Propovjednik 11:1 Baci kruh svoj po vodi, jer ćeš ga naći nakon mnogo dana. 11:2 Daj dio sedmorici i osmorici; jer ne znaš što zlo će biti na zemlji. 11:3 Ako su oblaci puni kiše, prazne se na zemlju; i ako drvo padne prema jugu ili prema sjeveru, na mjestu gdje drvo padne, ondje će i biti. 11:4 Tko pazi na vjetar, ne sije; i onaj koji smatra oblaci neće žeti. 11:5 Kao što ne znaš kakav je put duha, ni kako stoje kosti rasti u utrobi trudne: čak ni ti ne znaš djela Boga koji sve stvara. 11:6 Ujutro sij sjeme svoje, a uvečer nemoj suzdržati ruke svoje. jer ne znaš hoćeš li uspjeti, ili ovo ili ono, ili da li će oboje biti jednako dobri. 11:7 Uistinu, svjetlost je slatka i ugodna za oči gle sunca: 11:8 Ali ako tko poživi mnogo godina i raduje se u svima njima; ipak neka ga sjeti se dana tame; jer će ih biti mnogo. Sve što dolazi je taština. 11:9 Raduj se, mladiću, u mladosti svojoj; i neka te srce razveseli u dane mladosti svoje i hodi putovima svoga srca i pogledom očiju tvojih: ali znaj da će za sve ovo Bog donijeti tebi na sud. 11:10 Ukloni, dakle, tugu iz srca svoga i ukloni zlo od sebe meso: jer su djetinjstvo i mladost taština.