Geneza
32:1 I Jakov ode svojim putem, a sretoše ga anđeli Božji.
32:2 Kad ih Jakov ugleda, reče: "Ovo je vojska Božja!"
ime toga mjesta Mahanaim.
32:3 Jakov posla glasnike pred sobom k svome bratu Ezavu u zemlju
od Seira, zemlje Edomske.
32:4 I zapovjedi im: "Ovako recite mojem gospodaru Ezavu."
Ovako govori tvoj sluga Jakov: Boravio sam kod Labana i ostao sam
tamo do sada:
32:5 Imam volova i magaraca, ovaca, slugu i sluškinja.
i poslao sam javiti svom gospodaru da nađem milost u tvojim očima.
32:6 Glasnici se vratiše k Jakovu i rekoše: "Došli smo tvome bratu."
Ezav, a i on ti dolazi u susret i četiri stotine ljudi s njim.
32:7 Jakov se silno uplaši i uznemiri te razdijeli narod
koji je bio s njim, i ovce, i goveda, i deve, na dvoje
bendovi;
32:8 I reče: "Ako Ezav dođe do jedne čete i porazi je, onda i drugu."
četa koja ostane pobjeći će.
32:9 A Jakov reče: Bože oca moga Abrahama i Bože oca moga Izaka!
GOSPODIN koji mi je rekao: Vrati se u svoju zemlju i u svoju
rodu, i dobro ću postupati s tobom:
32:10 Nisam dostojan ni najmanjeg milosrđa ni svake istine,
koju si pokazao sluzi svome; jer sam sa svojim štapom prošao
ovaj Jordan; a sada sam postao dva benda.
32:11 Izbavi me, molim te, iz ruke mog brata, iz ruke
Ezav: jer ga se bojim da ne dođe i ne udari mene i majku
s djecom.
32:12 A ti si rekao: "Učinit ću ti dobro i učinit ću tvoje potomstvo kao
pijesak morski, koji se ne može izbrojati od mnoštva.
32:13 Ondje prenoći ondje iste noći; i uzimao od onoga što mu je dolazilo
predati dar Ezavu, bratu njegovu;
32:14 Dvije stotine jaraca, dvadeset koza, dvije stotine ovaca i dvadeset
ovnovi,
32:15 Trideset deva muzara s njihovim magaretima, četrdeset krava i deset bikova, dvadeset
magarca i deset ždrebadi.
32:16 I predade ih u ruke svojim slugama, svakome stazu
se; i reče svojim slugama: Prođite ispred mene i stavite a
space betwixt driven and driven.
32:17 I zapovjedi prvome: "Kad se sretne moj brat Ezav."
tebe i pita te: Čiji si? i kamo ideš?
a čiji su ovi pred tobom?
32:18 Tada ćeš reći: 'One su tvoga sluge Jakova; to je poslani poklon
svome gospodaru Ezavu, a evo i on je iza nas.
32:19 I tako zapovjedi drugome, i trećemu, i svima koji su slijedili
stada, govoreći: Ovako ćete govoriti Ezavu kad ga nađete
mu.
32:20 Još recite: 'Evo, tvoj sluga Jakov je za nama.' Za njega
reče: Umirit ću ga poklonom koji ide preda mnom, i
poslije ću mu vidjeti lice; možda će me prihvatiti.
32:21 Tako je dar otišao pred njim, a on je tu noć prenoćio
tvrtka.
32:22 On usta te noći i uze svoje dvije žene i svoje dvije
sluškinje, i njegovih jedanaest sinova, i prešao preko gada Jabbok.
32:23 On ih uze i posla preko potoka, i posla preko njega
imao.
32:24 I Jakov osta sam; i ondje se s njim hrvao neki čovjek sve do
prijelom dana.
32:25 Kad vidje da ga ne nadvlada, dotakne se šupljine
njegovog bedra; a udubina Jakovljeva bedra bila je izvan zgloba, dok je on
hrvao s njim.
32:26 A on reče: "Pusti me jer zora sviće." A on reče: Neću
pusti te, osim da me blagosloviš.
32:27 A on mu reče: "Kako ti je ime?" A on reče: Jakove.
32:28 I reče: "Nećeš se više zvati Jakov, nego Izrael; jer as
knez imaš moć s Bogom i s ljudima i pobijedio si.
32:29 Jakov ga upita: "Kaži mi, molim te, svoje ime!" I on
reče: Zašto pitaš za moje ime? I blagoslovio je
njega tamo.
32:30 I Jakov prozva ono mjesto Peniel, jer sam vidio Boga u licu
suočiti se, i život mi je sačuvan.
32:31 I dok je prelazio preko Penuela, sunce mu je izašlo, i on se zaustavi na
njegovo bedro.
32:32 Zato sinovi Izraelovi ne jedu stegnutu tetivu,
koji je na bedrenoj šupljini sve do danas: jer je dotaknuo
udubina Jakovljeva bedra u tetivi koja se smanjila.