Propovjednik 12:1 Sjeti se sada svog Stvoritelja u danima svoje mladosti, dok su zli dani ne dođi, niti se približe godine kad ćeš reći: nemam zadovoljstvo u njima; 12:2 Dok sunce, ili svjetlost, ili mjesec, ili zvijezde ne potamne, niti se oblaci vraćaju nakon kiše: 12:3 U dan kad će drhtati čuvari kuće i jaki ljudi će se pokloniti, a mlinovi će prestati jer ih je malo, i oni koji gledaju kroz prozore potamne, 12:4 Vrata će se zatvoriti na ulicama kad se začu zvuk mljevenje je tiho, i on će ustati na glas ptice, i sve kćeri glazbe bit će ponižene; 12:5 I kad se budu bojali onoga što je visoko, i strahova će biti na putu, i badem će procvjetati, i skakavac bit će teret, i želja će nestati, jer čovjek ide na svoje kući, a ožalošćeni idu ulicama: 12:6 Ili se ikada srebrna užad olabavila, ili zlatna zdjela razbila, ili vrč se razbije na fontani ili se kolo razbije na čatrnji. 12:7 Tada će se prah vratiti u zemlju kao što je bio, a duh će vrati se Bogu koji ju je dao. 12:8 Taština nad ispraznostima, veli propovjednik; sve je ispraznost. 12:9 I štoviše, budući da je propovjednik bio mudar, on je i dalje poučavao narod znanje; da, dobro je pazio, i mnoge je potražio i poredao poslovice. 12:10 Propovjednik je nastojao pronaći prihvatljive riječi: i ono što je napisano je bilo ispravno, čak i riječi istine. 12:11 Riječi mudrih su kao istrel, i kao čavli koje zabijaju majstori sklopova, koji se daju od jednoga pastira. 12:12 I dalje, od ovih, sine moj, neka te opomenu: da ondje praviš mnoge knjige nema kraja; a mnogo proučavanja je umor tijela. 12:13 Čujmo zaključak cijele stvari: Boj se Boga i čuvaj njegovo zapovijedi: jer to je sva dužnost čovjeka. 12:14 Jer svako će djelo Bog izvesti na sud, svaku tajnu, bilo da je dobro, bilo da je zlo.