Geneza 8:1 I sjeti se Bog Noe i svega živog bića i sve stoke bijaše s njim u korablji: i pusti Bog vjetar preko zemlje i vode asswage; 8:2 Zatvore se i izvori bezdani i otvori nebeski, i kiša s neba je zaustavljena; 8:3 Vode su se neprestano vraćale sa zemlje na kraju stotinu i pedeset dana vode su se smanjile. 8:4 Kovčeg se zaustavio u sedmom mjesecu, sedamnaestog dana mjeseca, na planinama Ararata. 8:5 Vode su opadale sve do desetog mjeseca: u desetom mjeseca, prvog dana u mjesecu, bili su vrhovi planina vidio. 8:6 I dogodi se nakon četrdeset dana da Noa otvori prozor kovčega koji je načinio: 8:7 I pusti gavrana, koji juri amo-tamo sve do vode bili su osušeni sa zemlje. 8:8 Pusti i goluba od sebe da vidi jesu li vode opale s lica zemlje; 8:9 Ali golubica ne nađe odmora za stopala svoje, pa se vrati k njemu u korablju, jer je voda bila na površini zemlju: tada je ispružio ruku, uzeo je i privukao k sebi njega u arku. 8:10 I ostade još sedam dana; i opet pusti golubicu van od arke; 8:11 Golubica uđe k njemu uvečer; i, gle, u njezinim je ustima bio maslinovo lišće otkinuti: tako je Noa znao da je voda nestala zemlja. 8:12 I ostade još sedam dana; i pusti golubicu; koji nije mu se više vratio. 8:13 I dogodi se šeststo prve godine, prve mjeseca, prvog dana u mjesecu, vode su presušile od zemlju: i Noa je skinuo pokrov s arke i pogledao, i, gle, zemlja je bila suha. 8:14 Drugoga mjeseca, dvadeset i sedmoga dana u mjesecu, bila zemlja osušena. 8:15 I reče Bog Noi govoreći: 8:16 Izađi iz korablje ti i žena tvoja i sinovi tvoji i sinovi tvoji žene s tobom. 8:17 Izvedi sa sobom sve živo što je s tobom, od svih meso i od ptica i od goveda i od svih gmizavaca koji gmiže po zemlji; da se mogu obilno razmnožavati na zemlji, i rađajte se i množite se na zemlji. 8:18 I iziđe Noa i njegovi sinovi, i njegova žena, i žene njegovih sinova s njim: 8:19 Sve zvijeri, sve što gmiže, i sve ptice, i što god gmiže po zemlji, prema svojim vrstama, izašao je iz arke. 8:20 Noa sagradi žrtvenik Jahvi; i uzeo od svake čiste životinje, i od svake čiste ptice i prinosio žrtve paljenice na žrtveniku. 8:21 I Jahve osjeti ugodan miris; i Jahve reče u srcu svome: Ja neće više proklinjati zemlju zbog čovjeka; za misao srca čovječjega je zla od mladosti; neću više ni ja ubijaj više sve živo, kao što sam ja učinio. 8:22 Dok je zemlje, vrijeme sjetve i žetve, hladnoće i vrućine, i ljeto i zima, dan i noć neće prestati.