Geneza
47:1 Josip dođe i javi faraonu: "Oče moj i braćo moja!
i iziđoše ovce njihove i goveda njihova i sve što imaju
zemlje kanaanske; i evo ih u zemlji Gošen.
47:2 I uze neke od svoje braće, čak pet ljudi, i predstavi ih
Faraon.
47:3 Tada faraon upita svoju braću: "Što ste po zanimanju?" I oni
reče faraonu: Tvoje su sluge pastiri, i mi i naši
očevi.
47:4 Još rekoše faraonu: "Došli smo da boravimo u zemlji;
jer tvoje sluge nemaju paše za svoja stada; jer glad je
rano u zemlji kanaanskoj: sada dakle, molimo te, pusti svoju
sluge borave u zemlji Gošen.
47:5 Tada faraon reče Josipu: "Tvoj otac i tvoja braća su
dođi k tebi:
47:6 Pred tobom je zemlja egipatska; u najboljem dijelu zemlje učini svojim
otac i braća stanovati; u zemlji Gošen neka stanuju: i
ako među njima poznaješ nekog od djelatnih ljudi, postavi ih vladarima
preko moje stoke.
47:7 Josip dovede svoga oca Jakova i postavi ga pred faraona
Jakov je blagoslovio faraona.
47:8 Faraon reče Jakovu: "Koliko ti je godina?"
47:9 Jakov reče faraonu: "Dani godina moga hodočašća su
stotinu i trideset godina: rijetki su i zli dani godina
moj život je bio, i nisam dosegao do dana godina
život mojih očeva u danima njihova hodočašća.
47:10 Jakov blagoslovi faraona i ode ispred faraona.
47:11 Josip smjesti svoga oca i svoju braću i dade im a
posjed u zemlji Egipat, u najboljem dijelu zemlje, u zemlji
Ramzesa, kako je faraon naredio.
47:12 Josip je hranio svoga oca, svoju braću i sve očeve
domaćinstvo, s kruhom, prema svojim obiteljima.
47:13 I ne bijaše kruha u svoj zemlji; jer je glad bila vrlo jaka, tako
da je zemlja Egipat i sva zemlja Kanaan malaksala zbog
glad.
47:14 Josip je pokupio sav novac koji se našao u zemlji
Egiptu i u zemlji kanaanskoj za žito koje su kupili: i
Josip je donio novac u faraonovu kuću.
47:15 I kad nestade novca u zemlji egipatskoj i u zemlji kanaanskoj,
svi su Egipćani došli k Josipu i rekli: "Daj nam kruha! Zašto?"
trebamo li umrijeti u tvojoj prisutnosti? jer novac propada.
47:16 Josip reče: "Dajte svoju stoku!" i dat ću ti za tvoju stoku,
ako novac propadne.
47:17 I dovedoše svoju stoku Josipu, a Josip im dade kruha
razmjena za konje, i za stada, i za stoku
krda i za magarce: i hranio ih je kruhom za sve njihove
goveda za tu godinu.
47:18 Kad se navrši ta godina, dođoše k njemu druge godine i rekoše
njemu, Nećemo kriti od svog gospodara, kako se naš novac troši;
moj gospodar također ima naša stada stoke; ne bi trebalo ostati u
pogled na mog gospodara, ali naša tijela i naše zemlje:
47:19 Zašto da umiremo pred tvojim očima, i mi i naša zemlja? kupi nas
a naša zemlja za kruh, a mi i naša zemlja bit ćemo sluge
Faraon: i daj nam sjeme, da živimo i ne umremo, da zemlja
ne budi pust.
47:20 Josip kupi faraonu svu egipatsku zemlju; za Egipćane
prodali svatko svoju njivu, jer ih je glad nadvladala
zemlja je postala faraonova.
47:21 A što se tiče naroda, preseli ih u gradove s jednog kraja
granice Egipta čak do njegovog drugog kraja.
47:22 Samo zemlju svećenika nije kupio; jer su svećenici imali a
dio koji im je dodijelio faraon, i jeli su njihov dio koji
Faraon im je dao: zato nisu prodali svoje zemlje.
47:23 Tada Josip reče narodu: "Evo, kupio sam vas danas i."
vaša zemlja za faraona: evo vam sjemena i posijajte ga
zemljište.
47:24 A kad poraste, dat ćete petinu
dio faraonu, a četiri dijela bit će vaša vlastita, za potomstvo
polje, i za vašu hranu, i za svoje ukućane, i za hranu
za vaše mališane.
47:25 A oni rekoše: Spasio si nam živote, daj da nađemo milost u očima
moga gospodara, a mi ćemo biti faraonove sluge.
47:26 Josip je odredio zakon u zemlji egipatskoj do današnjeg dana
Faraon bi trebao imati peti dio; osim zemlje samo svećenika,
koja je postala ne faraonova.
47:27 Izrael se nastanio u zemlji egipatskoj, u zemlji Gošen; i
oni su imali posjede u njemu, te su rasli i vrlo se množili.
47:28 Jakov poživje u zemlji egipatskoj sedamnaest godina, dakle cijeli vijek
Jakovljevo je bilo sto četrdeset i sedam godina.
47:29 Kad se približilo vrijeme da Izrael mora umrijeti, pozva sina svoga
Josipa i reče mu: Ako sam našao milost u tvojim očima, stavi,
Molim te, tvoja ruka pod moje bedro, i postupi ljubazno i iskreno sa mnom;
nemoj me sahraniti u Egiptu.
47:30 Ali ja ću leći sa svojim ocima, i ti ćeš me izvesti iz Egipta,
i sahrani me u njihovu grobu. A on reče: "Učinit ću kao ti."
rekao je.
47:31 A on reče: "Zakuni mi se!" I zakleo mu se. I Izrael se pokloni
sebe na uzglavlju kreveta.