Izaije 6:1 U godini kada je umro kralj Uzija, vidio sam i Jahvu kako sjedi na a prijestolje, visoko i uzdignuto, a njegov je vlak ispunio hram. 6:2 Iznad njega stajahu serafini: svaki je imao šest krila; s dva on pokrio svoje lice, a sa dva je pokrio svoje noge, a sa dva on je letio. 6:3 I vikali su jedan drugome govoreći: Svet, svet, svet je Jahve domaćini: sva je zemlja puna slave njegove. 6:4 I dovratnici na vratima pomaknuše se od glasa onoga koji je vikao kuća je bila ispunjena dimom. 6:5 Tada rekoh: Jao meni! jer ja sam poništen; jer ja sam čovjek nečist usne, i živim usred naroda nečistih usana: za moje oči su vidjele Kralja, Jahvu nad Vojskama. 6:6 Tada je jedan od serafima doletio k meni, držeći žar u ruci, koju je kliještima uzeo s oltara: 6:7 I stavi ga na moja usta i reče: "Evo, ovo je dotaklo tvoje usne; i bezakonje je tvoje uklonjeno, i grijeh tvoj očišćen. 6:8 I čuh glas Gospodnji gdje govori: Koga da pošaljem i koga? hoće li ići za nas? Tada rekoh: Evo me; Pošalji mi. 6:9 A on reče: "Idi i reci ovom narodu: Slušaj, ali razumi!" ne; i doista vidite, ali ne opažate. 6:10 Udebljaj srce ovom narodu, otežaj mu uši i zatvori ga njihove oči; da ne vide svojim očima i ne čuju svojim ušima, i razumjeti svojim srcem, obratiti se i ozdraviti. 6:11 Tada rekoh: Gospodine, dokle? A on odgovori: Dok gradovi ne budu opustošeni bez stanovnika, i kuće bez ljudi, i zemlja neka bude posve pust, 6:12 Jahve je daleko udaljio ljude i napustilo ih je veliko usred zemlje. 6:13 Ali ipak će u njemu biti desetina, i vratit će se i pojesti će se. kao drvo teil i kao hrast, čija je tvar u njima, kad oni baci svoje lišće: tako će sveto sjeme biti njegova tvar.