Hebrejima
9:1 Tada je doista prvi savez imao i uredbe o božanskoj službi,
i svjetovno svetište.
9:2 Tamo je napravljen šator; prva, u kojoj je bio svijećnjak,
i stol i kruhove prinesene; koji se zove svetište.
9:3 A nakon drugog zastora, šator koji se naziva Svetinja nad
svi;
9:4 Imao je zlatnu kadionicu i Kovčeg saveza obložen
oko zlata, u kojem je bio zlatni lonac s manom, i Aronov
prut koji pupa i ploče saveza;
9:5 A iznad njega kerubini slave koji zasjenjuju pomirilište; od kojih mi
ne mogu sada posebno govoriti.
9:6 Kad su te stvari bile tako uređene, svećenici su uvijek ulazili
prvi tabernakul, vršeći službu Božju.
9:7 Ali u drugu je ulazio veliki svećenik sam jednom svake godine, ne
bez krvi, koju je ponudio za sebe, i za pogreške
narod:
9:8 Duh Sveti ovo označava da je put u svetinju nad svim bio
još nije očitovan, dok je prvi svetohranište još stajao:
9:9 Što je bila brojka za tadašnje vrijeme, u kojem je bilo ponuđeno oboje
darovi i žrtve, koje nije mogao učiniti on koji je učinio uslugu
savršeno, što se odnosi na savjest;
9:10 Koji je stajao samo u jelima i pićima, i raznim pranjima i tjelesnim
uredbe, nametnute im sve do vremena reformacije.
9:11 Ali Krist je došao kao veliki svećenik budućih dobara, po a
veći i savršeniji šator, nerukotvoren, to jest
recimo, ne ove zgrade;
9:12 Ne krvlju jaraca i teladi, nego krvlju svojom
jednom ušao u sveto mjesto, zadobivši vječno otkupljenje
za nas.
9:13 Jer ako krv bikova i jaraca i pepeo junice
škropljenje nečistih, posvećuje za čišćenje tijela;
9:14 Koliko će više krv Kristova, koji po Duhu vječnom
ponudio sebe neokaljanog Bogu, očisti svoju savjest od mrtvih
radi za služenje živome Bogu?
9:15 I zbog toga je on posrednik Novoga zavjeta, da po
sredstvo smrti, za otkupljenje prijestupa koji su bili pod
prvi zavjet, oni koji su pozvani mogu primiti obećanje
vječna baština.
9:16 Jer gdje je oporuka, mora nužno biti i smrti
ostavitelj.
9:17 Jer oporuka je na snazi nakon što su ljudi umrli; inače je bez
snage uopće dok je ostavitelj živ.
9:18 Pri čemu ni prvi zavjet nije posvećen bez krvi.
9:19 Jer kad je Mojsije rekao sve zapovijedi svemu narodu prema
zakona, uzeo je krv teladi i jaraca, s vodom, i
skerletnu vunu i izop, i poškropi i knjigu i sve
narod,
9:20 Govoreći: Ovo je krv zavjeta koju je Bog odredio
vas.
9:21 Štoviše, poškropi krvlju i šator i sve
posude ministarstva.
9:22 I gotovo sve se po zakonu čisti krvlju; i bez
prolijevanje krvi nije oprost.
9:23 Stoga je bilo potrebno da obrasci stvari na nebu
treba ih pročistiti; ali same nebeske stvari sa
bolje žrtve od ovih.
9:24 Jer Krist ne ulazi u rukotvorenu svetinju, koja
likovi su istinitog; ali u samo nebo, sada da se pojavi u njemu
Božja prisutnost za nas:
9:25 Niti da se često prinosi kad veliki svećenik ulazi
u sveto mjesto svake godine krvlju drugih;
9:26 Jer mora da je često trpio od postanka svijeta:
ali sada se jednom na kraju svijeta pojavio da ukloni grijeh
žrtvu sebe.
9:27 I kao što je ljudima određeno jednom umrijeti, ali nakon toga
osuda:
9:28 Tako je Krist jednom bio ponuđen da ponese grijehe mnogih; a njima to
traži ga pojavit će se drugi put bez grijeha na spasenje.