Geneza 47:1 Josip dođe i javi faraonu: "Oče moj i braćo moja! i iziđoše ovce njihove i goveda njihova i sve što imaju zemlje kanaanske; i evo ih u zemlji Gošen. 47:2 I uze neke od svoje braće, čak pet ljudi, i predstavi ih Faraon. 47:3 Tada faraon upita svoju braću: "Što ste po zanimanju?" I oni reče faraonu: Tvoje su sluge pastiri, i mi i naši očevi. 47:4 Još rekoše faraonu: "Došli smo da boravimo u zemlji; jer tvoje sluge nemaju paše za svoja stada; jer glad je rano u zemlji kanaanskoj: sada dakle, molimo te, pusti svoju sluge borave u zemlji Gošen. 47:5 Tada faraon reče Josipu: "Tvoj otac i tvoja braća su dođi k tebi: 47:6 Pred tobom je zemlja egipatska; u najboljem dijelu zemlje učini svojim otac i braća stanovati; u zemlji Gošen neka stanuju: i ako među njima poznaješ nekog od djelatnih ljudi, postavi ih vladarima preko moje stoke. 47:7 Josip dovede svoga oca Jakova i postavi ga pred faraona Jakov je blagoslovio faraona. 47:8 Faraon reče Jakovu: "Koliko ti je godina?" 47:9 Jakov reče faraonu: "Dani godina moga hodočašća su stotinu i trideset godina: rijetki su i zli dani godina moj život je bio, i nisam dosegao do dana godina život mojih očeva u danima njihova hodočašća. 47:10 Jakov blagoslovi faraona i ode ispred faraona. 47:11 Josip smjesti svoga oca i svoju braću i dade im a posjed u zemlji Egipat, u najboljem dijelu zemlje, u zemlji Ramzesa, kako je faraon naredio. 47:12 Josip je hranio svoga oca, svoju braću i sve očeve domaćinstvo, s kruhom, prema svojim obiteljima. 47:13 I ne bijaše kruha u svoj zemlji; jer je glad bila vrlo jaka, tako da je zemlja Egipat i sva zemlja Kanaan malaksala zbog glad. 47:14 Josip je pokupio sav novac koji se našao u zemlji Egiptu i u zemlji kanaanskoj za žito koje su kupili: i Josip je donio novac u faraonovu kuću. 47:15 I kad nestade novca u zemlji egipatskoj i u zemlji kanaanskoj, svi su Egipćani došli k Josipu i rekli: "Daj nam kruha! Zašto?" trebamo li umrijeti u tvojoj prisutnosti? jer novac propada. 47:16 Josip reče: "Dajte svoju stoku!" i dat ću ti za tvoju stoku, ako novac propadne. 47:17 I dovedoše svoju stoku Josipu, a Josip im dade kruha razmjena za konje, i za stada, i za stoku krda i za magarce: i hranio ih je kruhom za sve njihove goveda za tu godinu. 47:18 Kad se navrši ta godina, dođoše k njemu druge godine i rekoše njemu, Nećemo kriti od svog gospodara, kako se naš novac troši; moj gospodar također ima naša stada stoke; ne bi trebalo ostati u pogled na mog gospodara, ali naša tijela i naše zemlje: 47:19 Zašto da umiremo pred tvojim očima, i mi i naša zemlja? kupi nas a naša zemlja za kruh, a mi i naša zemlja bit ćemo sluge Faraon: i daj nam sjeme, da živimo i ne umremo, da zemlja ne budi pust. 47:20 Josip kupi faraonu svu egipatsku zemlju; za Egipćane prodali svatko svoju njivu, jer ih je glad nadvladala zemlja je postala faraonova. 47:21 A što se tiče naroda, preseli ih u gradove s jednog kraja granice Egipta čak do njegovog drugog kraja. 47:22 Samo zemlju svećenika nije kupio; jer su svećenici imali a dio koji im je dodijelio faraon, i jeli su njihov dio koji Faraon im je dao: zato nisu prodali svoje zemlje. 47:23 Tada Josip reče narodu: "Evo, kupio sam vas danas i." vaša zemlja za faraona: evo vam sjemena i posijajte ga zemljište. 47:24 A kad poraste, dat ćete petinu dio faraonu, a četiri dijela bit će vaša vlastita, za potomstvo polje, i za vašu hranu, i za svoje ukućane, i za hranu za vaše mališane. 47:25 A oni rekoše: Spasio si nam živote, daj da nađemo milost u očima moga gospodara, a mi ćemo biti faraonove sluge. 47:26 Josip je odredio zakon u zemlji egipatskoj do današnjeg dana Faraon bi trebao imati peti dio; osim zemlje samo svećenika, koja je postala ne faraonova. 47:27 Izrael se nastanio u zemlji egipatskoj, u zemlji Gošen; i oni su imali posjede u njemu, te su rasli i vrlo se množili. 47:28 Jakov poživje u zemlji egipatskoj sedamnaest godina, dakle cijeli vijek Jakovljevo je bilo sto četrdeset i sedam godina. 47:29 Kad se približilo vrijeme da Izrael mora umrijeti, pozva sina svoga Josipa i reče mu: Ako sam našao milost u tvojim očima, stavi, Molim te, tvoja ruka pod moje bedro, i postupi ljubazno i iskreno sa mnom; nemoj me sahraniti u Egiptu. 47:30 Ali ja ću leći sa svojim ocima, i ti ćeš me izvesti iz Egipta, i sahrani me u njihovu grobu. A on reče: "Učinit ću kao ti." rekao je. 47:31 A on reče: "Zakuni mi se!" I zakleo mu se. I Izrael se pokloni sebe na uzglavlju kreveta.