Djela
23:1 A Pavao, promotrivši vijeće, reče: Ljudi braćo, ja
živjeli su čiste savjesti pred Bogom sve do danas.
23:2 A veliki svećenik Ananija zapovjedi onima koji su stajali kraj njega da biju
njemu na usta.
23:3 Pavao mu tada reče: Bog će te udariti, zide bijeli!
sjediš da mi sudiš po zakonu i zapovijedaš da me udare
protivno zakonu?
23:4 A oni što stajahu ondje rekoše: Grdiš li velikog svećenika Božjega?
23:5 Tada reče Pavao: "Ne znam, braćo, da je on veliki svećenik; jer
pisano je: Ne govori zlo o vladaru svoga naroda.
23:6 Ali kada Pavao opazi da su jedan dio saduceji, a drugi
Farizeji, povikao je u vijeću: Ljudi braćo, ja sam a
Farizej, sin farizejev: o nadi i uskrsnuću
mrtav sam doveden u pitanje.
23:7 Kad on to reče, nastane razdor među farizejima
i saduceji: i mnoštvo se razdijeli.
23:8 Jer saduceji kažu da nema uskrsnuća, ni anđeo, ni
duh: ali farizeji priznaju oboje.
23:9 I nastade velika vika, a pismoznanci koji bijahu od farizeja
Dio je ustao i posvađao se govoreći: Ne nalazimo zla u ovom čovjeku: ali ako a
duh ili anđeo progovorio s njim, nemojmo se boriti protiv Boga.
23:10 Kad je nastala velika svađa, zapovjednik, bojeći se da
Trebalo ih je razdvojiti Pavla, zapovjedili su vojnici
da siđe i da ga silom uzme između njih i da ga dovede
u dvorac.
23:11 Sljedeće noći stade Gospodin pred njega i reče: "Budi dobar!"
veseli se, Pavle, jer kao što si svjedočio za mene u Jeruzalemu, tako moraš i ti
svjedoči i u Rimu.
23:12 Kad svanu dan, skupiše se neki Židovi i svezaše
sebe pod kletvom govoreći da neće ni jesti ni piti
dok nisu ubili Pavla.
23:13 Bilo ih je više od četrdeset onih koji su skovali ovu urotu.
23:14 I pristupiše glavarima svećeničkim i starješinama i rekoše: Vezali smo
sami pod velikim prokletstvom, da nećemo ništa jesti dok ne budemo imali
ubijenog Pavla.
23:15 Sada, dakle, vi s Vijećem kažete zapovjedniku da je on
dovedite ga k sebi sutra, kao da ćete nešto pitati
savršenije o njemu: i mi, ili kad god se on približi, spremni smo
da ga ubijem.
23:16 Kad je sin Pavlove sestre čuo za njihovu zasjedu, ode i
ušao u dvorac i rekao Pavlu.
23:17 Tada Pavao dozva jednog satnika i reče mu: "Donesi ovo!"
mladić zapovjedniku jer ima nešto reći
mu.
23:18 On ga uze i odvede tisućniku i reče: "Pavao!"
zatvorenik me pozvao k sebi i molio me da dovedem ovog mladića
tebe, koji ti ima nešto reći.
23:19 Tada ga zapovjednik uhvati za ruku i ode s njim u stranu
nasamo, i upita ga: Što mi to imaš reći?
23:20 A on reče: Židovi su se složili da će te željeti da hoćeš
dovedite Pavla sutra u vijeće, kao da će ispitivati
nešto od njega savršenije.
23:21 Ali nemoj im se pokoriti, jer on od njih čeka na njega.
više od četrdeset ljudi, koji su se obvezali zakletvom, da će oni
neće ni jesti ni piti dok ga ne ubiju: a sada su
spreman, čekam obećanje od tebe.
23:22 Tada zapovjednik otpusti mladića i zapovjedi mu: "Vidi!"
nikome nemoj reći da si mi to pokazao.
23:23 I pozva dva satnika govoreći: "Pripremite dvije stotine!"
vojnici da idu u Cezareju, i konjanici sedamdeset i deset, i
dvjesta kopljanika u treći sat noći;
23:24 I opskrbite ih životinjama da Pavla posade i dovedu ga zdrava
namjesniku Feliksu.
23:25 I napisao je pismo na ovaj način:
23:26 Klaudije Lizije pozdravlja najodličnijeg upravitelja Feliksa.
23:27 Ovoga su čovjeka uzeli Židovi i trebali su ga ubiti:
tada sam došao s vojskom i izbavio ga, shvativši da je
Rimljanin.
23:28 I kad sam htio doznati razlog zbog kojeg su ga optužili, ja
izvedoše ga u svoje vijeće:
23:29 Za koje sam vidio da su optuženi za pitanja njihova zakona, ali da imaju
ništa mu nije stavljeno na teret vrijedno smrti ili okova.
23:30 I kad mi je rečeno da su Židovi postavili zasjedu na tog čovjeka, poslao sam
odmah tebi, i dao je zapovijed svojim tužiteljima također da kažu
pred tobom što su imali protiv njega. Doviđenja.
23:31 Tada vojnici, kako im je bilo zapovjeđeno, uzeše Pavla i dovedoše ga
noću do Antipatra.
23:32 Sutradan su ostavili konjanike da pođu s njim i vratili su se u
dvorac:
23:33 Koji, kad dođoše u Cezareju, predadoše poslanicu
namjesnik, iznio i Pavla pred njega.
23:34 Kad namjesnik pročita pismo, upita iz koje je pokrajine
bio je. I kad shvati da je iz Cilicije;
23:35 Čut ću te, reče, kad dođu i tvoji tužitelji. I on
naredio da ga čuvaju u Herodovoj sudnici.