Propovjednik 1:1 Riječi propovjednika, sina Davidova, kralja u Jeruzalemu. 1:2 Taština nad ispraznostima, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznostima; sve je ispraznost. 1:3 Kakva je korist čovjeku od svega njegova truda kojim se bavi pod suncem? 1:4 Jedan naraštaj prolazi i drugi naraštaj dolazi; zemlja ostaje zauvijek. 1:5 I sunce izlazi, sunce zalazi i žuri na svoje mjesto gdje je nastao. 1:6 Vjetar ide prema jugu i okreće se prema sjeveru; to vrtloži se neprestano, a vjetar se opet vraća prema tome njegovi sklopovi. 1:7 Sve rijeke teku u more; ipak more nije puno; do mjesta odakle dolaze rijeke, onamo se opet vraćaju. 1:8 Sve je puno truda; čovjek to ne može izgovoriti: oko nije zadovoljan gledanjem, niti uho ispunjeno sluhom. 1:9 Ono što je bilo, to je ono što će biti; i ono što jest učinjeno je ono što će se učiniti: i nema ništa novo ispod Sunce. 1:10 Postoji li nešto o čemu se može reći: Vidite, ovo je novo? ima već iz davnih vremena, koje je bilo prije nas. 1:11 Nema sjećanja na prijašnje stvari; niti će ih biti sjećanje na stvari koje će doći s onima koje će doći poslije. 1:12 Ja, propovjednik, bio sam kralj nad Izraelom u Jeruzalemu. 1:13 I dadoh srce svoje da tražim i istražujem mudrošću o svemu stvari koje se pod nebom čine: ovu bolnu muku Bog je dao sinovi čovječji da se njime vježbaju. 1:14 Vidio sam sva djela što se pod suncem čine; i gle, sve je taština i muka duha. 1:15 Što je krivo, ne može se ispraviti, a što nedostaje ne može se numerirati. 1:16 Razgovarao sam sa svojim srcem, govoreći: Evo, došao sam do velikog stanja, i stekao sam više mudrosti od svih koji su bili prije mene Jeruzalem: da, moje je srce imalo veliko iskustvo mudrosti i znanja. 1:17 I dadoh srce svoje da upoznam mudrost i da upoznam ludost i ludost. shvatio da je i to muka duha. 1:18 Jer u mnogoj mudrosti mnogo je tuge, i tko umnožava znanje povećava tugu.