Hebrejima 9:1 Tada je doista prvi savez imao i uredbe o božanskoj službi, i svjetovno svetište. 9:2 Tamo je napravljen šator; prva, u kojoj je bio svijećnjak, i stol i kruhove prinesene; koji se zove svetište. 9:3 A nakon drugog zastora, šator koji se naziva Svetinja nad svi; 9:4 Imao je zlatnu kadionicu i Kovčeg saveza obložen oko zlata, u kojem je bio zlatni lonac s manom, i Aronov prut koji pupa i ploče saveza; 9:5 A iznad njega kerubini slave koji zasjenjuju pomirilište; od kojih mi ne mogu sada posebno govoriti. 9:6 Kad su te stvari bile tako uređene, svećenici su uvijek ulazili prvi tabernakul, vršeći službu Božju. 9:7 Ali u drugu je ulazio veliki svećenik sam jednom svake godine, ne bez krvi, koju je ponudio za sebe, i za pogreške narod: 9:8 Duh Sveti ovo označava da je put u svetinju nad svim bio još nije očitovan, dok je prvi svetohranište još stajao: 9:9 Što je bila brojka za tadašnje vrijeme, u kojem je bilo ponuđeno oboje darovi i žrtve, koje nije mogao učiniti on koji je učinio uslugu savršeno, što se odnosi na savjest; 9:10 Koji je stajao samo u jelima i pićima, i raznim pranjima i tjelesnim uredbe, nametnute im sve do vremena reformacije. 9:11 Ali Krist je došao kao veliki svećenik budućih dobara, po a veći i savršeniji šator, nerukotvoren, to jest recimo, ne ove zgrade; 9:12 Ne krvlju jaraca i teladi, nego krvlju svojom jednom ušao u sveto mjesto, zadobivši vječno otkupljenje za nas. 9:13 Jer ako krv bikova i jaraca i pepeo junice škropljenje nečistih, posvećuje za čišćenje tijela; 9:14 Koliko će više krv Kristova, koji po Duhu vječnom ponudio sebe neokaljanog Bogu, očisti svoju savjest od mrtvih radi za služenje živome Bogu? 9:15 I zbog toga je on posrednik Novoga zavjeta, da po sredstvo smrti, za otkupljenje prijestupa koji su bili pod prvi zavjet, oni koji su pozvani mogu primiti obećanje vječna baština. 9:16 Jer gdje je oporuka, mora nužno biti i smrti ostavitelj. 9:17 Jer oporuka je na snazi nakon što su ljudi umrli; inače je bez snage uopće dok je ostavitelj živ. 9:18 Pri čemu ni prvi zavjet nije posvećen bez krvi. 9:19 Jer kad je Mojsije rekao sve zapovijedi svemu narodu prema zakona, uzeo je krv teladi i jaraca, s vodom, i skerletnu vunu i izop, i poškropi i knjigu i sve narod, 9:20 Govoreći: Ovo je krv zavjeta koju je Bog odredio vas. 9:21 Štoviše, poškropi krvlju i šator i sve posude ministarstva. 9:22 I gotovo sve se po zakonu čisti krvlju; i bez prolijevanje krvi nije oprost. 9:23 Stoga je bilo potrebno da obrasci stvari na nebu treba ih pročistiti; ali same nebeske stvari sa bolje žrtve od ovih. 9:24 Jer Krist ne ulazi u rukotvorenu svetinju, koja likovi su istinitog; ali u samo nebo, sada da se pojavi u njemu Božja prisutnost za nas: 9:25 Niti da se često prinosi kad veliki svećenik ulazi u sveto mjesto svake godine krvlju drugih; 9:26 Jer mora da je često trpio od postanka svijeta: ali sada se jednom na kraju svijeta pojavio da ukloni grijeh žrtvu sebe. 9:27 I kao što je ljudima određeno jednom umrijeti, ali nakon toga osuda: 9:28 Tako je Krist jednom bio ponuđen da ponese grijehe mnogih; a njima to traži ga pojavit će se drugi put bez grijeha na spasenje.