Hebrejima
4:1 Bojmo se dakle da nam ne ostane obećanje o ulasku
njegov odmor, čini se da bi bilo tko od vas trebao nedostajati.
4:2 Jer nama se propovijedalo evanđelje, kao i njima, ali riječ
propovijedano im nije koristilo, nije pomiješano s vjerom u njih da
čuo to.
4:3 Jer mi koji povjerovasmo ulazimo u počinak, kao što reče: Kao i ja
zakleo se u mom gnjevu, ako će ući u moj počinak: iako djela
bili završeni od postanka svijeta.
4:4 Jer je na jednom mjestu o sedmom danu ovako rekao: I Bog
odmorio sedmi dan od svih svojih djela.
4:5 I opet na ovom mjestu, ako uđu u moj počinak.
4:6 Budući da stoga ostaje da neki moraju ući u njega, a oni moraju
koji je prvi propovijedao nije ušao zbog nevjere:
4:7 Opet, on ograničava određeni dan, govoreći u Davidu, Danas, nakon toliko vremena
Vrijeme; kao što je rečeno: Danas, ako glas njegov čujete, ne otvrdnite
srca.
4:8 Jer da ih je Isus odmorio, zar ne bi poslije
govorio o drugom danu.
4:9 Ostaje dakle odmor Božjem narodu.
4:10 Jer tko je ušao u njegov počinak, i on se udaljio od svoga
djela, kao što je Bog učinio iz svog.
4:11 Potrudimo se, dakle, da uđemo u taj počinak, da nitko ne padne za njim
isti primjer nevjere.
4:12 Jer riječ je Božja brza, moćna i oštrija od svega
dvosjekli mač, koji prodire do rastavljanja duše i
duha, i zglobova i srži, i raspoznaje misli
i namjere srca.
4:13 Niti postoji stvorenje koje nije očito pred njegovim očima, nego sve
stvari su gole i otvorene očima onoga s kojim moramo
čini.
4:14 Budući da imamo velikog velikog svećenika, to je prešlo u
nebesa, Isuse, Sine Božji, držimo se svoje profesije.
4:15 Jer nemamo velikog svećenika koji se ne može dotaknuti osjećajem
naših slabosti; ali je bio u svim točkama iskušan kao i mi, ipak
bez grijeha.
4:16 Pristupimo dakle hrabro k prijestolju milosti, da možemo
zadobi milosrđe i nađi milost za pomoć u vrijeme potrebe.