Hebrejima
6:1 Ostavimo dakle načela Kristova nauka, idemo dalje
do savršenstva; ne postavljajući ponovno temelj pokajanja od mrtvih
djela i vjere prema Bogu,
6:2 O nauku o krštenjima, o polaganju ruku i o
uskrsnuće mrtvih i vječni sud.
6:3 I ovo ćemo učiniti, ako Bog dopusti.
6:4 Jer to je nemoguće onima koji su jednom bili prosvijetljeni i jesu
okusili nebeski dar i postali dionici Duha Svetoga,
6:5 I okusili su dobru riječ Božju i sile svijeta
dođi,
6:6 Ako otpadnu, obnoviti ih na pokajanje; viđenje
oni ponovno sebi razapinju Sina Božjega i stavljaju ga na otvoreno
sram.
6:7 Za zemlju koja pije kišu koja često pada na nju, i
donosi bilje prikladno za njih koji ga obrađuje, prima
blagoslov od Boga:
6:8 Ali ono što nosi trnje i šiblje odbacuje se i blizu je
proklinjanje; čiji je kraj da bude spaljen.
6:9 Ali, ljubljeni, uvjereni smo u bolje stvari o vama, i stvari koje
pratiti spasenje, iako tako govorimo.
6:10 Jer Bog nije nepravedan da zaboravi vaš rad i trud ljubavi, koji
činili ste prema imenu njegovu, služeći mu
sveci, i služite.
6:11 I želimo da svatko od vas pokaže istu marljivost prema
puna sigurnost nade do kraja:
6:12 Da ne budete lijeni, nego sljedbenici onih koji vjerom i
strpljivost naslijedite obećanja.
6:13 Jer kad je Bog obećao Abrahamu, jer se mogao zakleti ne
veći, zakleo se sam sobom,
6:14 Govoreći: Blagoslivljajući, blagoslovit ću tebe i umnožiti
umnoži te.
6:15 I tako, nakon što je strpljivo izdržao, dobio je obećanje.
6:16 Jer ljudi se kunu većim, a zakletva za potvrdu je da
njima kraj svih svađa.
6:17 U čemu Bog hoće izobilnije pokazati nasljednicima obećanja
nepromjenjivost svoga savjeta potvrdio zakletvom:
6:18 Dvjema nepromjenjivim stvarima, u kojima je Bogu bilo nemoguće lagati,
mogli bismo imati jaku utjehu, koji smo pobjegli za utočište da se uhvatimo
na nadi postavljenoj pred nas:
6:19 Koju nadu imamo kao sidro duše, sigurno i postojano, i
koji ulazi u ono unutar vela;
6:20 Gdje je preteča za nas ušao, čak i Isus, uzvišen
svećenik zauvijek po redu Melkisedekovu.