Propovjednik
1:1 Riječi propovjednika, sina Davidova, kralja u Jeruzalemu.
1:2 Taština nad ispraznostima, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznostima; sve je
ispraznost.
1:3 Kakva je korist čovjeku od svega njegova truda kojim se bavi pod suncem?
1:4 Jedan naraštaj prolazi i drugi naraštaj dolazi;
zemlja ostaje zauvijek.
1:5 I sunce izlazi, sunce zalazi i žuri na svoje mjesto
gdje je nastao.
1:6 Vjetar ide prema jugu i okreće se prema sjeveru; to
vrtloži se neprestano, a vjetar se opet vraća prema tome
njegovi sklopovi.
1:7 Sve rijeke teku u more; ipak more nije puno; do mjesta
odakle dolaze rijeke, onamo se opet vraćaju.
1:8 Sve je puno truda; čovjek to ne može izgovoriti: oko nije
zadovoljan gledanjem, niti uho ispunjeno sluhom.
1:9 Ono što je bilo, to je ono što će biti; i ono što jest
učinjeno je ono što će se učiniti: i nema ništa novo ispod
Sunce.
1:10 Postoji li nešto o čemu se može reći: Vidite, ovo je novo? ima
već iz davnih vremena, koje je bilo prije nas.
1:11 Nema sjećanja na prijašnje stvari; niti će ih biti
sjećanje na stvari koje će doći s onima koje će doći poslije.
1:12 Ja, propovjednik, bio sam kralj nad Izraelom u Jeruzalemu.
1:13 I dadoh srce svoje da tražim i istražujem mudrošću o svemu
stvari koje se pod nebom čine: ovu bolnu muku Bog je dao
sinovi čovječji da se njime vježbaju.
1:14 Vidio sam sva djela što se pod suncem čine; i gle, sve
je taština i muka duha.
1:15 Što je krivo, ne može se ispraviti, a što nedostaje
ne može se numerirati.
1:16 Razgovarao sam sa svojim srcem, govoreći: Evo, došao sam do velikog stanja,
i stekao sam više mudrosti od svih koji su bili prije mene
Jeruzalem: da, moje je srce imalo veliko iskustvo mudrosti i znanja.
1:17 I dadoh srce svoje da upoznam mudrost i da upoznam ludost i ludost.
shvatio da je i to muka duha.
1:18 Jer u mnogoj mudrosti mnogo je tuge, i tko umnožava znanje
povećava tugu.