Ezekiel
31:1 I dogodilo se to jedanaeste godine, trećeg mjeseca u
prvoga dana u mjesecu kad mi dođe riječ Jahvina:
31:2 Sine čovječji, govori faraonu, kralju egipatskom, i njegovom mnoštvu; Kome
jesi li sličan u svojoj veličini?
31:3 Gle, Asirac je bio cedar na Libanonu s lijepim granama i s
pokrov koji zasjenjuje, i visokog stasa; a vrh mu je bio među
debele grane.
31:4 Vode ga uzvisiše, bezdana ga uzvisi s rijekama svojim
trčala je oko njegovih biljaka i slala svoje male rijeke svima
drveće u polju.
31:5 Stoga je njegova visina bila uzvišenija od svih stabala u polju, i
njegove se grane umnožiše, a grane mu postadoše duge zbog
mnoštvo voda, kad je pucao naprijed.
31:6 Sve su ptice nebeske svile gnijezda na njegovim granama i pod njegovim
grane su sve zvijeri poljske iznijele svoje mlade, i
pod njegovom su sjenom stanovali svi veliki narodi.
31:7 Tako je bio lijep u svojoj veličini, u duljini svojih grana: jer
korijen mu je bio kraj velikih voda.
31:8 Cedrovi u vrtu Božjem ne mogu ga sakriti: jele jesu
nije bilo kao njegove grane, a stabla kestena nisu bila kao njegove grane;
niti ijedno drvo u Božjem vrtu nije bilo slično njemu u svojoj ljepoti.
31:9 Učinio sam ga lijepim mnoštvom njegovih grana, tako da sve
stabla edenska, koja su bila u Božjem vrtu, zavidjela su mu.
31:10 Zato ovako govori Jahve Gospod: Jer ti si se uzdigao
u visinu i on je izbacio svoj vrh među guste grane i njegov
srce je uzdignuto u visinu njegovu;
31:11 Stoga sam ga predao u ruke moćnog među njima
poganin; sigurno će se obračunati s njim: Ja sam ga istjerao za njegovo
pokvarenost.
31:12 Tuđinci, strašni među narodima, odsjekoše ga i imaše
ostavio ga je: po planinama i po svim dolinama grane su njegove
pao, a grane su mu slomljene po svim rijekama zemlje; i sve
ljudi na zemlji siđoše iz sjene njegove i odoše
mu.
31:13 Na njegovoj propasti ostat će sve ptice nebeske i svi
zvijeri poljske bit će na njegovim granama.
31:14 Do kraja kojim se ne uznosi niti jedno od svih stabala kraj voda
njihove visine, niti pucaju svoj vrh među debelim granama, niti
drveće njihovo stoji u visini svojoj, sve što vodu pije: jer su
svi predani smrti, u podnožje zemlje, usred
sinova ljudskih, s onima koji silaze u jamu.
31:15 Ovako govori Jahve Gospod: Onoga dana kad je sišao u grob I
izazvao je žalost: pokrio sam bezdan za njega i obuzdao sam ga
poplave njegove, i velike se vode zaustaviše, i ja prouzročih Libanon
da ga oplakuju i sva stabla u polju klonuše za njim.
31:16 Učinih da se narodi potresu od zvuka pada njegova kad ga bacih
dolje u pakao s onima koji u jamu silaze: i sva stabla
Eden, izbor i najbolje od Libanona, sve što pije vodu, bit će
utješen u donjem dijelu zemlje.
31:17 Oni su također sišli s njim u pakao k onima koji su bili ubijeni s
mač; i oni koji su bili njegova ruka, koji su živjeli pod njegovom sjenom u
usred pogana.
31:18 Kome si tako sličan u slavi i veličini među drvećem
Eden? ipak ćeš biti oboren s edenskim drvećem do
donji dijelovi zemlje: ti ćeš ležati usred
neobrezani s onima koji su mačem pobijeni. Ovo je faraon i
sve mnoštvo njegovo - riječ je Jahve Gospoda.