Geneza
8:1 I sjeti se Bog Noe i svega živog bića i sve stoke
bijaše s njim u korablji: i pusti Bog vjetar preko zemlje i
vode asswage;
8:2 Zatvore se i izvori bezdani i otvori nebeski,
i kiša s neba je zaustavljena;
8:3 Vode su se neprestano vraćale sa zemlje
na kraju stotinu i pedeset dana vode su se smanjile.
8:4 Kovčeg se zaustavio u sedmom mjesecu, sedamnaestog dana
mjeseca, na planinama Ararata.
8:5 Vode su opadale sve do desetog mjeseca: u desetom
mjeseca, prvog dana u mjesecu, bili su vrhovi planina
vidio.
8:6 I dogodi se nakon četrdeset dana da Noa otvori
prozor kovčega koji je načinio:
8:7 I pusti gavrana, koji juri amo-tamo sve do vode
bili su osušeni sa zemlje.
8:8 Pusti i goluba od sebe da vidi jesu li vode opale
s lica zemlje;
8:9 Ali golubica ne nađe odmora za stopala svoje, pa se vrati
k njemu u korablju, jer je voda bila na površini
zemlju: tada je ispružio ruku, uzeo je i privukao k sebi
njega u arku.
8:10 I ostade još sedam dana; i opet pusti golubicu van
od arke;
8:11 Golubica uđe k njemu uvečer; i, gle, u njezinim je ustima bio
maslinovo lišće otkinuti: tako je Noa znao da je voda nestala
zemlja.
8:12 I ostade još sedam dana; i pusti golubicu; koji
nije mu se više vratio.
8:13 I dogodi se šeststo prve godine, prve
mjeseca, prvog dana u mjesecu, vode su presušile od
zemlju: i Noa je skinuo pokrov s arke i pogledao, i,
gle, zemlja je bila suha.
8:14 Drugoga mjeseca, dvadeset i sedmoga dana u mjesecu,
bila zemlja osušena.
8:15 I reče Bog Noi govoreći:
8:16 Izađi iz korablje ti i žena tvoja i sinovi tvoji i sinovi tvoji
žene s tobom.
8:17 Izvedi sa sobom sve živo što je s tobom, od svih
meso i od ptica i od goveda i od svih gmizavaca koji
gmiže po zemlji; da se mogu obilno razmnožavati na zemlji,
i rađajte se i množite se na zemlji.
8:18 I iziđe Noa i njegovi sinovi, i njegova žena, i žene njegovih sinova
s njim:
8:19 Sve zvijeri, sve što gmiže, i sve ptice, i što god
gmiže po zemlji, prema svojim vrstama, izašao je iz arke.
8:20 Noa sagradi žrtvenik Jahvi; i uzeo od svake čiste životinje,
i od svake čiste ptice i prinosio žrtve paljenice na žrtveniku.
8:21 I Jahve osjeti ugodan miris; i Jahve reče u srcu svome: Ja
neće više proklinjati zemlju zbog čovjeka; za
misao srca čovječjega je zla od mladosti; neću više ni ja
ubijaj više sve živo, kao što sam ja učinio.
8:22 Dok je zemlje, vrijeme sjetve i žetve, hladnoće i vrućine, i
ljeto i zima, dan i noć neće prestati.