Ezekiel
14:1 Dođoše k meni neki od izraelskih starješina i sjedoše preda mnom.
14:2 I dođe mi riječ Jahvina:
14:3 Sine čovječji, ovi su ljudi postavili svoje idole u svoja srca i stavili ih
kamen spoticanja njihove nepravde pred njihovim licem: zar da budem
pitali uopće?
14:4 Zato im se obrati i reci im: Ovako govori Jahve Gospod!
Svaki čovjek iz doma Izraelova koji u srce svoje stavi idole,
i stavlja mu kamen spoticanja bezakonja pred lice i
dolazi proroku; Ja, Jahve, odgovorit ću onome koji dođe
mnoštvu njegovih idola;
14:5 Da dom Izraelov primim u srce njihovo, jer oni jesu
svi otuđeni od mene preko svojih idola.
14:6 Zato reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod! pokaj se,
i odvratite se od svojih idola; i odvratite lica svoja od svih
tvoje gadosti.
14:7 Za svakoga iz doma Izraelova ili za došljaka koji boravi
u Izraelu, koji se odvaja od mene i u sebi postavlja svoje idole
svoje srce, i stavlja kamen spoticanja svoje nepravde pred svoje
lice, i dođe proroku da ga upita o meni; ja
Jahve će mu sam odgovoriti:
14:8 I ja ću okrenuti svoje lice prema tom čovjeku i načinit ću od njega znak i a
izreka, i istrijebit ću ga iz naroda svoga; i ti
znat će da sam ja GOSPODIN.
14:9 I ako se prorok zavede kad nešto kaže, ja sam Jahve
prevario tog proroka, i ja ću ispružiti svoju ruku na njega, i
istrijebit ću ga iz mog naroda Izraela.
14:10 Oni će snositi kaznu za svoj grijeh: kaznu za
prorok će biti kao kazna onome koji traži
mu;
14:11 Da dom Izraelov više ne zaluta od mene, niti zaluta
više onečišćeni svim svojim prijestupima; ali da mogu biti moji
ljudi, a ja mogu biti njihov Bog, govori Jahve Gospod.
14:12 Opet mi dođe riječ Jahvina:
14:13 Sine čovječji, kad zemlja zgriješi protiv mene teškim prijestupom,
tada ću ispružiti svoju ruku na njega i slomiti ću štap
kruh svoj, i poslat će na njega glad, i istrijebit će čovjeka
i zvijer iz njega:
14:14 Iako su ova tri čovjeka, Noa, Daniel i Job, bili u njemu, trebali su
izbavi samo duše njihove svojom pravednošću, riječ je Jahve Gospoda.
14:15 Ako pustim zlobne zvijeri da prolaze zemljom i one je oplijene,
tako da bude pusto, da nitko ne može proći kroz njega zbog
zvijeri:
14:16 Iako su ova tri čovjeka bila u njemu, živ mi bio, govori Gospodin Gospod,
neće izbaviti ni sinova ni kćeri; samo će oni biti isporučeni,
ali zemlja će biti pusta.
14:17 Ili ako pustim mač na tu zemlju i kažem: Maču, prođi kroz
zemljište; tako da sam iz njega odsjekao ljude i životinje:
14:18 Iako su ova tri čovjeka bila u njemu, živ mi bio, riječ je Jahve Gospoda,
neće izbaviti ni sinova ni kćeri, nego će samo oni biti
sami isporučili.
14:19 Ili ako pošaljem kugu u tu zemlju i izlijem svoj gnjev na nju
u krvi, da iz nje odsječe ljude i životinje:
14:20 Kad bi Noa, Danilo i Job bili u njemu, živ sam ja, govori Jahve Gospod,
neće izbaviti ni sina ni kćeri; oni će samo izbaviti
vlastite duše svojom pravednošću.
14:21 Jer ovako govori Jahve Gospod: Koliko više kad pošaljem svoja četiri bola
osude nad Jeruzalemom, mač i glad i zlotvor
zvijer, i pošast, da iz nje istrijebimo čovjeka i zvijer?
14:22 Ipak, gle, u njemu će ostati ostatak koji će se donijeti
naprijed, i sinovi i kćeri: evo, oni će izaći k vama,
i vidjet ćete put njihov i djela njihova i utješit ćete se
o zlu koje sam nanio na Jeruzalem, čak o
sve što sam donio na to.
14:23 I oni će vas utješiti kad vidite njihove putove i njihova djela
znat ćete da nisam bez razloga učinio sve što sam učinio u
to, govori Jahve Gospod.