Bel i zmaj
1:1 Kralj Astijag bio je pridružen svojim ocima i Kiru od Perzije
dobio svoje kraljevstvo.
1:2 Daniel je razgovarao s kraljem i bio je poštovan više od svih njegovih
prijatelji.
1:3 A Babilonci su imali idola, koji se zvao Bel, i potrošili su ga na njega
svaki dan dvanaest velikih mjera finog brašna i četrdeset ovaca i šest
posude s vinom.
1:4 Kralj mu se klanjao i svakodnevno mu se klanjao; ali Daniel
obožavao vlastitog Boga. A kralj mu reče: Zašto ne
obožavati Bela?
1:5 Koji odgovori i reče: Jer se ne mogu klanjati idolima načinjenim rukama,
nego Bog živi, koji je stvorio nebo i zemlju i koji je
suverenitet nad svakim tijelom.
1:6 Tada mu kralj reče: Ne misliš li da je Bel živi Bog?
zar ne vidiš koliko on jede i pije svaki dan?
1:7 Tada se Danijel nasmiješi i reče: "Kralju, ne daj se zavesti, jer ovo je samo."
iznutra glina, a izvana mjed, i nikad ništa nije jeo ni pio.
1:8 Tada se kralj razgnjevi, pozva svoje svećenike i reče im:
Ako mi ne kažete tko je taj koji proždire te troškove, reći ćete
umrijeti.
1:9 Ali ako mi možete potvrditi da ih Bel proždire, Daniel će umrijeti.
jer je hulio na Bela. A Daniel reče kralju:
Neka bude po riječi tvojoj.
1:10 Belovih svećenika bilo je sedamdeset i sedam, osim njihovih žena i
djece. I kralj ode s Danielom u Belov hram.
1:11 Zato Belovi svećenici rekoše: "Evo, mi izlazimo, ali ti, kralju, prisjedni na meso,
i pripremi vino, zatvori vrata i zapečati ih svojim
vlastiti pečat;
1:12 A sutra kad uđeš, ako ne nađeš da Bel ima
pojedemo sve, pretrpjet ćemo smrt: inače Daniel, koji govori
lažno protiv nas.
1:13 I malo su se obazirali na to, jer pod stolom su napravili zahod
ulaz, pri čemu su neprestano ulazili i konzumirali ih
stvari.
1:14 Kad su izišli, kralj je stavio jelo pred Bela. Sada Daniel
je naredio svojim slugama da donesu pepeo, a oni su ga posuli
po cijelom hramu u nazočnosti samog kralja: zatim ode
izađoše, zatvoriše vrata i zapečatiše ih kraljevim pečatom i
pa otišao.
1:15 Noću su došli svećenici sa svojim ženama i djecom, kao i oni
imali običaj činiti, i sve su jeli i pili.
1:16 Ujutro je kralj ustao i Daniel s njim.
1:17 Kralj reče: "Daniele, jesu li pečati zdravi?" A on je rekao, Da, O
kralju, neka budu cijeli.
1:18 I čim je otvorio vrata, kralj pogleda na stol,
i povika iza glasa: Velik si, o Bel, i s tobom nema
prijevara uopće.
1:19 Tada se Daniel nasmije i zabrani kralju da ne ulazi, i
reče, Pogledaj sad pločnik i dobro označi čije su ovo stope.
1:20 Kralj reče: Vidim korake muškaraca, žena i djece. I
tada se kralj naljutio,
1:21 I uze svećenike sa svojim ženama i djecom, koji mu pokazaše
sobnih vrata, gdje su ulazili, i konzumirali ono što je bilo na njima
stol.
1:22 Stoga ih je kralj pobio i predao Bela u Danielovu vlast, koji
uništio njega i njegov hram.
1:23 A na tom istom mjestu bio je veliki zmaj, koji su iz Babilona
štovali.
1:24 Kralj reče Danielu: "Hoćeš li reći da je i ovo od mjedi?"
eto, živi, jede i pije; ne možeš reći da on nije
živi bog: zato mu se klanjaj.
1:25 Tada Daniel reče kralju: "Klanjat ću se Gospodinu, Bogu svojemu, jer on
je živi Bog.
1:26 Ali pusti me, o kralju, i ja ću ubiti ovog zmaja bez mača ili
osoblje. Kralj reče: Dopuštam ti.
1:27 Tada je Daniel uzeo smolu, salo i kosu, pa ih zajedno prokuhao,
i napravio grumenje od toga: to je stavio u zmajeva usta, i tako
zmaj se rasprsnuo na komadiće: i Daniel reče: Evo, ovo su vi bogovi
štovati.
1:28 Kad su Babilonci to čuli, silno su se razgnjevili i
urotio se protiv kralja govoreći: Kralj je postao Židov i on
uništio je Bela, ubio je zmaja i osudio svećenike
smrt.
1:29 Oni dođoše kralju i rekoše: "Izdaj nam Daniela, inače hoćemo."
uništi tebe i tvoju kuću.
1:30 Kad je kralj vidio da ga jako pritiskaju, sputan, on
predao im Daniela:
1:31 Koji ga baci u lavlju jamu: gdje je bio šest dana.
1:32 A u jazbini je bilo sedam lavova, i davali su ih svaki dan
dva trupa i dvije ovce: koje im tada nisu dali, na
s namjerom da mogu proždrijeti Daniela.
1:33 Bio je u Židovima prorok po imenu Habakuk, koji je kuhao juhu,
i razlomio kruh u zdjelu, i otišao u polje, da
donesi ga žeteocima.
1:34 Ali anđeo Gospodnji reče Habakuku: Idi, donesi večeru koju
ti si u Babilon k Danielu, koji je u lavljoj jami.
1:35 A Habakuk reče: "Gospode, nikad nisam vidio Babilon; ne znam ni ja gdje
brlog je.
1:36 Tada ga anđeo Gospodnji uhvati za vijenac i nosi ga za vijenac
dlake s glave, i žestinom duha njegova postavi ga
Babilon nad jazbinom.
1:37 Habakuk povika govoreći: "O Daniele, Daniele, uzmi večeru koju Bog
poslao te.
1:38 A Danijel reče: Ti si me se sjetio, Bože; ni ti
ostavio one koji te traže i ljube.
1:39 Daniel ustade i jede, a anđeo Gospodnji postavi Habakuka
odmah opet na svoje mjesto.
1:40 Sedmoga dana kralj ode oplakati Daniela, a kad se osvijesti
jazbinu, pogleda unutra, i gle, Daniel sjedi.
1:41 Tada povika kralj iza glasa: "Velika umjetnost, Gospode Bože!"
Daniele, i nema nikog drugog osim tebe.
1:42 I izvuče ga i odbaci one koji su mu bili uzrok
uništenje u jazbinu: i proždrli su se u trenu prije nego što su njegovi
lice.