Egzodus
17:1 Sva zajednica sinova Izraelovih krenu iz
pustinja Sin, nakon njihovih putovanja, prema zapovijedi
Jahve i utaborio se u Refidimu, a narodu nije bilo vode
piti.
17:2 Zato su ljudi grdili Mojsija i govorili: "Daj nam to vode!"
možemo piti. A Mojsije im reče: Zašto me prigovarate? dakle
iskušavate li Jahvu?
17:3 I narod je ondje bio žedan vode; a narod je mrmljao protiv
Mojsije i reče: Zašto si nas izveo iz ovoga
Egiptu, da nas i našu djecu i našu stoku umori žeđu?
17:4 Mojsije zavapi Jahvi govoreći: "Što da učinim s ovim narodom?"
gotovo su spremni da me kamenuju.
17:5 Jahve reče Mojsiju: "Idi pred narodom i ponesi ga."
ti od starješina Izraelovih; i štap tvoj, kojim si udario
rijeka, uzmi u ruku i idi.
17:6 Evo, stajat ću pred tobom ondje na stijeni u Horebu; i ti
udarit će stijenu, i iz nje će poteći voda, da je
ljudi mogu piti. I Mojsije učini tako pred starješinama Izraelovim.
17:7 I prozva to mjesto Masa i Meriba, zbog
grdeći sinove Izraelove i jer su iskušavali Jahvu,
govoreći: Je li Jahve među nama ili nije?
17:8 Zatim je došao Amalek i borio se s Izraelom u Refidimu.
17:9 Tada Mojsije reče Jošui: "Izaberi nam ljude i izađi i bori se s njima."
Amalek: sutra ću stajati na vrhu brda sa štapom
Bog u mojoj ruci.
17:10 Tako Jošua učini kako mu je Mojsije rekao i zarati s Amalecima.
Mojsije, Aron i Hur popeše se na vrh brda.
17:11 Kad je Mojsije podigao ruku, Izrael je pobijedio.
i kad je spustio ruku, Amalek je pobijedio.
17:12 Ali ruke Mojsijeve bijahu teške; i uzmu kamen i podmetnu ga
njega, i on je sjedio na njemu; a Aron i Hur su mu podigli ruke, onaj
s jedne, a drugi s druge strane; a ruke su mu bile
postojan do zalaska sunca.
17:13 Jošua oštricom mača zbuni Amaleka i njegov narod.
17:14 I Jahve reče Mojsiju: Zapiši ovo za uspomenu u knjigu i
ponovi to u ušima Jošue: jer ću potpuno iskorijeniti
sjećanje na Amaleka ispod neba.
17:15 Tada je Mojsije sagradio žrtvenik i nazvao ga Jehovanissi.
17:16 Jer reče: "Jer se Jahve zakleo da će Jahve imati rat."
s Amalekom s koljena na koljeno.