov skinuti s njih i breme njegovo otići s njihovih ramena. 14:26 Ovo je svrha koja je određena cijeloj zemlji: i to je ruka koja je ispružena nad svim narodima. 14:27 Jer Jahve nad Vojskama naumi, tko će to poništiti? i njegov ruka je ispružena i tko će je vratiti? 14:28 U godini smrti kralja Ahaza bijaše ovo breme. 14:29 Ne raduj se ti, cijela Palestino, zbog štapa onoga koji udari ti si slomljen: jer će iz zmijskog korijena izaći a cockatrice, a plod će mu biti vatrena leteća zmija. 14:30 Prvorođeni siromaha hranit će se, siromasi će ležati u sigurnosti: i ubit ću tvoj korijen glađu, a on će ubiti tvoj ostatak. 14:31 Vapi, vrata! plači, grade; ti si, cijela Palestino, raspuštena: jer doći će dim sa sjevera i nitko neće biti sam u svom određena vremena. 14:32 Što onda odgovoriti glasnicima naroda? Da GOSPODIN utemeljio je Sion i u njega će se pouzdati siromasi naroda njegova.