Daniel 12:1 U to će vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji stoji za sinove tvoga naroda: i bit će vrijeme nevolje, kakav nikada nije bio otkako postoji nacija čak do tog istog vremena: i u to će vrijeme tvoj narod biti izbavljen, svaki koji će biti nalazi zapisano u knjizi. 12:2 I mnogi od onih koji spavaju u prahu zemaljskom probudit će se, neki na život vječni, a neki na sramotu i vječni prezir. 12:3 Oni koji su mudri zasjat će kao sjaj nebeskog svoda; i oni koji mnoge obraćaju k pravednosti kao zvijezdama u vijeke vjekova. 12:4 A ti, Daniele, zašuti riječi i zapečati knjigu do vrijeme kraja: mnogi će trčati tamo-amo, i znanje će biti povećana. 12:5 Tada ja, Danijel, pogledah, i gle, stajahu druga dva, jedan na s ove strane obale rijeke, a s druge s one strane rijeke obala rijeke. 12:6 I netko reče čovjeku odjevenom u lan, koji bijaše nad vodama rijeka, koliko će biti do kraja ovih čudesa? 12:7 I čuh čovjeka odjevena u platno, koji bijaše nad vodama rijeke, kada je podigao svoju desnu i svoju lijevu ruku prema nebu, i zakleo se onim koji živi zauvijek da će to biti za vrijeme, vremena, i pol; i kada će postići da rasprši snagu sveti ljudi, sve će se to svršiti. 12:8 I čuo sam, ali nisam razumio; i rekoh: "Gospodaru moj, što će biti!" kraj ovih stvari? 12:9 A on reče: Idi, Daniele, jer su riječi zatvorene i zapečaćene do vremena svršetka. 12:10 Mnogi će se pročistiti, izbijeliti i iskušati; ali zli će čini zlo: i nitko od zlih neće razumjeti; ali mudri će razumjeti. 12:11 I od vremena kada će se ukinuti svagdašnja žrtva i gnusoba koja pustoš postavlja, bit će tisuću dvije sto devedeset dana. 12:12 Blago onome koji čeka i dođe do tisuću i tri stotine trideset i pet dana. 12:13 Ali ti idi svojim putem dok ne bude kraj; jer ćeš se odmoriti i stajati u tvoja sudbina na kraju dana.