Geneza
43:1 Glad je bila velika u zemlji.
43:2 I dogodi se kad pojedoše žito što ga imahu
donesen iz Egipta, njihov im je otac rekao: Idite opet i kupite nam a
malo hrane.
43:3 Juda mu reče: "Čovjek nam je ozbiljno rekao:
govoreći: Ne smijete vidjeti moje lice ako vaš brat ne bude s vama.
43:4 Ako pošalješ našeg brata s nama, mi ćemo sići i kupiti te
hrana:
43:5 Ali ako ga ne pošalješ, nećemo sići, jer čovjek reče
nama, Nećete vidjeti moje lice, ako vaš brat ne bude s vama.
43:6 Izrael reče: "Zašto ste tako loše postupili sa mnom da ste rekli tom čovjeku."
jesi li još imao brata?
43:7 A oni rekoše: Čovjek nas je strogo pitao za naše stanje i za naše
rodbinu, govoreći: Je li tvoj otac još živ? imaš li još jednog brata? i
rekli smo mu prema tenoru ovih riječi: mogli bismo svakako
znaš da bi on rekao, Dovedi svog brata dolje?
43:8 Juda reče svom ocu Izraelu: "Pošalji dječaka sa mnom, pa ćemo."
ustani i idi; da živimo, a ne umremo, i mi i ti i također
naši mališani.
43:9 Ja ću za njega jamčiti; iz moje ruke ćeš ga tražiti: ako donesem
ne tebi ga i stavi ga pred sebe, onda neka ja snosim krivnju
zauvijek:
43:10 Jer osim što smo se zadržali, sigurno smo se vratili ovaj drugi put.
43:11 Tada im njihov otac Izrael reče: "Ako je tako sada, učinite ovo!"
uzmite najboljeg voća u zemlji u svoje posude i odnesite ga
čovjeku dar, malo melema i malo meda, mirisa i smirne,
orasi i bademi:
43:12 Uzmite dvostruki novac u ruke; a novac koji je opet donesen
u otvoru vreće svoje, nosite ga opet u ruci; možda se dogodi
bio je propust:
43:13 Uzmi i svoga brata, ustani i idi opet k čovjeku.
43:14 A Bog Svemogući dao ti milost pred čovjekom da otpusti
tvoj drugi brat, i Benjamin. Ako ostanem bez svoje djece, jesam
ožalošćeni.
43:15 I ljudi uzeše taj dar i uzeše dupli novac u ruke,
i Benjamin; i ustao, sišao u Egipat i stao ispred
Josipa.
43:16 Kad Josip ugleda Benjamina s njima, reče svome vladaru
kuća, Dovedite ove ljude kući, i pobijte, i pripremite; za ove muškarce
večerat će sa mnom u podne.
43:17 Čovjek učini kako je Josip naredio; i čovjek uvede ljude
Josipova kuća.
43:18 Ljudi su se prestrašili jer su bili uvedeni u Josipovu kuću.
a oni rekoše: Zbog novca koji je vraćen u našim vrećama u
prvi put smo dovedeni; da može tražiti povoda protiv nas,
i oborite se na nas i uzmite nas za robove i naše magarce.
43:19 Približiše se upravitelju Josipove kuće i razgovarahu
s njim na vratima kuće,
43:20 I reče: "O gospodine, zaista smo sišli prvi put da kupimo hranu."
43:21 I dogodi se, kad dođosmo u gostionicu, otvorismo svoje vreće,
i gle, svačiji je novac bio u grlu njegove vreće, naš novac
u punoj težini: i donijesmo ga opet u ruci.
43:22 I drugi smo novac donijeli u svojim rukama da kupimo hranu: ne možemo
reci tko je stavio naš novac u naše vreće.
43:23 A on reče: "Mir tebi, ne boj se! Boga svoga i Boga svoga
oče, dao vam je blago u vaše vreće: imao sam vaš novac. I on
izvede im Šimuna.
43:24 Čovjek uvede te ljude u Josipovu kuću i dade im vode.
i oprali su noge; i dao im je hraniti magarce.
43:25 Oni su pripremili dar dok Josip ne dođe u podne: jer oni
čuli da tamo trebaju jesti kruh.
43:26 Kad je Josip došao kući, donijeli su mu dar koji je bio unutra
ruku u kuću i pokloniše mu se do zemlje.
43:27 I upita ih kako su dobro i reče: "Je li dobro vaš otac?"
starče o kome si govorio? Je li još živ?
43:28 Oni odgovoriše: "Tvoj sluga, naš otac, dobro je, još je."
živ. I pognuše glave svoje i pokloniše se.
43:29 I podiže oči i ugleda brata svoga Benjamina, majke svoje
sine, i reče: Je li ovo tvoj mlađi brat o kojem si mi govorio?
A on reče: Bog ti budi milostiv, sine moj.
43:30 Josip požuri; jer je njegova utroba čeznula za bratom: a on
tražio gdje da plače; te uđe u svoju odaju i ondje zaplaka.
43:31 I umi se, iziđe, suzdrža se i reče:
Stavite na kruh.
43:32 I krenuše za njim zasebno, za njih zasebno i za
Egipćani, koji su jeli s njim, sami: jer
Egipćani možda ne bi jeli kruh s Hebrejima; jer to je
odvratnost Egipćanima.
43:33 I sjedoše pred njim, prvorođenac po svom prvorodstvu, i
najmlađi prema svojoj mladosti: i ljudi su se čudili jedan
još.
43:34 Uzimao je i poslao im poslanice ispred sebe, ali Benjaminove
nered je bio pet puta veći od bilo kojeg njihovog. I pili su, i bili
veselo s njim.