Geneza
42:1 Kad je Jakov vidio da u Egiptu ima žita, Jakov reče svojima
sinovi, zašto gledate jedan u drugoga?
42:2 A on reče: "Evo, čuo sam da u Egiptu ima žita; uzmi."
onamo dolje i odande nam kupuj; da živimo, a ne umremo.
42:3 Desetorica Josipove braće siđoše kupiti žita u Egipat.
42:4 Ali Benjamina, Josipova brata, Jakov nije poslao s njegovom braćom; za njega
reče: Da ga slučajno ne zadesi nesreća.
42:5 Izraelci su došli kupiti žito među onima koji su dolazili
glad je bila u zemlji kanaanskoj.
42:6 Josip je bio namjesnik nad zemljom i on ju je prodao
sav narod zemlje, a Josipova braća dođoše i pokloniše se
sami pred njim licem prema zemlji.
42:7 Josip je vidio svoju braću i poznao ih je, ali se učinio čudnim
prema njima, i grubo im je govorio; a on im reče: Odakle
dođi ti A oni rekoše: Iz zemlje kanaanske da kupimo hrane.
42:8 Josip je poznavao svoju braću, ali oni njega nisu.
42:9 Josip se sjeti snova koje je o njima usnio i reče im
njima, Vi ste uhode; da vidite golotinju zemlje došli ste.
42:10 A oni mu rekoše: "Ne, gospodaru, nego tvoje sluge kupuju hranu
doći.
42:11 Svi smo mi sinovi jednoga čovjeka; mi smo pravi ljudi, tvoje sluge nisu uhode.
42:12 A on im reče: "Ne, nego da vidite golotinju zemlje
doći.
42:13 A oni rekoše: "Tvoje su sluge dvanaestero braće, sinovi jednog čovjeka u
zemlja kanaanska; i, eto, najmlađi je danas s našim
otac, a jedan nije.
42:14 Josip im reče: "To je ono što sam vam rekao:
su špijuni:
42:15 Ovim ćete se ispitati: tako mi faraona, nećete izaći
stoga, osim vašeg najmlađeg brata doći ovamo.
42:16 Pošaljite jednoga od vas neka dovede vašeg brata, a vi ćete biti zadržani
zatvor, da se tvoje riječi dokažu, ima li istine u njima
vi: inače ste, tako mi faraona, sigurno uhode.
42:17 I stavi ih sve zajedno u tamnicu tri dana.
42:18 Josip im treći dan reče: "Ovo učinite i živite!" jer bojim se
Bog:
42:19 Ako ste pravi ljudi, neka jedan od vaše braće bude svezan u kući
vaš zatvor: idite, nosite žito za glad svojih kuća.
42:20 Ali dovedite k meni svog najmlađeg brata; tako će biti i tvoje riječi
provjereno, i nećete umrijeti. I učinili su tako.
42:21 I rekoše jedan drugome: "Zaista smo krivi za svoje."
brate, u tome smo vidjeli tjeskobu njegove duše, kad nas je molio,
a mi ne bismo čuli; zato nas je snašla ova nevolja.
42:22 A Ruben im odgovori: "Nisam vam govorio: nemojte
grijeh prema djetetu; a vi niste htjeli čuti? dakle, gle, također
potrebna je njegova krv.
42:23 Nisu znali da ih Josip razumije; jer im je govorio po
prevoditelj.
42:24 On se okrenu od njih i zaplaka; i vratio im se
opet, i razgovara s njima, te uze od njih Šimuna i sveza ga
pred njihovim očima.
42:25 Tada je Josip zapovjedio da im se vreće napune žitom i da se vrati
svačiji novac u vreću i dati im opskrbu za put.
i tako im je učinio.
42:26 Natovariše žito na magarce i odoše.
42:27 I kad je jedan od njih otvorio svoju vreću da svome magarcu da hrane u gostionici,
ugledao je svoj novac; jer, gle, bilo je u ustima njegove vreće.
42:28 I reče svojoj braći: Novac mi je vraćen; i, eto, kvit je
u mojoj vreći: srce im je klonulo i prestrašili su se govoreći
jedni drugima: Što nam je to Bog učinio?
42:29 Dođoše k svome ocu Jakovu u zemlju kanaansku i javiše mu
njemu sve što ih je snašlo; izreka,
42:30 Čovjek, koji je gospodar zemlje, grubo nam se obrati i uze nas
za špijune zemlje.
42:31 A mi mu rekosmo: "Mi smo pravi ljudi." mi nismo špijuni:
42:32 Nas je dvanaestero braće, sinovi našega oca; jedan nije, a najmlađi
je danas s našim ocem u zemlji kanaanskoj.
42:33 Čovjek, gospodar zemlje, reče nam: "Po ovome ću znati
da ste pravi ljudi; ostavi jednog od svoje braće ovdje sa mnom i uzmi
hrana za glad vaših kućanstava i nestani!
42:34 I dovedi mi svog najmlađeg brata; tada ću znati da jesi
bez uhoda, ali da ste pravi ljudi: tako ću vam predati vašeg brata,
a vi ćete trgovati zemljom.
42:35 I kad su praznili svoje vreće, gle, svaki
čovjekov svežanj novca bio je u njegovoj vreći: a kad su i oni i njihovi
otac je vidio svežnjeve novca, uplašili su se.
42:36 A njihov otac Jakov reče im: "Lišili ste me."
djeca: Josipa nema, Šimuna nema, a Benjamina ćete uzeti
daleko: sve je to protiv mene.
42:37 Tada Ruben reče svom ocu: "Ubij moja dva sina ako dovedem
ne tebi ga: predaj mi ga u ruke i dovest ću ga tebi
opet.
42:38 On reče: "Moj sin neće sići s tobom." jer njegov brat je mrtav,
i on ostaje sam: ako ga zadesi nesreća na putu na kojem vi
idi, tada ćeš moje sijede s tugom u grob spustiti.