Djela 20:1 Nakon što je nemir prestao, Pavao je pozvao učenike i zagrli ih i ode u Makedoniju. 20:2 I kad pređe te krajeve i dade im mnogo opomena, došao je u Grčku, 20:3 I osta ondje tri mjeseca. A kad su mu Židovi postavili zasjedu, kako on spremao se uploviti u Siriju, namjeravao se vratiti preko Makedonije. 20:4 I pratio ga je u Aziju Sopater iz Bereje; i od Solunjani, Aristarh i Sekund; i Gaja iz Derbe, i Timotej; a iz Azije Tihik i Trofim. 20:5 Ovi koji su išli naprijed čekali su nas u Troadi. 20:6 I otplovismo iz Filipa nakon dana beskvasnih kruhova i došao k njima u Troadu za pet dana; gdje smo boravili sedam dana. 20:7 I prvoga dana u tjednu, kad se sabraše učenici lomite kruh, propovijedao im je Pavao, spreman sutradan krenuti; i nastavio svoj govor do ponoći. 20:8 U gornjoj sobi, gdje su bili, bijaše mnogo svjetla okupljeni zajedno. 20:9 A na prozoru je sjedio neki mladić po imenu Eutih pao u dubok san: i dok je Pavao dugo propovijedao, potonuo je sa spavanjem, i pao je s trećeg potkrovlja i uzet je mrtav. 20:10 A Pavao siđe, pade na njega i zagrlivši ga reče: Ne muči se sebe; jer je njegov život u njemu. 20:11 Kad dakle opet uzađe, razlomi kruh i jede, i razgovarao je dugo, čak do zore, pa je otišao. 20:12 Mladića dovedoše živa i nemalo se utješiše. 20:13 I otišli smo naprijed do lađe i otplovili u Asos, namjeravajući tamo prihvatite Pavla: jer je on tako odredio, misleći da pođe pješice. 20:14 Kad se sastao s nama u Asosu, primili smo ga i došli u Mitilenu. 20:15 Otplovismo odande i sutradan dođosmo protiv Hiosa; i Sutradan smo stigli na Samos i zadržali se u Trogiliju; i sljedeći dan kada smo stigli u Milet. 20:16 Jer Pavao je odlučio ploviti pokraj Efeza, jer nije htio potrošiti vrijeme u Aziji: jer je žurio, ako mu je bilo moguće, da bude na Jeruzalem na dan Duhova. 20:17 Iz Mileta je poslao u Efez i pozvao starješine crkva. 20:18 Kad dođoše k njemu, on im reče: "Znate, iz prvi dan kad sam došao u Aziju, nakon što sam bio s vama u svim godišnjim dobima, 20:19 Služeći GOSPODU sa svom poniznošću i s mnogo suza, i iskušenja, koja su me zadesila zbog čekanja Židova: 20:20 I kako nisam zadržao ništa što vam je bilo korisno, a imate obznanio sam vam i poučavao vas javno i od kuće do kuće, 20:21 Svjedočeći kako Židovima, tako i Grcima, pokajanje prema Boga i vjere u Gospodina našega Isusa Krista. 20:22 I sada, evo, idem vezan duhom u Jeruzalem, ne znajući stvari koje će me tamo zadesiti: 20:23 Osim što Duh Sveti svjedoči u svakom gradu, govoreći da veze i snalaze me nevolje. 20:24 Ali nijedna od ovih stvari me ne dira, niti smatram da mi je život drag sebe, da s radošću završim stazu i službu, koju sam primio od Gospodina Isusa za svjedočanstvo evanđelja Božja milost. 20:25 A sada, evo, znam da svi vi, među kojima sam išao propovijedajući kraljevstvo Božje, neće više vidjeti moje lice. 20:26 Zato te vodim da zabilježiš ovaj dan, da sam čist od krvi od svih muškaraca. 20:27 Jer nisam se libio navijestiti vam svu volju Božju. 20:28 Pazite dakle na sebe i na sve stado koje vas je Duh Sveti postavio nadglednicima da hranite Crkvu Božju, koju je svojom krvlju stekao. 20:29 Jer ovo znam da će nakon mog odlaska ući vuci teški među vama, ne štedeći stado. 20:30 I od vas samih ustat će ljudi koji će govoriti izopačene stvari odvući učenike za sobom. 20:31 Zato bdijte i zapamtite da sam nakon tri godine prestao da ne opominjem svaku noć i dan suzama. 20:32 A sada, braćo, predajem vas Bogu i riječi milosti njegove, koji te može izgraditi i dati ti baštinu među svima oni koji su posvećeni. 20:33 Ničije srebro, ni zlato, ni ruho nisam poželio. 20:34 Da, i sami znate da su ove ruke služile meni potrepštine i onima koji su bili sa mnom. 20:35 Sve sam vam pokazao kako treba da se tako trudite uzdržavati slabe i da se sjećaju riječi Gospodina Isusa, kako je rekao: To blaženije je davati nego primati. 20:36 Kad je to rekao, klekne i pomoli se sa svima njima. 20:37 I svi gorko zaplakaše, padoše Pavlu oko vrata i ljubljahu ga. 20:38 Žalostan najviše zbog riječi koje je rekao da vide njegovo lice više nema. I otpratiše ga do broda.