Geneza 42:1 Kad je Jakov vidio da u Egiptu ima žita, Jakov reče svojima sinovi, zašto gledate jedan u drugoga? 42:2 A on reče: "Evo, čuo sam da u Egiptu ima žita; uzmi." onamo dolje i odande nam kupuj; da živimo, a ne umremo. 42:3 Desetorica Josipove braće siđoše kupiti žita u Egipat. 42:4 Ali Benjamina, Josipova brata, Jakov nije poslao s njegovom braćom; za njega reče: Da ga slučajno ne zadesi nesreća. 42:5 Izraelci su došli kupiti žito među onima koji su dolazili glad je bila u zemlji kanaanskoj. 42:6 Josip je bio namjesnik nad zemljom i on ju je prodao sav narod zemlje, a Josipova braća dođoše i pokloniše se sami pred njim licem prema zemlji. 42:7 Josip je vidio svoju braću i poznao ih je, ali se učinio čudnim prema njima, i grubo im je govorio; a on im reče: Odakle dođi ti A oni rekoše: Iz zemlje kanaanske da kupimo hrane. 42:8 Josip je poznavao svoju braću, ali oni njega nisu. 42:9 Josip se sjeti snova koje je o njima usnio i reče im njima, Vi ste uhode; da vidite golotinju zemlje došli ste. 42:10 A oni mu rekoše: "Ne, gospodaru, nego tvoje sluge kupuju hranu doći. 42:11 Svi smo mi sinovi jednoga čovjeka; mi smo pravi ljudi, tvoje sluge nisu uhode. 42:12 A on im reče: "Ne, nego da vidite golotinju zemlje doći. 42:13 A oni rekoše: "Tvoje su sluge dvanaestero braće, sinovi jednog čovjeka u zemlja kanaanska; i, eto, najmlađi je danas s našim otac, a jedan nije. 42:14 Josip im reče: "To je ono što sam vam rekao: su špijuni: 42:15 Ovim ćete se ispitati: tako mi faraona, nećete izaći stoga, osim vašeg najmlađeg brata doći ovamo. 42:16 Pošaljite jednoga od vas neka dovede vašeg brata, a vi ćete biti zadržani zatvor, da se tvoje riječi dokažu, ima li istine u njima vi: inače ste, tako mi faraona, sigurno uhode. 42:17 I stavi ih sve zajedno u tamnicu tri dana. 42:18 Josip im treći dan reče: "Ovo učinite i živite!" jer bojim se Bog: 42:19 Ako ste pravi ljudi, neka jedan od vaše braće bude svezan u kući vaš zatvor: idite, nosite žito za glad svojih kuća. 42:20 Ali dovedite k meni svog najmlađeg brata; tako će biti i tvoje riječi provjereno, i nećete umrijeti. I učinili su tako. 42:21 I rekoše jedan drugome: "Zaista smo krivi za svoje." brate, u tome smo vidjeli tjeskobu njegove duše, kad nas je molio, a mi ne bismo čuli; zato nas je snašla ova nevolja. 42:22 A Ruben im odgovori: "Nisam vam govorio: nemojte grijeh prema djetetu; a vi niste htjeli čuti? dakle, gle, također potrebna je njegova krv. 42:23 Nisu znali da ih Josip razumije; jer im je govorio po prevoditelj. 42:24 On se okrenu od njih i zaplaka; i vratio im se opet, i razgovara s njima, te uze od njih Šimuna i sveza ga pred njihovim očima. 42:25 Tada je Josip zapovjedio da im se vreće napune žitom i da se vrati svačiji novac u vreću i dati im opskrbu za put. i tako im je učinio. 42:26 Natovariše žito na magarce i odoše. 42:27 I kad je jedan od njih otvorio svoju vreću da svome magarcu da hrane u gostionici, ugledao je svoj novac; jer, gle, bilo je u ustima njegove vreće. 42:28 I reče svojoj braći: Novac mi je vraćen; i, eto, kvit je u mojoj vreći: srce im je klonulo i prestrašili su se govoreći jedni drugima: Što nam je to Bog učinio? 42:29 Dođoše k svome ocu Jakovu u zemlju kanaansku i javiše mu njemu sve što ih je snašlo; izreka, 42:30 Čovjek, koji je gospodar zemlje, grubo nam se obrati i uze nas za špijune zemlje. 42:31 A mi mu rekosmo: "Mi smo pravi ljudi." mi nismo špijuni: 42:32 Nas je dvanaestero braće, sinovi našega oca; jedan nije, a najmlađi je danas s našim ocem u zemlji kanaanskoj. 42:33 Čovjek, gospodar zemlje, reče nam: "Po ovome ću znati da ste pravi ljudi; ostavi jednog od svoje braće ovdje sa mnom i uzmi hrana za glad vaših kućanstava i nestani! 42:34 I dovedi mi svog najmlađeg brata; tada ću znati da jesi bez uhoda, ali da ste pravi ljudi: tako ću vam predati vašeg brata, a vi ćete trgovati zemljom. 42:35 I kad su praznili svoje vreće, gle, svaki čovjekov svežanj novca bio je u njegovoj vreći: a kad su i oni i njihovi otac je vidio svežnjeve novca, uplašili su se. 42:36 A njihov otac Jakov reče im: "Lišili ste me." djeca: Josipa nema, Šimuna nema, a Benjamina ćete uzeti daleko: sve je to protiv mene. 42:37 Tada Ruben reče svom ocu: "Ubij moja dva sina ako dovedem ne tebi ga: predaj mi ga u ruke i dovest ću ga tebi opet. 42:38 On reče: "Moj sin neće sići s tobom." jer njegov brat je mrtav, i on ostaje sam: ako ga zadesi nesreća na putu na kojem vi idi, tada ćeš moje sijede s tugom u grob spustiti.