Hebrejima 6:1 Ostavimo dakle načela Kristova nauka, idemo dalje do savršenstva; ne postavljajući ponovno temelj pokajanja od mrtvih djela i vjere prema Bogu, 6:2 O nauku o krštenjima, o polaganju ruku i o uskrsnuće mrtvih i vječni sud. 6:3 I ovo ćemo učiniti, ako Bog dopusti. 6:4 Jer to je nemoguće onima koji su jednom bili prosvijetljeni i jesu okusili nebeski dar i postali dionici Duha Svetoga, 6:5 I okusili su dobru riječ Božju i sile svijeta dođi, 6:6 Ako otpadnu, obnoviti ih na pokajanje; viđenje oni ponovno sebi razapinju Sina Božjega i stavljaju ga na otvoreno sram. 6:7 Za zemlju koja pije kišu koja često pada na nju, i donosi bilje prikladno za njih koji ga obrađuje, prima blagoslov od Boga: 6:8 Ali ono što nosi trnje i šiblje odbacuje se i blizu je proklinjanje; čiji je kraj da bude spaljen. 6:9 Ali, ljubljeni, uvjereni smo u bolje stvari o vama, i stvari koje pratiti spasenje, iako tako govorimo. 6:10 Jer Bog nije nepravedan da zaboravi vaš rad i trud ljubavi, koji činili ste prema imenu njegovu, služeći mu sveci, i služite. 6:11 I želimo da svatko od vas pokaže istu marljivost prema puna sigurnost nade do kraja: 6:12 Da ne budete lijeni, nego sljedbenici onih koji vjerom i strpljivost naslijedite obećanja. 6:13 Jer kad je Bog obećao Abrahamu, jer se mogao zakleti ne veći, zakleo se sam sobom, 6:14 Govoreći: Blagoslivljajući, blagoslovit ću tebe i umnožiti umnoži te. 6:15 I tako, nakon što je strpljivo izdržao, dobio je obećanje. 6:16 Jer ljudi se kunu većim, a zakletva za potvrdu je da njima kraj svih svađa. 6:17 U čemu Bog hoće izobilnije pokazati nasljednicima obećanja nepromjenjivost svoga savjeta potvrdio zakletvom: 6:18 Dvjema nepromjenjivim stvarima, u kojima je Bogu bilo nemoguće lagati, mogli bismo imati jaku utjehu, koji smo pobjegli za utočište da se uhvatimo na nadi postavljenoj pred nas: 6:19 Koju nadu imamo kao sidro duše, sigurno i postojano, i koji ulazi u ono unutar vela; 6:20 Gdje je preteča za nas ušao, čak i Isus, uzvišen svećenik zauvijek po redu Melkisedekovu.