Djela 23:1 A Pavao, promotrivši vijeće, reče: Ljudi braćo, ja živjeli su čiste savjesti pred Bogom sve do danas. 23:2 A veliki svećenik Ananija zapovjedi onima koji su stajali kraj njega da biju njemu na usta. 23:3 Pavao mu tada reče: Bog će te udariti, zide bijeli! sjediš da mi sudiš po zakonu i zapovijedaš da me udare protivno zakonu? 23:4 A oni što stajahu ondje rekoše: Grdiš li velikog svećenika Božjega? 23:5 Tada reče Pavao: "Ne znam, braćo, da je on veliki svećenik; jer pisano je: Ne govori zlo o vladaru svoga naroda. 23:6 Ali kada Pavao opazi da su jedan dio saduceji, a drugi Farizeji, povikao je u vijeću: Ljudi braćo, ja sam a Farizej, sin farizejev: o nadi i uskrsnuću mrtav sam doveden u pitanje. 23:7 Kad on to reče, nastane razdor među farizejima i saduceji: i mnoštvo se razdijeli. 23:8 Jer saduceji kažu da nema uskrsnuća, ni anđeo, ni duh: ali farizeji priznaju oboje. 23:9 I nastade velika vika, a pismoznanci koji bijahu od farizeja Dio je ustao i posvađao se govoreći: Ne nalazimo zla u ovom čovjeku: ali ako a duh ili anđeo progovorio s njim, nemojmo se boriti protiv Boga. 23:10 Kad je nastala velika svađa, zapovjednik, bojeći se da Trebalo ih je razdvojiti Pavla, zapovjedili su vojnici da siđe i da ga silom uzme između njih i da ga dovede u dvorac. 23:11 Sljedeće noći stade Gospodin pred njega i reče: "Budi dobar!" veseli se, Pavle, jer kao što si svjedočio za mene u Jeruzalemu, tako moraš i ti svjedoči i u Rimu. 23:12 Kad svanu dan, skupiše se neki Židovi i svezaše sebe pod kletvom govoreći da neće ni jesti ni piti dok nisu ubili Pavla. 23:13 Bilo ih je više od četrdeset onih koji su skovali ovu urotu. 23:14 I pristupiše glavarima svećeničkim i starješinama i rekoše: Vezali smo sami pod velikim prokletstvom, da nećemo ništa jesti dok ne budemo imali ubijenog Pavla. 23:15 Sada, dakle, vi s Vijećem kažete zapovjedniku da je on dovedite ga k sebi sutra, kao da ćete nešto pitati savršenije o njemu: i mi, ili kad god se on približi, spremni smo da ga ubijem. 23:16 Kad je sin Pavlove sestre čuo za njihovu zasjedu, ode i ušao u dvorac i rekao Pavlu. 23:17 Tada Pavao dozva jednog satnika i reče mu: "Donesi ovo!" mladić zapovjedniku jer ima nešto reći mu. 23:18 On ga uze i odvede tisućniku i reče: "Pavao!" zatvorenik me pozvao k sebi i molio me da dovedem ovog mladića tebe, koji ti ima nešto reći. 23:19 Tada ga zapovjednik uhvati za ruku i ode s njim u stranu nasamo, i upita ga: Što mi to imaš reći? 23:20 A on reče: Židovi su se složili da će te željeti da hoćeš dovedite Pavla sutra u vijeće, kao da će ispitivati nešto od njega savršenije. 23:21 Ali nemoj im se pokoriti, jer on od njih čeka na njega. više od četrdeset ljudi, koji su se obvezali zakletvom, da će oni neće ni jesti ni piti dok ga ne ubiju: a sada su spreman, čekam obećanje od tebe. 23:22 Tada zapovjednik otpusti mladića i zapovjedi mu: "Vidi!" nikome nemoj reći da si mi to pokazao. 23:23 I pozva dva satnika govoreći: "Pripremite dvije stotine!" vojnici da idu u Cezareju, i konjanici sedamdeset i deset, i dvjesta kopljanika u treći sat noći; 23:24 I opskrbite ih životinjama da Pavla posade i dovedu ga zdrava namjesniku Feliksu. 23:25 I napisao je pismo na ovaj način: 23:26 Klaudije Lizije pozdravlja najodličnijeg upravitelja Feliksa. 23:27 Ovoga su čovjeka uzeli Židovi i trebali su ga ubiti: tada sam došao s vojskom i izbavio ga, shvativši da je Rimljanin. 23:28 I kad sam htio doznati razlog zbog kojeg su ga optužili, ja izvedoše ga u svoje vijeće: 23:29 Za koje sam vidio da su optuženi za pitanja njihova zakona, ali da imaju ništa mu nije stavljeno na teret vrijedno smrti ili okova. 23:30 I kad mi je rečeno da su Židovi postavili zasjedu na tog čovjeka, poslao sam odmah tebi, i dao je zapovijed svojim tužiteljima također da kažu pred tobom što su imali protiv njega. Doviđenja. 23:31 Tada vojnici, kako im je bilo zapovjeđeno, uzeše Pavla i dovedoše ga noću do Antipatra. 23:32 Sutradan su ostavili konjanike da pođu s njim i vratili su se u dvorac: 23:33 Koji, kad dođoše u Cezareju, predadoše poslanicu namjesnik, iznio i Pavla pred njega. 23:34 Kad namjesnik pročita pismo, upita iz koje je pokrajine bio je. I kad shvati da je iz Cilicije; 23:35 Čut ću te, reče, kad dođu i tvoji tužitelji. I on naredio da ga čuvaju u Herodovoj sudnici.