Hebrejima 1:1 Bog, koji je u raznim vremenima i na različite načine govorio u prošlosti do očevi po prorocima, 1:2 U ove posljednje dane progovori nam po Sinu, kojega ima imenovan nasljednikom svega, po kojemu je i stvorio svjetove; 1:3 On je sjaj slave njegove i slika njegova osoba, i podupirući sve stvari riječju svoje moći, kad je imao po sebi očistio naše grijehe, sjeo s desne strane Veličanstva na visoko; 1:4 Postavši boljim od anđela, kao što je naslijeđem dobio izvrsnije ime od njih. 1:5 Jer kojemu je od anđela ikada rekao: Ti si Sin moj, ovaj dan jesam li te rodio? I opet, ja ću mu biti Otac, a on hoće li mi biti Sin? 1:6 I opet, kad uvede Prvorođenog na svijet, on kaže: I neka mu se poklone svi anđeli Božji. 1:7 A za anđele kaže: Koji svojim anđelima čini duhove i svoje služi plamen vatre. 1:8 A za Sina kaže: Tvoje je prijestolje, Bože, u vijeke vjekova. žezlo je pravednosti žezlo kraljevstva tvoga. 1:9 Ljubio si pravdu, a mrzio si bezakonje; dakle Bog, čak Bog tvoj pomazao te je uljem radosti više nego tvoje bližnje. 1:10 A ti si, Gospodine, u početku postavio temelje zemlji; i nebesa su djela tvojih ruku. 1:11 Nestat će; ali ti ostaješ; i svi će ostariti kao doth a garment; 1:12 I kao haljinu ćeš ih saviti, i oni će se promijeniti; ti si isti, i godine tvoje neće nestati. 1:13 Ali kojemu je od anđela ikada rekao: Sjedi mi zdesna, dok neprijatelje tvoje ne položim za podnožje tvojim nogama? 1:14 Nisu li svi oni službeni duhovi, poslani da služe za njih tko će biti baštinici spasenja?