Ezekiel
1:1 To se dogodilo u tridesetoj godini, u četvrtom mjesecu, u
petog dana u mjesecu, dok sam bio među zarobljenicima kraj rijeke
Kebar, da su se nebesa otvorila i da sam vidio vizije Boga.
1:2 Petog dana mjeseca, koji je bio pete godine kraljevanja
Jojakinovo sužanjstvo,
1:3 Riječ Jahvina izričito dođe svećeniku Ezekijelu, sinu
Buzi, u zemlji kaldejskoj na rijeci Kebaru; i ruku od
Jahve je bio ondje nad njim.
1:4 I pogledah, i gle, vihor dolazi sa sjevera, silan
oblak, i vatra koja se sklapala, i sjaj je bio oko njega, i
iz sredine kao boje jantara, iz sredine
vatra.
1:5 I iz njegove sredine iziđe četvorica živih
stvorenja. I ovo je bio njihov izgled; imali su sličnost a
čovjek.
1:6 Svako je imalo četiri lica i svako je imalo četiri krila.
1:7 Noge su im bile ravne; a tabani su im bili kao
taban teleće noge: i svjetlucale su poput boje
brunirana mjed.
1:8 Pod krilima na četirima stranama imahu ruke čovječje;
i njih četiri imahu svoja lica i svoja krila.
1:9 Krila su im bila spojena jedno s drugim; nisu se okrenuli kad su išli;
išli su svaki ravno naprijed.
1:10 Što se tiče izgleda njihovih lica, njih četvero imalo je lice čovjeka, i
lice lava, s desne strane; i njih četvorica imali su lice
vol na lijevoj strani; njih četvorica također su imali lice orla.
1:11 Ovakva su im bila lica, a krila su im bila raširena uvis; dva krila
od svakoga bijahu spojeni jedan s drugim, a dvojica pokrivahu svoja tijela.
1:12 I išli su svaki ravno naprijed: kamo je duh trebao ići,
otišli su; i nisu se okrenuli kad su išli.
1:13 Što se tiče obličja živih bića, njihov izgled bio je sličan
gorući ugljen ognjeni, i poput izgleda svjetiljki: diže se i
dolje među živa bića; a vatra je bila sjajna i iz
vatra je krenula munjom.
1:14 I živa su bića trčala i vraćala se kao bljesak
od munje.
1:15 Dok sam gledao živa bića, gle jedan kotač na zemlji pored
živa bića, sa svoja četiri lica.
1:16 Izgled kotača i njihov rad bio je sličan boji
beril: i njih četvorica bijahu jednaki: i njihov izgled i njihova
posao je bio kao kotač usred kotača.
1:17 Kad su išli, išli su na četiri strane, ali se nisu okrenuli
kad su otišli.
1:18 Što se tiče njihovih prstenova, bili su tako visoki da su bili užasni; i njihovi
prstenovi su bili puni očiju oko njih četiri.
1:19 Kad bi živa bića prošla, i točkovi prođoše pored njih
živa su se stvorenja uzdigla sa zemlje, kotači su
Uzdignut.
1:20 Kamo god je duh trebao ići, oni su išli, tamo je bio njihov duh
ići; a kotači su se podigli preko njih: za duh
od živog bića bijaše u kotačima.
1:21 Kad oni odoše, odoše i ovi; i kad su oni stajali, ovi su stajali; i kada
oni su bili podignuti sa zemlje, kotači su bili podignuti iznad
protiv njih: jer duh živih bića bijaše u kotačima.
1:22 I lik nebeskog svoda na glavama živih bića
bila je kao boja užasnog kristala, protegnuta nad njihovim
glave iznad.
1:23 A pod svodom su im krila bila ravna, jedno prema
drugo: svaki je imao dva, koja su s ove strane pokrivala, i svaki je imao
dva, koja su s te strane pokrivala njihova tijela.
1:24 I kad su otišli, čuo sam šum njihovih krila, kao šum
velike vode, kao glas Svemogućeg, glas govora, kao
buka domaćina: kad stanu, spustiše krila.
1:25 I začu se glas s nebeskog svoda nad njihovim glavama, kad
stajahu i spustiše krila.
1:26 A iznad nebeskog svoda koji je bio nad njihovim glavama bio je lik a
Prijestolje, kao kamen safir, i nalik
Prijestolje bijaše obličje kao izgled čovjeka gore na njemu.
1:27 I vidjeh kao boju jantara, kao izgled vatre unaokolo
unutar njega, od izgleda njegovih bokova čak prema gore, i od
izgled njegovih bokova čak prema dolje, vidio sam kao da je izgled
od vatre, i imao je sjaj unaokolo.
1:28 Kao što izgleda luk koji je u oblaku za dana kiše, tako
bila je pojava sjaja unaokolo. Ovo je bio
pojava obličja slave Jahvine. I kad sam to vidio,
Padoh ničice i čuh glas onoga koji je govorio.