Ezra 9:1 Kad se to dogodilo, knezovi su mi došli i rekli: Izraelski narod, svećenici i leviti nisu se razdvojili sebe od naroda zemalja, radeći prema njihovom odvratnosti, čak i Kanaanaca, Hetita, Perižana, Jebusejci, Amonci, Moapci, Egipćani i Amorejci. 9:2 Jer su njihove kćeri uzimali za sebe i za svoje sinovi: tako da se sveto sjeme pomiješalo s narodom te zemlje: da, ruka prinčeva i vladara bila je glavna ovaj prijestup. 9:3 Kad sam to čuo, razderah svoju haljinu i svoj ogrtač i iščupao mi kosu s glave i s brade i sjeo začuđen. 9:4 Tada su mi se okupili svi koji su drhtali pred riječima Bože Izraelov, zbog prijestupa onih koji su bili odnesen; i sjedio sam začuđen sve do večernje žrtve. 9:5 I na večernjoj žrtvi ustao sam iz svoje težine; i imajući razderah svoju haljinu i svoj ogrtač, padoh na koljena i raširih svoj ruke Jahvi, Bogu mome, 9:6 I reče: Bože moj, stidim se i crvenim da podignem lice k tebi, Bože moj, jer su se bezakonja naša umnožila preko glave naše i prijestupi naši je odrastao do nebesa. 9:7 Od dana naših otaca bili smo u velikom prijestupu tome dan; i za svoje bezakonje smo bili mi, naši kraljevi i naši svećenici predan u ruke kraljeva zemalja, pod mač, da ropstvo i plijen i pomutnju lica, kao što je danas. 9:8 I sada je za malo vremena ukazana milost od GOSPODA, Boga našega, da nam ostavi ostatak da pobjegnemo i da nam dade čavao u svojoj svetoj mjesto, da nam Bog naš rasvijetli oči i malo nas oživi u našem ropstvu. 9:9 Jer bijasmo robovi; ali nas Bog naš nije ostavio u našem ropstvu, nego nam je iskazao milost u očima perzijskih kraljeva da daj nam oživjeti, da sagradimo dom Boga našega i da ga popravimo pustoši njegove i da nam daju zidove u Judi i u Jeruzalemu. 9:10 A sada, Bože naš, što ćemo reći nakon ovoga? jer smo napustili tvoje zapovijedi, 9:11 Koju si zapovjedio preko svojih slugu, proroka, govoreći: zemlja u koju idete da je zaposjednete je nečista zemlja sa prljavština ljudi zemalja, s njihovim odvratnostima, koje ispunili su ga s jednog kraja na drugi svojom nečistoćom. 9:12 Ne dajte dakle svojih kćeri njihovim sinovima niti ih uzimajte njihove kćeri svojim sinovima, niti tražite njihov mir ili njihovo bogatstvo za zauvijek: da budete jaki i jedete dobra zemlje i napustite je za nasljedstvo svojoj djeci zauvijek. 9:13 I nakon svega što nas je snašlo zbog naših zlih djela i zbog naših velikih prijestup, budući da si nas ti, Bože naš, manje kaznio od naših bezakonja zaslužuju i dala su nam takvo izbavljenje; 9:14 Trebamo li ponovno prekršiti tvoje zapovijedi i pridružiti se srodnosti s ljudi ovih odvratnosti? ne bi li se ljutio na nas do ti si nas uništio, tako da nema ostatka ni bijega? 9:15 O GOSPODE, Bože Izraelov, ti si pravedan, jer mi smo još pobjegli, kao danas je: evo nas pred tobom u svojim prijestupima: jer mi ne mogu stajati pred tobom zbog ovoga.