Djela 22:1 Ljudi, braćo i oci, čujte moju obranu koju sada iznosim vas. 22:2 (A kad su čuli da im govori na hebrejskom jeziku, oni šutio je još više: i rekao je,) 22:3 Ja sam doista čovjek koji je Židov, rođen u Tarsu, gradu u Ciliciji, ali odgajan u ovom gradu do nogu Gamalielovih i poučen prema savršeni način zakona otaca, i bio je revan prema Bože, kao što ste svi vi danas. 22:4 I progonih ovaj put do smrti, vežući i predajući zatvara i muškarce i žene. 22:5 Kao što mi svjedoči i veliki svećenik i sve imanje starješine: od kojih sam također primio pisma braći i otišao k njima Damask, da one koji su tamo bili svezane odvede u Jeruzalem, da budu kažnjen. 22:6 I dogodi se da, dok sam putovao i približio se Damask oko podneva, iznenada zasja s neba velika svjetlost oko mene. 22:7 Padoh na zemlju i čuh glas kako mi govori: "Savle!" Savle, zašto me progoniš? 22:8 A ja odgovorih: Tko si ti, Gospodine? A on mi reče: Ja sam Isus od Nazaret, koga ti progoniš. 22:9 I oni koji bijahu sa mnom vidješe svjetlo i prestrašiše se; ali nisu čuli glasa onoga koji mi je govorio. 22:10 I rekoh: "Što da radim, Jahve?" I Gospodin mi reče: Ustani i ići u Damask; i tamo će ti se reći o svemu što određeni su tebi da činiš. 22:11 I kad nisam mogao vidjeti zbog slave te svjetlosti, vođen od strane ruku onih koji su bili sa mnom, došao sam u Damask. 22:12 I neki Ananija, čovjek pobožan po zakonu, na dobrom glasu od svih Židova koji su ondje živjeli, 22:13 Dođe k meni, stade i reče mi: Savle, brate, primi svoju vid. I istog sam ga časa pogledao. 22:14 A on reče: Bog otaca naših izabrao te, da ti treba znati njegovu volju, i vidjeti tog Pravednog, i treba čuti glas njegovih usta. 22:15 Jer ti ćeš biti njegov svjedok svima za ono što si vidio i čuo. 22:16 A sad zašto kasniš? ustani i krsti se i operi se svojim grijehe, prizivajući ime Gospodnje. 22:17 I dogodi se, kad se vratih u Jeruzalem, tj dok sam se molio u hramu, bio sam u transu; 22:18 I vidjeh ga kako mi govori: "Požuri i brzo izađi." Jeruzalem: jer neće primiti svjedočanstva tvojega o meni. 22:19 A ja rekoh: Gospode, oni znaju da sam svakog zatvarao i tukao sinagoga onih koji u tebe vjeruju: 22:20 I kad se prolijevala krv tvoga mučenika Stjepana, i ja sam stajao mimo, i pristajući na njegovu smrt, i zadržao je odjeću onih koji su ubio ga. 22:21 I reče mi: Idi, jer ću te poslati daleko u pogani. 22:22 I slušahu ga na ovu riječ, a zatim podigoše svoje glasove i reče: Ukloni takvoga sa zemlje! jer nije stane da treba živjeti. 22:23 I dok su vikali, zbacivali haljine svoje i bacali prah u zrak, 22:24 Kapetan zapovjedi da ga uvedu u dvorac i zapovjedi da ga treba ispitati bičevanjem; da bi mogao znati zašto tako su vikali protiv njega. 22:25 I dok su ga vezali remenima, reče Pavao satniku: stajao, Je li vam dopušteno bičevati čovjeka koji je Rimljanin, i neosuđivan? 22:26 Čuvši to, satnik ode i javi tisuću: govoreći: Pazi što radiš, jer ovaj je čovjek Rimljanin. 22:27 Tada dođe zapovjednik i reče mu: "Reci mi jesi li ti Rimski? Rekao je, Da. 22:28 Kapetan odgovori: "Ovo sam dobio velikom svotom." sloboda. A Paul je rekao, Ali ja sam rođen slobodan. 22:29 Odmah zatim odoše od njega oni koji su ga trebali ispitati. i vrhovni kapetan se također bojao, nakon što je saznao da je on a Roman, i zato što ga je svezao. 22:30 Sutradan, jer bi znao izvjesnost zbog čega je bio optužen od Židova, on ga je oslobodio njegovih okova i zapovjedio glavari svećenički i sve njihovo vijeće da se pojave i dovedu Pavla dolje, i postavi ga pred njih.