Ezekiel 14:1 Dođoše k meni neki od izraelskih starješina i sjedoše preda mnom. 14:2 I dođe mi riječ Jahvina: 14:3 Sine čovječji, ovi su ljudi postavili svoje idole u svoja srca i stavili ih kamen spoticanja njihove nepravde pred njihovim licem: zar da budem pitali uopće? 14:4 Zato im se obrati i reci im: Ovako govori Jahve Gospod! Svaki čovjek iz doma Izraelova koji u srce svoje stavi idole, i stavlja mu kamen spoticanja bezakonja pred lice i dolazi proroku; Ja, Jahve, odgovorit ću onome koji dođe mnoštvu njegovih idola; 14:5 Da dom Izraelov primim u srce njihovo, jer oni jesu svi otuđeni od mene preko svojih idola. 14:6 Zato reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod! pokaj se, i odvratite se od svojih idola; i odvratite lica svoja od svih tvoje gadosti. 14:7 Za svakoga iz doma Izraelova ili za došljaka koji boravi u Izraelu, koji se odvaja od mene i u sebi postavlja svoje idole svoje srce, i stavlja kamen spoticanja svoje nepravde pred svoje lice, i dođe proroku da ga upita o meni; ja Jahve će mu sam odgovoriti: 14:8 I ja ću okrenuti svoje lice prema tom čovjeku i načinit ću od njega znak i a izreka, i istrijebit ću ga iz naroda svoga; i ti znat će da sam ja GOSPODIN. 14:9 I ako se prorok zavede kad nešto kaže, ja sam Jahve prevario tog proroka, i ja ću ispružiti svoju ruku na njega, i istrijebit ću ga iz mog naroda Izraela. 14:10 Oni će snositi kaznu za svoj grijeh: kaznu za prorok će biti kao kazna onome koji traži mu; 14:11 Da dom Izraelov više ne zaluta od mene, niti zaluta više onečišćeni svim svojim prijestupima; ali da mogu biti moji ljudi, a ja mogu biti njihov Bog, govori Jahve Gospod. 14:12 Opet mi dođe riječ Jahvina: 14:13 Sine čovječji, kad zemlja zgriješi protiv mene teškim prijestupom, tada ću ispružiti svoju ruku na njega i slomiti ću štap kruh svoj, i poslat će na njega glad, i istrijebit će čovjeka i zvijer iz njega: 14:14 Iako su ova tri čovjeka, Noa, Daniel i Job, bili u njemu, trebali su izbavi samo duše njihove svojom pravednošću, riječ je Jahve Gospoda. 14:15 Ako pustim zlobne zvijeri da prolaze zemljom i one je oplijene, tako da bude pusto, da nitko ne može proći kroz njega zbog zvijeri: 14:16 Iako su ova tri čovjeka bila u njemu, živ mi bio, govori Gospodin Gospod, neće izbaviti ni sinova ni kćeri; samo će oni biti isporučeni, ali zemlja će biti pusta. 14:17 Ili ako pustim mač na tu zemlju i kažem: Maču, prođi kroz zemljište; tako da sam iz njega odsjekao ljude i životinje: 14:18 Iako su ova tri čovjeka bila u njemu, živ mi bio, riječ je Jahve Gospoda, neće izbaviti ni sinova ni kćeri, nego će samo oni biti sami isporučili. 14:19 Ili ako pošaljem kugu u tu zemlju i izlijem svoj gnjev na nju u krvi, da iz nje odsječe ljude i životinje: 14:20 Kad bi Noa, Danilo i Job bili u njemu, živ sam ja, govori Jahve Gospod, neće izbaviti ni sina ni kćeri; oni će samo izbaviti vlastite duše svojom pravednošću. 14:21 Jer ovako govori Jahve Gospod: Koliko više kad pošaljem svoja četiri bola osude nad Jeruzalemom, mač i glad i zlotvor zvijer, i pošast, da iz nje istrijebimo čovjeka i zvijer? 14:22 Ipak, gle, u njemu će ostati ostatak koji će se donijeti naprijed, i sinovi i kćeri: evo, oni će izaći k vama, i vidjet ćete put njihov i djela njihova i utješit ćete se o zlu koje sam nanio na Jeruzalem, čak o sve što sam donio na to. 14:23 I oni će vas utješiti kad vidite njihove putove i njihova djela znat ćete da nisam bez razloga učinio sve što sam učinio u to, govori Jahve Gospod.