Hebrejima 4:1 Bojmo se dakle da nam ne ostane obećanje o ulasku njegov odmor, čini se da bi bilo tko od vas trebao nedostajati. 4:2 Jer nama se propovijedalo evanđelje, kao i njima, ali riječ propovijedano im nije koristilo, nije pomiješano s vjerom u njih da čuo to. 4:3 Jer mi koji povjerovasmo ulazimo u počinak, kao što reče: Kao i ja zakleo se u mom gnjevu, ako će ući u moj počinak: iako djela bili završeni od postanka svijeta. 4:4 Jer je na jednom mjestu o sedmom danu ovako rekao: I Bog odmorio sedmi dan od svih svojih djela. 4:5 I opet na ovom mjestu, ako uđu u moj počinak. 4:6 Budući da stoga ostaje da neki moraju ući u njega, a oni moraju koji je prvi propovijedao nije ušao zbog nevjere: 4:7 Opet, on ograničava određeni dan, govoreći u Davidu, Danas, nakon toliko vremena Vrijeme; kao što je rečeno: Danas, ako glas njegov čujete, ne otvrdnite srca. 4:8 Jer da ih je Isus odmorio, zar ne bi poslije govorio o drugom danu. 4:9 Ostaje dakle odmor Božjem narodu. 4:10 Jer tko je ušao u njegov počinak, i on se udaljio od svoga djela, kao što je Bog učinio iz svog. 4:11 Potrudimo se, dakle, da uđemo u taj počinak, da nitko ne padne za njim isti primjer nevjere. 4:12 Jer riječ je Božja brza, moćna i oštrija od svega dvosjekli mač, koji prodire do rastavljanja duše i duha, i zglobova i srži, i raspoznaje misli i namjere srca. 4:13 Niti postoji stvorenje koje nije očito pred njegovim očima, nego sve stvari su gole i otvorene očima onoga s kojim moramo čini. 4:14 Budući da imamo velikog velikog svećenika, to je prešlo u nebesa, Isuse, Sine Božji, držimo se svoje profesije. 4:15 Jer nemamo velikog svećenika koji se ne može dotaknuti osjećajem naših slabosti; ali je bio u svim točkama iskušan kao i mi, ipak bez grijeha. 4:16 Pristupimo dakle hrabro k prijestolju milosti, da možemo zadobi milosrđe i nađi milost za pomoć u vrijeme potrebe.