Hebrejima
1:1 Bog, koji je u raznim vremenima i na različite načine govorio u prošlosti do
očevi po prorocima,
1:2 U ove posljednje dane progovori nam po Sinu, kojega ima
imenovan nasljednikom svega, po kojemu je i stvorio svjetove;
1:3 On je sjaj slave njegove i slika njegova
osoba, i podupirući sve stvari riječju svoje moći, kad je imao
po sebi očistio naše grijehe, sjeo s desne strane Veličanstva na
visoko;
1:4 Postavši boljim od anđela, kao što je naslijeđem
dobio izvrsnije ime od njih.
1:5 Jer kojemu je od anđela ikada rekao: Ti si Sin moj, ovaj
dan jesam li te rodio? I opet, ja ću mu biti Otac, a on
hoće li mi biti Sin?
1:6 I opet, kad uvede Prvorođenog na svijet, on
kaže: I neka mu se poklone svi anđeli Božji.
1:7 A za anđele kaže: Koji svojim anđelima čini duhove i svoje
služi plamen vatre.
1:8 A za Sina kaže: Tvoje je prijestolje, Bože, u vijeke vjekova.
žezlo je pravednosti žezlo kraljevstva tvoga.
1:9 Ljubio si pravdu, a mrzio si bezakonje; dakle Bog, čak
Bog tvoj pomazao te je uljem radosti više nego tvoje bližnje.
1:10 A ti si, Gospodine, u početku postavio temelje zemlji;
i nebesa su djela tvojih ruku.
1:11 Nestat će; ali ti ostaješ; i svi će ostariti kao
doth a garment;
1:12 I kao haljinu ćeš ih saviti, i oni će se promijeniti;
ti si isti, i godine tvoje neće nestati.
1:13 Ali kojemu je od anđela ikada rekao: Sjedi mi zdesna,
dok neprijatelje tvoje ne položim za podnožje tvojim nogama?
1:14 Nisu li svi oni službeni duhovi, poslani da služe za njih
tko će biti baštinici spasenja?