Djela
20:1 Nakon što je nemir prestao, Pavao je pozvao učenike i
zagrli ih i ode u Makedoniju.
20:2 I kad pređe te krajeve i dade im mnogo
opomena, došao je u Grčku,
20:3 I osta ondje tri mjeseca. A kad su mu Židovi postavili zasjedu, kako on
spremao se uploviti u Siriju, namjeravao se vratiti preko Makedonije.
20:4 I pratio ga je u Aziju Sopater iz Bereje; i od
Solunjani, Aristarh i Sekund; i Gaja iz Derbe, i
Timotej; a iz Azije Tihik i Trofim.
20:5 Ovi koji su išli naprijed čekali su nas u Troadi.
20:6 I otplovismo iz Filipa nakon dana beskvasnih kruhova i
došao k njima u Troadu za pet dana; gdje smo boravili sedam dana.
20:7 I prvoga dana u tjednu, kad se sabraše učenici
lomite kruh, propovijedao im je Pavao, spreman sutradan krenuti; i
nastavio svoj govor do ponoći.
20:8 U gornjoj sobi, gdje su bili, bijaše mnogo svjetla
okupljeni zajedno.
20:9 A na prozoru je sjedio neki mladić po imenu Eutih
pao u dubok san: i dok je Pavao dugo propovijedao, potonuo je
sa spavanjem, i pao je s trećeg potkrovlja i uzet je mrtav.
20:10 A Pavao siđe, pade na njega i zagrlivši ga reče: Ne muči se
sebe; jer je njegov život u njemu.
20:11 Kad dakle opet uzađe, razlomi kruh i jede,
i razgovarao je dugo, čak do zore, pa je otišao.
20:12 Mladića dovedoše živa i nemalo se utješiše.
20:13 I otišli smo naprijed do lađe i otplovili u Asos, namjeravajući tamo
prihvatite Pavla: jer je on tako odredio, misleći da pođe pješice.
20:14 Kad se sastao s nama u Asosu, primili smo ga i došli u Mitilenu.
20:15 Otplovismo odande i sutradan dođosmo protiv Hiosa; i
Sutradan smo stigli na Samos i zadržali se u Trogiliju; i sljedeći
dan kada smo stigli u Milet.
20:16 Jer Pavao je odlučio ploviti pokraj Efeza, jer nije htio potrošiti
vrijeme u Aziji: jer je žurio, ako mu je bilo moguće, da bude na
Jeruzalem na dan Duhova.
20:17 Iz Mileta je poslao u Efez i pozvao starješine
crkva.
20:18 Kad dođoše k njemu, on im reče: "Znate, iz
prvi dan kad sam došao u Aziju, nakon što sam bio s vama
u svim godišnjim dobima,
20:19 Služeći GOSPODU sa svom poniznošću i s mnogo suza, i
iskušenja, koja su me zadesila zbog čekanja Židova:
20:20 I kako nisam zadržao ništa što vam je bilo korisno, a imate
obznanio sam vam i poučavao vas javno i od kuće do kuće,
20:21 Svjedočeći kako Židovima, tako i Grcima, pokajanje prema
Boga i vjere u Gospodina našega Isusa Krista.
20:22 I sada, evo, idem vezan duhom u Jeruzalem, ne znajući
stvari koje će me tamo zadesiti:
20:23 Osim što Duh Sveti svjedoči u svakom gradu, govoreći da veze i
snalaze me nevolje.
20:24 Ali nijedna od ovih stvari me ne dira, niti smatram da mi je život drag
sebe, da s radošću završim stazu i službu,
koju sam primio od Gospodina Isusa za svjedočanstvo evanđelja
Božja milost.
20:25 A sada, evo, znam da svi vi, među kojima sam išao propovijedajući
kraljevstvo Božje, neće više vidjeti moje lice.
20:26 Zato te vodim da zabilježiš ovaj dan, da sam čist od krvi
od svih muškaraca.
20:27 Jer nisam se libio navijestiti vam svu volju Božju.
20:28 Pazite dakle na sebe i na sve stado
koje vas je Duh Sveti postavio nadglednicima da hranite Crkvu Božju,
koju je svojom krvlju stekao.
20:29 Jer ovo znam da će nakon mog odlaska ući vuci teški
među vama, ne štedeći stado.
20:30 I od vas samih ustat će ljudi koji će govoriti izopačene stvari
odvući učenike za sobom.
20:31 Zato bdijte i zapamtite da sam nakon tri godine prestao
da ne opominjem svaku noć i dan suzama.
20:32 A sada, braćo, predajem vas Bogu i riječi milosti njegove,
koji te može izgraditi i dati ti baštinu među svima
oni koji su posvećeni.
20:33 Ničije srebro, ni zlato, ni ruho nisam poželio.
20:34 Da, i sami znate da su ove ruke služile meni
potrepštine i onima koji su bili sa mnom.
20:35 Sve sam vam pokazao kako treba da se tako trudite uzdržavati
slabe i da se sjećaju riječi Gospodina Isusa, kako je rekao: To
blaženije je davati nego primati.
20:36 Kad je to rekao, klekne i pomoli se sa svima njima.
20:37 I svi gorko zaplakaše, padoše Pavlu oko vrata i ljubljahu ga.
20:38 Žalostan najviše zbog riječi koje je rekao da vide
njegovo lice više nema. I otpratiše ga do broda.