Propovjednik
11:1 Baci kruh svoj po vodi, jer ćeš ga naći nakon mnogo dana.
11:2 Daj dio sedmorici i osmorici; jer ne znaš što
zlo će biti na zemlji.
11:3 Ako su oblaci puni kiše, prazne se na zemlju; i
ako drvo padne prema jugu ili prema sjeveru, na mjestu
gdje drvo padne, ondje će i biti.
11:4 Tko pazi na vjetar, ne sije; i onaj koji smatra
oblaci neće žeti.
11:5 Kao što ne znaš kakav je put duha, ni kako stoje kosti
rasti u utrobi trudne: čak ni ti ne znaš
djela Boga koji sve stvara.
11:6 Ujutro sij sjeme svoje, a uvečer nemoj suzdržati ruke svoje.
jer ne znaš hoćeš li uspjeti, ili ovo ili ono, ili
da li će oboje biti jednako dobri.
11:7 Uistinu, svjetlost je slatka i ugodna za oči
gle sunca:
11:8 Ali ako tko poživi mnogo godina i raduje se u svima njima; ipak neka ga
sjeti se dana tame; jer će ih biti mnogo. Sve što dolazi
je taština.
11:9 Raduj se, mladiću, u mladosti svojoj; i neka te srce razveseli u
dane mladosti svoje i hodi putovima svoga srca i pogledom
očiju tvojih: ali znaj da će za sve ovo Bog donijeti
tebi na sud.
11:10 Ukloni, dakle, tugu iz srca svoga i ukloni zlo od sebe
meso: jer su djetinjstvo i mladost taština.