Daniel
12:1 U to će vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji stoji
za sinove tvoga naroda: i bit će vrijeme nevolje,
kakav nikada nije bio otkako postoji nacija čak do tog istog vremena: i
u to će vrijeme tvoj narod biti izbavljen, svaki koji će biti
nalazi zapisano u knjizi.
12:2 I mnogi od onih koji spavaju u prahu zemaljskom probudit će se, neki
na život vječni, a neki na sramotu i vječni prezir.
12:3 Oni koji su mudri zasjat će kao sjaj nebeskog svoda;
i oni koji mnoge obraćaju k pravednosti kao zvijezdama u vijeke vjekova.
12:4 A ti, Daniele, zašuti riječi i zapečati knjigu do
vrijeme kraja: mnogi će trčati tamo-amo, i znanje će biti
povećana.
12:5 Tada ja, Danijel, pogledah, i gle, stajahu druga dva, jedan na
s ove strane obale rijeke, a s druge s one strane rijeke
obala rijeke.
12:6 I netko reče čovjeku odjevenom u lan, koji bijaše nad vodama
rijeka, koliko će biti do kraja ovih čudesa?
12:7 I čuh čovjeka odjevena u platno, koji bijaše nad vodama
rijeke, kada je podigao svoju desnu i svoju lijevu ruku prema nebu, i
zakleo se onim koji živi zauvijek da će to biti za vrijeme, vremena,
i pol; i kada će postići da rasprši snagu
sveti ljudi, sve će se to svršiti.
12:8 I čuo sam, ali nisam razumio; i rekoh: "Gospodaru moj, što će biti!"
kraj ovih stvari?
12:9 A on reče: Idi, Daniele, jer su riječi zatvorene i zapečaćene
do vremena svršetka.
12:10 Mnogi će se pročistiti, izbijeliti i iskušati; ali zli će
čini zlo: i nitko od zlih neće razumjeti; ali mudri će
razumjeti.
12:11 I od vremena kada će se ukinuti svagdašnja žrtva i
gnusoba koja pustoš postavlja, bit će tisuću dvije
sto devedeset dana.
12:12 Blago onome koji čeka i dođe do tisuću i tri stotine
trideset i pet dana.
12:13 Ali ti idi svojim putem dok ne bude kraj; jer ćeš se odmoriti i stajati u
tvoja sudbina na kraju dana.