Geneza 43:1 Glad je bila velika u zemlji. 43:2 I dogodi se kad pojedoše žito što ga imahu donesen iz Egipta, njihov im je otac rekao: Idite opet i kupite nam a malo hrane. 43:3 Juda mu reče: "Čovjek nam je ozbiljno rekao: govoreći: Ne smijete vidjeti moje lice ako vaš brat ne bude s vama. 43:4 Ako pošalješ našeg brata s nama, mi ćemo sići i kupiti te hrana: 43:5 Ali ako ga ne pošalješ, nećemo sići, jer čovjek reče nama, Nećete vidjeti moje lice, ako vaš brat ne bude s vama. 43:6 Izrael reče: "Zašto ste tako loše postupili sa mnom da ste rekli tom čovjeku." jesi li još imao brata? 43:7 A oni rekoše: Čovjek nas je strogo pitao za naše stanje i za naše rodbinu, govoreći: Je li tvoj otac još živ? imaš li još jednog brata? i rekli smo mu prema tenoru ovih riječi: mogli bismo svakako znaš da bi on rekao, Dovedi svog brata dolje? 43:8 Juda reče svom ocu Izraelu: "Pošalji dječaka sa mnom, pa ćemo." ustani i idi; da živimo, a ne umremo, i mi i ti i također naši mališani. 43:9 Ja ću za njega jamčiti; iz moje ruke ćeš ga tražiti: ako donesem ne tebi ga i stavi ga pred sebe, onda neka ja snosim krivnju zauvijek: 43:10 Jer osim što smo se zadržali, sigurno smo se vratili ovaj drugi put. 43:11 Tada im njihov otac Izrael reče: "Ako je tako sada, učinite ovo!" uzmite najboljeg voća u zemlji u svoje posude i odnesite ga čovjeku dar, malo melema i malo meda, mirisa i smirne, orasi i bademi: 43:12 Uzmite dvostruki novac u ruke; a novac koji je opet donesen u otvoru vreće svoje, nosite ga opet u ruci; možda se dogodi bio je propust: 43:13 Uzmi i svoga brata, ustani i idi opet k čovjeku. 43:14 A Bog Svemogući dao ti milost pred čovjekom da otpusti tvoj drugi brat, i Benjamin. Ako ostanem bez svoje djece, jesam ožalošćeni. 43:15 I ljudi uzeše taj dar i uzeše dupli novac u ruke, i Benjamin; i ustao, sišao u Egipat i stao ispred Josipa. 43:16 Kad Josip ugleda Benjamina s njima, reče svome vladaru kuća, Dovedite ove ljude kući, i pobijte, i pripremite; za ove muškarce večerat će sa mnom u podne. 43:17 Čovjek učini kako je Josip naredio; i čovjek uvede ljude Josipova kuća. 43:18 Ljudi su se prestrašili jer su bili uvedeni u Josipovu kuću. a oni rekoše: Zbog novca koji je vraćen u našim vrećama u prvi put smo dovedeni; da može tražiti povoda protiv nas, i oborite se na nas i uzmite nas za robove i naše magarce. 43:19 Približiše se upravitelju Josipove kuće i razgovarahu s njim na vratima kuće, 43:20 I reče: "O gospodine, zaista smo sišli prvi put da kupimo hranu." 43:21 I dogodi se, kad dođosmo u gostionicu, otvorismo svoje vreće, i gle, svačiji je novac bio u grlu njegove vreće, naš novac u punoj težini: i donijesmo ga opet u ruci. 43:22 I drugi smo novac donijeli u svojim rukama da kupimo hranu: ne možemo reci tko je stavio naš novac u naše vreće. 43:23 A on reče: "Mir tebi, ne boj se! Boga svoga i Boga svoga oče, dao vam je blago u vaše vreće: imao sam vaš novac. I on izvede im Šimuna. 43:24 Čovjek uvede te ljude u Josipovu kuću i dade im vode. i oprali su noge; i dao im je hraniti magarce. 43:25 Oni su pripremili dar dok Josip ne dođe u podne: jer oni čuli da tamo trebaju jesti kruh. 43:26 Kad je Josip došao kući, donijeli su mu dar koji je bio unutra ruku u kuću i pokloniše mu se do zemlje. 43:27 I upita ih kako su dobro i reče: "Je li dobro vaš otac?" starče o kome si govorio? Je li još živ? 43:28 Oni odgovoriše: "Tvoj sluga, naš otac, dobro je, još je." živ. I pognuše glave svoje i pokloniše se. 43:29 I podiže oči i ugleda brata svoga Benjamina, majke svoje sine, i reče: Je li ovo tvoj mlađi brat o kojem si mi govorio? A on reče: Bog ti budi milostiv, sine moj. 43:30 Josip požuri; jer je njegova utroba čeznula za bratom: a on tražio gdje da plače; te uđe u svoju odaju i ondje zaplaka. 43:31 I umi se, iziđe, suzdrža se i reče: Stavite na kruh. 43:32 I krenuše za njim zasebno, za njih zasebno i za Egipćani, koji su jeli s njim, sami: jer Egipćani možda ne bi jeli kruh s Hebrejima; jer to je odvratnost Egipćanima. 43:33 I sjedoše pred njim, prvorođenac po svom prvorodstvu, i najmlađi prema svojoj mladosti: i ljudi su se čudili jedan još. 43:34 Uzimao je i poslao im poslanice ispred sebe, ali Benjaminove nered je bio pet puta veći od bilo kojeg njihovog. I pili su, i bili veselo s njim.