Bel i zmaj 1:1 Kralj Astijag bio je pridružen svojim ocima i Kiru od Perzije dobio svoje kraljevstvo. 1:2 Daniel je razgovarao s kraljem i bio je poštovan više od svih njegovih prijatelji. 1:3 A Babilonci su imali idola, koji se zvao Bel, i potrošili su ga na njega svaki dan dvanaest velikih mjera finog brašna i četrdeset ovaca i šest posude s vinom. 1:4 Kralj mu se klanjao i svakodnevno mu se klanjao; ali Daniel obožavao vlastitog Boga. A kralj mu reče: Zašto ne obožavati Bela? 1:5 Koji odgovori i reče: Jer se ne mogu klanjati idolima načinjenim rukama, nego Bog živi, koji je stvorio nebo i zemlju i koji je suverenitet nad svakim tijelom. 1:6 Tada mu kralj reče: Ne misliš li da je Bel živi Bog? zar ne vidiš koliko on jede i pije svaki dan? 1:7 Tada se Danijel nasmiješi i reče: "Kralju, ne daj se zavesti, jer ovo je samo." iznutra glina, a izvana mjed, i nikad ništa nije jeo ni pio. 1:8 Tada se kralj razgnjevi, pozva svoje svećenike i reče im: Ako mi ne kažete tko je taj koji proždire te troškove, reći ćete umrijeti. 1:9 Ali ako mi možete potvrditi da ih Bel proždire, Daniel će umrijeti. jer je hulio na Bela. A Daniel reče kralju: Neka bude po riječi tvojoj. 1:10 Belovih svećenika bilo je sedamdeset i sedam, osim njihovih žena i djece. I kralj ode s Danielom u Belov hram. 1:11 Zato Belovi svećenici rekoše: "Evo, mi izlazimo, ali ti, kralju, prisjedni na meso, i pripremi vino, zatvori vrata i zapečati ih svojim vlastiti pečat; 1:12 A sutra kad uđeš, ako ne nađeš da Bel ima pojedemo sve, pretrpjet ćemo smrt: inače Daniel, koji govori lažno protiv nas. 1:13 I malo su se obazirali na to, jer pod stolom su napravili zahod ulaz, pri čemu su neprestano ulazili i konzumirali ih stvari. 1:14 Kad su izišli, kralj je stavio jelo pred Bela. Sada Daniel je naredio svojim slugama da donesu pepeo, a oni su ga posuli po cijelom hramu u nazočnosti samog kralja: zatim ode izađoše, zatvoriše vrata i zapečatiše ih kraljevim pečatom i pa otišao. 1:15 Noću su došli svećenici sa svojim ženama i djecom, kao i oni imali običaj činiti, i sve su jeli i pili. 1:16 Ujutro je kralj ustao i Daniel s njim. 1:17 Kralj reče: "Daniele, jesu li pečati zdravi?" A on je rekao, Da, O kralju, neka budu cijeli. 1:18 I čim je otvorio vrata, kralj pogleda na stol, i povika iza glasa: Velik si, o Bel, i s tobom nema prijevara uopće. 1:19 Tada se Daniel nasmije i zabrani kralju da ne ulazi, i reče, Pogledaj sad pločnik i dobro označi čije su ovo stope. 1:20 Kralj reče: Vidim korake muškaraca, žena i djece. I tada se kralj naljutio, 1:21 I uze svećenike sa svojim ženama i djecom, koji mu pokazaše sobnih vrata, gdje su ulazili, i konzumirali ono što je bilo na njima stol. 1:22 Stoga ih je kralj pobio i predao Bela u Danielovu vlast, koji uništio njega i njegov hram. 1:23 A na tom istom mjestu bio je veliki zmaj, koji su iz Babilona štovali. 1:24 Kralj reče Danielu: "Hoćeš li reći da je i ovo od mjedi?" eto, živi, jede i pije; ne možeš reći da on nije živi bog: zato mu se klanjaj. 1:25 Tada Daniel reče kralju: "Klanjat ću se Gospodinu, Bogu svojemu, jer on je živi Bog. 1:26 Ali pusti me, o kralju, i ja ću ubiti ovog zmaja bez mača ili osoblje. Kralj reče: Dopuštam ti. 1:27 Tada je Daniel uzeo smolu, salo i kosu, pa ih zajedno prokuhao, i napravio grumenje od toga: to je stavio u zmajeva usta, i tako zmaj se rasprsnuo na komadiće: i Daniel reče: Evo, ovo su vi bogovi štovati. 1:28 Kad su Babilonci to čuli, silno su se razgnjevili i urotio se protiv kralja govoreći: Kralj je postao Židov i on uništio je Bela, ubio je zmaja i osudio svećenike smrt. 1:29 Oni dođoše kralju i rekoše: "Izdaj nam Daniela, inače hoćemo." uništi tebe i tvoju kuću. 1:30 Kad je kralj vidio da ga jako pritiskaju, sputan, on predao im Daniela: 1:31 Koji ga baci u lavlju jamu: gdje je bio šest dana. 1:32 A u jazbini je bilo sedam lavova, i davali su ih svaki dan dva trupa i dvije ovce: koje im tada nisu dali, na s namjerom da mogu proždrijeti Daniela. 1:33 Bio je u Židovima prorok po imenu Habakuk, koji je kuhao juhu, i razlomio kruh u zdjelu, i otišao u polje, da donesi ga žeteocima. 1:34 Ali anđeo Gospodnji reče Habakuku: Idi, donesi večeru koju ti si u Babilon k Danielu, koji je u lavljoj jami. 1:35 A Habakuk reče: "Gospode, nikad nisam vidio Babilon; ne znam ni ja gdje brlog je. 1:36 Tada ga anđeo Gospodnji uhvati za vijenac i nosi ga za vijenac dlake s glave, i žestinom duha njegova postavi ga Babilon nad jazbinom. 1:37 Habakuk povika govoreći: "O Daniele, Daniele, uzmi večeru koju Bog poslao te. 1:38 A Danijel reče: Ti si me se sjetio, Bože; ni ti ostavio one koji te traže i ljube. 1:39 Daniel ustade i jede, a anđeo Gospodnji postavi Habakuka odmah opet na svoje mjesto. 1:40 Sedmoga dana kralj ode oplakati Daniela, a kad se osvijesti jazbinu, pogleda unutra, i gle, Daniel sjedi. 1:41 Tada povika kralj iza glasa: "Velika umjetnost, Gospode Bože!" Daniele, i nema nikog drugog osim tebe. 1:42 I izvuče ga i odbaci one koji su mu bili uzrok uništenje u jazbinu: i proždrli su se u trenu prije nego što su njegovi lice.