Ezekiel 31:1 I dogodilo se to jedanaeste godine, trećeg mjeseca u prvoga dana u mjesecu kad mi dođe riječ Jahvina: 31:2 Sine čovječji, govori faraonu, kralju egipatskom, i njegovom mnoštvu; Kome jesi li sličan u svojoj veličini? 31:3 Gle, Asirac je bio cedar na Libanonu s lijepim granama i s pokrov koji zasjenjuje, i visokog stasa; a vrh mu je bio među debele grane. 31:4 Vode ga uzvisiše, bezdana ga uzvisi s rijekama svojim trčala je oko njegovih biljaka i slala svoje male rijeke svima drveće u polju. 31:5 Stoga je njegova visina bila uzvišenija od svih stabala u polju, i njegove se grane umnožiše, a grane mu postadoše duge zbog mnoštvo voda, kad je pucao naprijed. 31:6 Sve su ptice nebeske svile gnijezda na njegovim granama i pod njegovim grane su sve zvijeri poljske iznijele svoje mlade, i pod njegovom su sjenom stanovali svi veliki narodi. 31:7 Tako je bio lijep u svojoj veličini, u duljini svojih grana: jer korijen mu je bio kraj velikih voda. 31:8 Cedrovi u vrtu Božjem ne mogu ga sakriti: jele jesu nije bilo kao njegove grane, a stabla kestena nisu bila kao njegove grane; niti ijedno drvo u Božjem vrtu nije bilo slično njemu u svojoj ljepoti. 31:9 Učinio sam ga lijepim mnoštvom njegovih grana, tako da sve stabla edenska, koja su bila u Božjem vrtu, zavidjela su mu. 31:10 Zato ovako govori Jahve Gospod: Jer ti si se uzdigao u visinu i on je izbacio svoj vrh među guste grane i njegov srce je uzdignuto u visinu njegovu; 31:11 Stoga sam ga predao u ruke moćnog među njima poganin; sigurno će se obračunati s njim: Ja sam ga istjerao za njegovo pokvarenost. 31:12 Tuđinci, strašni među narodima, odsjekoše ga i imaše ostavio ga je: po planinama i po svim dolinama grane su njegove pao, a grane su mu slomljene po svim rijekama zemlje; i sve ljudi na zemlji siđoše iz sjene njegove i odoše mu. 31:13 Na njegovoj propasti ostat će sve ptice nebeske i svi zvijeri poljske bit će na njegovim granama. 31:14 Do kraja kojim se ne uznosi niti jedno od svih stabala kraj voda njihove visine, niti pucaju svoj vrh među debelim granama, niti drveće njihovo stoji u visini svojoj, sve što vodu pije: jer su svi predani smrti, u podnožje zemlje, usred sinova ljudskih, s onima koji silaze u jamu. 31:15 Ovako govori Jahve Gospod: Onoga dana kad je sišao u grob I izazvao je žalost: pokrio sam bezdan za njega i obuzdao sam ga poplave njegove, i velike se vode zaustaviše, i ja prouzročih Libanon da ga oplakuju i sva stabla u polju klonuše za njim. 31:16 Učinih da se narodi potresu od zvuka pada njegova kad ga bacih dolje u pakao s onima koji u jamu silaze: i sva stabla Eden, izbor i najbolje od Libanona, sve što pije vodu, bit će utješen u donjem dijelu zemlje. 31:17 Oni su također sišli s njim u pakao k onima koji su bili ubijeni s mač; i oni koji su bili njegova ruka, koji su živjeli pod njegovom sjenom u usred pogana. 31:18 Kome si tako sličan u slavi i veličini među drvećem Eden? ipak ćeš biti oboren s edenskim drvećem do donji dijelovi zemlje: ti ćeš ležati usred neobrezani s onima koji su mačem pobijeni. Ovo je faraon i sve mnoštvo njegovo - riječ je Jahve Gospoda.