Ezra
9:1 Kad se to dogodilo, knezovi su mi došli i rekli:
Izraelski narod, svećenici i leviti nisu se razdvojili
sebe od naroda zemalja, radeći prema njihovom
odvratnosti, čak i Kanaanaca, Hetita, Perižana,
Jebusejci, Amonci, Moapci, Egipćani i Amorejci.
9:2 Jer su njihove kćeri uzimali za sebe i za svoje
sinovi: tako da se sveto sjeme pomiješalo s narodom
te zemlje: da, ruka prinčeva i vladara bila je glavna
ovaj prijestup.
9:3 Kad sam to čuo, razderah svoju haljinu i svoj ogrtač i
iščupao mi kosu s glave i s brade i sjeo začuđen.
9:4 Tada su mi se okupili svi koji su drhtali pred riječima
Bože Izraelov, zbog prijestupa onih koji su bili
odnesen; i sjedio sam začuđen sve do večernje žrtve.
9:5 I na večernjoj žrtvi ustao sam iz svoje težine; i imajući
razderah svoju haljinu i svoj ogrtač, padoh na koljena i raširih svoj
ruke Jahvi, Bogu mome,
9:6 I reče: Bože moj, stidim se i crvenim da podignem lice k tebi,
Bože moj, jer su se bezakonja naša umnožila preko glave naše i prijestupi naši
je odrastao do nebesa.
9:7 Od dana naših otaca bili smo u velikom prijestupu tome
dan; i za svoje bezakonje smo bili mi, naši kraljevi i naši svećenici
predan u ruke kraljeva zemalja, pod mač, da
ropstvo i plijen i pomutnju lica, kao što je danas.
9:8 I sada je za malo vremena ukazana milost od GOSPODA, Boga našega,
da nam ostavi ostatak da pobjegnemo i da nam dade čavao u svojoj svetoj
mjesto, da nam Bog naš rasvijetli oči i malo nas oživi
u našem ropstvu.
9:9 Jer bijasmo robovi; ali nas Bog naš nije ostavio u našem ropstvu,
nego nam je iskazao milost u očima perzijskih kraljeva da
daj nam oživjeti, da sagradimo dom Boga našega i da ga popravimo
pustoši njegove i da nam daju zidove u Judi i u Jeruzalemu.
9:10 A sada, Bože naš, što ćemo reći nakon ovoga? jer smo napustili
tvoje zapovijedi,
9:11 Koju si zapovjedio preko svojih slugu, proroka, govoreći:
zemlja u koju idete da je zaposjednete je nečista zemlja sa
prljavština ljudi zemalja, s njihovim odvratnostima, koje
ispunili su ga s jednog kraja na drugi svojom nečistoćom.
9:12 Ne dajte dakle svojih kćeri njihovim sinovima niti ih uzimajte
njihove kćeri svojim sinovima, niti tražite njihov mir ili njihovo bogatstvo za
zauvijek: da budete jaki i jedete dobra zemlje i napustite je
za nasljedstvo svojoj djeci zauvijek.
9:13 I nakon svega što nas je snašlo zbog naših zlih djela i zbog naših velikih
prijestup, budući da si nas ti, Bože naš, manje kaznio od naših
bezakonja zaslužuju i dala su nam takvo izbavljenje;
9:14 Trebamo li ponovno prekršiti tvoje zapovijedi i pridružiti se srodnosti s
ljudi ovih odvratnosti? ne bi li se ljutio na nas do
ti si nas uništio, tako da nema ostatka ni bijega?
9:15 O GOSPODE, Bože Izraelov, ti si pravedan, jer mi smo još pobjegli, kao
danas je: evo nas pred tobom u svojim prijestupima: jer mi
ne mogu stajati pred tobom zbog ovoga.