Propovjednik
12:1 Sjeti se sada svog Stvoritelja u danima svoje mladosti, dok su zli dani
ne dođi, niti se približe godine kad ćeš reći: nemam
zadovoljstvo u njima;
12:2 Dok sunce, ili svjetlost, ili mjesec, ili zvijezde ne potamne,
niti se oblaci vraćaju nakon kiše:
12:3 U dan kad će drhtati čuvari kuće i jaki
ljudi će se pokloniti, a mlinovi će prestati jer ih je malo,
i oni koji gledaju kroz prozore potamne,
12:4 Vrata će se zatvoriti na ulicama kad se začu zvuk
mljevenje je tiho, i on će ustati na glas ptice, i sve
kćeri glazbe bit će ponižene;
12:5 I kad se budu bojali onoga što je visoko, i strahova će biti
na putu, i badem će procvjetati, i skakavac
bit će teret, i želja će nestati, jer čovjek ide na svoje
kući, a ožalošćeni idu ulicama:
12:6 Ili se ikada srebrna užad olabavila, ili zlatna zdjela razbila, ili
vrč se razbije na fontani ili se kolo razbije na čatrnji.
12:7 Tada će se prah vratiti u zemlju kao što je bio, a duh će
vrati se Bogu koji ju je dao.
12:8 Taština nad ispraznostima, veli propovjednik; sve je ispraznost.
12:9 I štoviše, budući da je propovjednik bio mudar, on je i dalje poučavao narod
znanje; da, dobro je pazio, i mnoge je potražio i poredao
poslovice.
12:10 Propovjednik je nastojao pronaći prihvatljive riječi: i ono što je
napisano je bilo ispravno, čak i riječi istine.
12:11 Riječi mudrih su kao istrel, i kao čavli koje zabijaju majstori
sklopova, koji se daju od jednoga pastira.
12:12 I dalje, od ovih, sine moj, neka te opomenu: da ondje praviš mnoge knjige
nema kraja; a mnogo proučavanja je umor tijela.
12:13 Čujmo zaključak cijele stvari: Boj se Boga i čuvaj njegovo
zapovijedi: jer to je sva dužnost čovjeka.
12:14 Jer svako će djelo Bog izvesti na sud, svaku tajnu,
bilo da je dobro, bilo da je zlo.