Izaije
6:1 U godini kada je umro kralj Uzija, vidio sam i Jahvu kako sjedi na a
prijestolje, visoko i uzdignuto, a njegov je vlak ispunio hram.
6:2 Iznad njega stajahu serafini: svaki je imao šest krila; s dva on
pokrio svoje lice, a sa dva je pokrio svoje noge, a sa dva on
je letio.
6:3 I vikali su jedan drugome govoreći: Svet, svet, svet je Jahve
domaćini: sva je zemlja puna slave njegove.
6:4 I dovratnici na vratima pomaknuše se od glasa onoga koji je vikao
kuća je bila ispunjena dimom.
6:5 Tada rekoh: Jao meni! jer ja sam poništen; jer ja sam čovjek nečist
usne, i živim usred naroda nečistih usana: za moje
oči su vidjele Kralja, Jahvu nad Vojskama.
6:6 Tada je jedan od serafima doletio k meni, držeći žar u ruci,
koju je kliještima uzeo s oltara:
6:7 I stavi ga na moja usta i reče: "Evo, ovo je dotaklo tvoje usne;
i bezakonje je tvoje uklonjeno, i grijeh tvoj očišćen.
6:8 I čuh glas Gospodnji gdje govori: Koga da pošaljem i koga?
hoće li ići za nas? Tada rekoh: Evo me; Pošalji mi.
6:9 A on reče: "Idi i reci ovom narodu: Slušaj, ali razumi!"
ne; i doista vidite, ali ne opažate.
6:10 Udebljaj srce ovom narodu, otežaj mu uši i zatvori ga
njihove oči; da ne vide svojim očima i ne čuju svojim ušima, i
razumjeti svojim srcem, obratiti se i ozdraviti.
6:11 Tada rekoh: Gospodine, dokle? A on odgovori: Dok gradovi ne budu opustošeni
bez stanovnika, i kuće bez ljudi, i zemlja neka bude posve
pust,
6:12 Jahve je daleko udaljio ljude i napustilo ih je veliko
usred zemlje.
6:13 Ali ipak će u njemu biti desetina, i vratit će se i pojesti će se.
kao drvo teil i kao hrast, čija je tvar u njima, kad oni
baci svoje lišće: tako će sveto sjeme biti njegova tvar.