Djela
22:1 Ljudi, braćo i oci, čujte moju obranu koju sada iznosim
vas.
22:2 (A kad su čuli da im govori na hebrejskom jeziku, oni
šutio je još više: i rekao je,)
22:3 Ja sam doista čovjek koji je Židov, rođen u Tarsu, gradu u Ciliciji, ali
odgajan u ovom gradu do nogu Gamalielovih i poučen prema
savršeni način zakona otaca, i bio je revan prema
Bože, kao što ste svi vi danas.
22:4 I progonih ovaj put do smrti, vežući i predajući
zatvara i muškarce i žene.
22:5 Kao što mi svjedoči i veliki svećenik i sve imanje
starješine: od kojih sam također primio pisma braći i otišao k njima
Damask, da one koji su tamo bili svezane odvede u Jeruzalem, da budu
kažnjen.
22:6 I dogodi se da, dok sam putovao i približio se
Damask oko podneva, iznenada zasja s neba velika svjetlost
oko mene.
22:7 Padoh na zemlju i čuh glas kako mi govori: "Savle!"
Savle, zašto me progoniš?
22:8 A ja odgovorih: Tko si ti, Gospodine? A on mi reče: Ja sam Isus od
Nazaret, koga ti progoniš.
22:9 I oni koji bijahu sa mnom vidješe svjetlo i prestrašiše se; ali
nisu čuli glasa onoga koji mi je govorio.
22:10 I rekoh: "Što da radim, Jahve?" I Gospodin mi reče: Ustani i
ići u Damask; i tamo će ti se reći o svemu što
određeni su tebi da činiš.
22:11 I kad nisam mogao vidjeti zbog slave te svjetlosti, vođen od strane
ruku onih koji su bili sa mnom, došao sam u Damask.
22:12 I neki Ananija, čovjek pobožan po zakonu, na dobrom glasu
od svih Židova koji su ondje živjeli,
22:13 Dođe k meni, stade i reče mi: Savle, brate, primi svoju
vid. I istog sam ga časa pogledao.
22:14 A on reče: Bog otaca naših izabrao te, da ti
treba znati njegovu volju, i vidjeti tog Pravednog, i treba čuti
glas njegovih usta.
22:15 Jer ti ćeš biti njegov svjedok svima za ono što si vidio i
čuo.
22:16 A sad zašto kasniš? ustani i krsti se i operi se svojim
grijehe, prizivajući ime Gospodnje.
22:17 I dogodi se, kad se vratih u Jeruzalem, tj
dok sam se molio u hramu, bio sam u transu;
22:18 I vidjeh ga kako mi govori: "Požuri i brzo izađi."
Jeruzalem: jer neće primiti svjedočanstva tvojega o meni.
22:19 A ja rekoh: Gospode, oni znaju da sam svakog zatvarao i tukao
sinagoga onih koji u tebe vjeruju:
22:20 I kad se prolijevala krv tvoga mučenika Stjepana, i ja sam stajao
mimo, i pristajući na njegovu smrt, i zadržao je odjeću onih koji su
ubio ga.
22:21 I reče mi: Idi, jer ću te poslati daleko u
pogani.
22:22 I slušahu ga na ovu riječ, a zatim podigoše svoje
glasove i reče: Ukloni takvoga sa zemlje! jer nije
stane da treba živjeti.
22:23 I dok su vikali, zbacivali haljine svoje i bacali prah u
zrak,
22:24 Kapetan zapovjedi da ga uvedu u dvorac i zapovjedi
da ga treba ispitati bičevanjem; da bi mogao znati zašto
tako su vikali protiv njega.
22:25 I dok su ga vezali remenima, reče Pavao satniku:
stajao, Je li vam dopušteno bičevati čovjeka koji je Rimljanin, i
neosuđivan?
22:26 Čuvši to, satnik ode i javi tisuću:
govoreći: Pazi što radiš, jer ovaj je čovjek Rimljanin.
22:27 Tada dođe zapovjednik i reče mu: "Reci mi jesi li ti
Rimski? Rekao je, Da.
22:28 Kapetan odgovori: "Ovo sam dobio velikom svotom."
sloboda. A Paul je rekao, Ali ja sam rođen slobodan.
22:29 Odmah zatim odoše od njega oni koji su ga trebali ispitati.
i vrhovni kapetan se također bojao, nakon što je saznao da je on a
Roman, i zato što ga je svezao.
22:30 Sutradan, jer bi znao izvjesnost zbog čega je
bio optužen od Židova, on ga je oslobodio njegovih okova i zapovjedio
glavari svećenički i sve njihovo vijeće da se pojave i dovedu Pavla dolje,
i postavi ga pred njih.