Egzodus 17:1 Sva zajednica sinova Izraelovih krenu iz pustinja Sin, nakon njihovih putovanja, prema zapovijedi Jahve i utaborio se u Refidimu, a narodu nije bilo vode piti. 17:2 Zato su ljudi grdili Mojsija i govorili: "Daj nam to vode!" možemo piti. A Mojsije im reče: Zašto me prigovarate? dakle iskušavate li Jahvu? 17:3 I narod je ondje bio žedan vode; a narod je mrmljao protiv Mojsije i reče: Zašto si nas izveo iz ovoga Egiptu, da nas i našu djecu i našu stoku umori žeđu? 17:4 Mojsije zavapi Jahvi govoreći: "Što da učinim s ovim narodom?" gotovo su spremni da me kamenuju. 17:5 Jahve reče Mojsiju: "Idi pred narodom i ponesi ga." ti od starješina Izraelovih; i štap tvoj, kojim si udario rijeka, uzmi u ruku i idi. 17:6 Evo, stajat ću pred tobom ondje na stijeni u Horebu; i ti udarit će stijenu, i iz nje će poteći voda, da je ljudi mogu piti. I Mojsije učini tako pred starješinama Izraelovim. 17:7 I prozva to mjesto Masa i Meriba, zbog grdeći sinove Izraelove i jer su iskušavali Jahvu, govoreći: Je li Jahve među nama ili nije? 17:8 Zatim je došao Amalek i borio se s Izraelom u Refidimu. 17:9 Tada Mojsije reče Jošui: "Izaberi nam ljude i izađi i bori se s njima." Amalek: sutra ću stajati na vrhu brda sa štapom Bog u mojoj ruci. 17:10 Tako Jošua učini kako mu je Mojsije rekao i zarati s Amalecima. Mojsije, Aron i Hur popeše se na vrh brda. 17:11 Kad je Mojsije podigao ruku, Izrael je pobijedio. i kad je spustio ruku, Amalek je pobijedio. 17:12 Ali ruke Mojsijeve bijahu teške; i uzmu kamen i podmetnu ga njega, i on je sjedio na njemu; a Aron i Hur su mu podigli ruke, onaj s jedne, a drugi s druge strane; a ruke su mu bile postojan do zalaska sunca. 17:13 Jošua oštricom mača zbuni Amaleka i njegov narod. 17:14 I Jahve reče Mojsiju: Zapiši ovo za uspomenu u knjigu i ponovi to u ušima Jošue: jer ću potpuno iskorijeniti sjećanje na Amaleka ispod neba. 17:15 Tada je Mojsije sagradio žrtvenik i nazvao ga Jehovanissi. 17:16 Jer reče: "Jer se Jahve zakleo da će Jahve imati rat." s Amalekom s koljena na koljeno.