Geneza 32:1 I Jakov ode svojim putem, a sretoše ga anđeli Božji. 32:2 Kad ih Jakov ugleda, reče: "Ovo je vojska Božja!" ime toga mjesta Mahanaim. 32:3 Jakov posla glasnike pred sobom k svome bratu Ezavu u zemlju od Seira, zemlje Edomske. 32:4 I zapovjedi im: "Ovako recite mojem gospodaru Ezavu." Ovako govori tvoj sluga Jakov: Boravio sam kod Labana i ostao sam tamo do sada: 32:5 Imam volova i magaraca, ovaca, slugu i sluškinja. i poslao sam javiti svom gospodaru da nađem milost u tvojim očima. 32:6 Glasnici se vratiše k Jakovu i rekoše: "Došli smo tvome bratu." Ezav, a i on ti dolazi u susret i četiri stotine ljudi s njim. 32:7 Jakov se silno uplaši i uznemiri te razdijeli narod koji je bio s njim, i ovce, i goveda, i deve, na dvoje bendovi; 32:8 I reče: "Ako Ezav dođe do jedne čete i porazi je, onda i drugu." četa koja ostane pobjeći će. 32:9 A Jakov reče: Bože oca moga Abrahama i Bože oca moga Izaka! GOSPODIN koji mi je rekao: Vrati se u svoju zemlju i u svoju rodu, i dobro ću postupati s tobom: 32:10 Nisam dostojan ni najmanjeg milosrđa ni svake istine, koju si pokazao sluzi svome; jer sam sa svojim štapom prošao ovaj Jordan; a sada sam postao dva benda. 32:11 Izbavi me, molim te, iz ruke mog brata, iz ruke Ezav: jer ga se bojim da ne dođe i ne udari mene i majku s djecom. 32:12 A ti si rekao: "Učinit ću ti dobro i učinit ću tvoje potomstvo kao pijesak morski, koji se ne može izbrojati od mnoštva. 32:13 Ondje prenoći ondje iste noći; i uzimao od onoga što mu je dolazilo predati dar Ezavu, bratu njegovu; 32:14 Dvije stotine jaraca, dvadeset koza, dvije stotine ovaca i dvadeset ovnovi, 32:15 Trideset deva muzara s njihovim magaretima, četrdeset krava i deset bikova, dvadeset magarca i deset ždrebadi. 32:16 I predade ih u ruke svojim slugama, svakome stazu se; i reče svojim slugama: Prođite ispred mene i stavite a space betwixt driven and driven. 32:17 I zapovjedi prvome: "Kad se sretne moj brat Ezav." tebe i pita te: Čiji si? i kamo ideš? a čiji su ovi pred tobom? 32:18 Tada ćeš reći: 'One su tvoga sluge Jakova; to je poslani poklon svome gospodaru Ezavu, a evo i on je iza nas. 32:19 I tako zapovjedi drugome, i trećemu, i svima koji su slijedili stada, govoreći: Ovako ćete govoriti Ezavu kad ga nađete mu. 32:20 Još recite: 'Evo, tvoj sluga Jakov je za nama.' Za njega reče: Umirit ću ga poklonom koji ide preda mnom, i poslije ću mu vidjeti lice; možda će me prihvatiti. 32:21 Tako je dar otišao pred njim, a on je tu noć prenoćio tvrtka. 32:22 On usta te noći i uze svoje dvije žene i svoje dvije sluškinje, i njegovih jedanaest sinova, i prešao preko gada Jabbok. 32:23 On ih uze i posla preko potoka, i posla preko njega imao. 32:24 I Jakov osta sam; i ondje se s njim hrvao neki čovjek sve do prijelom dana. 32:25 Kad vidje da ga ne nadvlada, dotakne se šupljine njegovog bedra; a udubina Jakovljeva bedra bila je izvan zgloba, dok je on hrvao s njim. 32:26 A on reče: "Pusti me jer zora sviće." A on reče: Neću pusti te, osim da me blagosloviš. 32:27 A on mu reče: "Kako ti je ime?" A on reče: Jakove. 32:28 I reče: "Nećeš se više zvati Jakov, nego Izrael; jer as knez imaš moć s Bogom i s ljudima i pobijedio si. 32:29 Jakov ga upita: "Kaži mi, molim te, svoje ime!" I on reče: Zašto pitaš za moje ime? I blagoslovio je njega tamo. 32:30 I Jakov prozva ono mjesto Peniel, jer sam vidio Boga u licu suočiti se, i život mi je sačuvan. 32:31 I dok je prelazio preko Penuela, sunce mu je izašlo, i on se zaustavi na njegovo bedro. 32:32 Zato sinovi Izraelovi ne jedu stegnutu tetivu, koji je na bedrenoj šupljini sve do danas: jer je dotaknuo udubina Jakovljeva bedra u tetivi koja se smanjila.