Ezekiel 1:1 To se dogodilo u tridesetoj godini, u četvrtom mjesecu, u petog dana u mjesecu, dok sam bio među zarobljenicima kraj rijeke Kebar, da su se nebesa otvorila i da sam vidio vizije Boga. 1:2 Petog dana mjeseca, koji je bio pete godine kraljevanja Jojakinovo sužanjstvo, 1:3 Riječ Jahvina izričito dođe svećeniku Ezekijelu, sinu Buzi, u zemlji kaldejskoj na rijeci Kebaru; i ruku od Jahve je bio ondje nad njim. 1:4 I pogledah, i gle, vihor dolazi sa sjevera, silan oblak, i vatra koja se sklapala, i sjaj je bio oko njega, i iz sredine kao boje jantara, iz sredine vatra. 1:5 I iz njegove sredine iziđe četvorica živih stvorenja. I ovo je bio njihov izgled; imali su sličnost a čovjek. 1:6 Svako je imalo četiri lica i svako je imalo četiri krila. 1:7 Noge su im bile ravne; a tabani su im bili kao taban teleće noge: i svjetlucale su poput boje brunirana mjed. 1:8 Pod krilima na četirima stranama imahu ruke čovječje; i njih četiri imahu svoja lica i svoja krila. 1:9 Krila su im bila spojena jedno s drugim; nisu se okrenuli kad su išli; išli su svaki ravno naprijed. 1:10 Što se tiče izgleda njihovih lica, njih četvero imalo je lice čovjeka, i lice lava, s desne strane; i njih četvorica imali su lice vol na lijevoj strani; njih četvorica također su imali lice orla. 1:11 Ovakva su im bila lica, a krila su im bila raširena uvis; dva krila od svakoga bijahu spojeni jedan s drugim, a dvojica pokrivahu svoja tijela. 1:12 I išli su svaki ravno naprijed: kamo je duh trebao ići, otišli su; i nisu se okrenuli kad su išli. 1:13 Što se tiče obličja živih bića, njihov izgled bio je sličan gorući ugljen ognjeni, i poput izgleda svjetiljki: diže se i dolje među živa bića; a vatra je bila sjajna i iz vatra je krenula munjom. 1:14 I živa su bića trčala i vraćala se kao bljesak od munje. 1:15 Dok sam gledao živa bića, gle jedan kotač na zemlji pored živa bića, sa svoja četiri lica. 1:16 Izgled kotača i njihov rad bio je sličan boji beril: i njih četvorica bijahu jednaki: i njihov izgled i njihova posao je bio kao kotač usred kotača. 1:17 Kad su išli, išli su na četiri strane, ali se nisu okrenuli kad su otišli. 1:18 Što se tiče njihovih prstenova, bili su tako visoki da su bili užasni; i njihovi prstenovi su bili puni očiju oko njih četiri. 1:19 Kad bi živa bića prošla, i točkovi prođoše pored njih živa su se stvorenja uzdigla sa zemlje, kotači su Uzdignut. 1:20 Kamo god je duh trebao ići, oni su išli, tamo je bio njihov duh ići; a kotači su se podigli preko njih: za duh od živog bića bijaše u kotačima. 1:21 Kad oni odoše, odoše i ovi; i kad su oni stajali, ovi su stajali; i kada oni su bili podignuti sa zemlje, kotači su bili podignuti iznad protiv njih: jer duh živih bića bijaše u kotačima. 1:22 I lik nebeskog svoda na glavama živih bića bila je kao boja užasnog kristala, protegnuta nad njihovim glave iznad. 1:23 A pod svodom su im krila bila ravna, jedno prema drugo: svaki je imao dva, koja su s ove strane pokrivala, i svaki je imao dva, koja su s te strane pokrivala njihova tijela. 1:24 I kad su otišli, čuo sam šum njihovih krila, kao šum velike vode, kao glas Svemogućeg, glas govora, kao buka domaćina: kad stanu, spustiše krila. 1:25 I začu se glas s nebeskog svoda nad njihovim glavama, kad stajahu i spustiše krila. 1:26 A iznad nebeskog svoda koji je bio nad njihovim glavama bio je lik a Prijestolje, kao kamen safir, i nalik Prijestolje bijaše obličje kao izgled čovjeka gore na njemu. 1:27 I vidjeh kao boju jantara, kao izgled vatre unaokolo unutar njega, od izgleda njegovih bokova čak prema gore, i od izgled njegovih bokova čak prema dolje, vidio sam kao da je izgled od vatre, i imao je sjaj unaokolo. 1:28 Kao što izgleda luk koji je u oblaku za dana kiše, tako bila je pojava sjaja unaokolo. Ovo je bio pojava obličja slave Jahvine. I kad sam to vidio, Padoh ničice i čuh glas onoga koji je govorio.