Djela 4:1 I dok su govorili narodu, svećenicima i zapovjedniku hram, i saduceji su naišli na njih, 4:2 Ožalošćeni što su učili narod i propovijedali kroz Isusa uskrsnuće od mrtvih. 4:3 I digoše ruke na njih i stavili ih u tamnicu do sutradan sada je bilo veče. 4:4 Ali mnogi od onih koji su čuli riječ povjerovaše; i broj ljudi je bilo oko pet tisuća. 4:5 Sutradan su njihovi glavari, starješine i pisari, 4:6 I veliki svećenik Ana, i Kajfa, i Ivan, i Aleksandar, i kao mnogi koji su bili iz roda velikog svećenika, bili su okupljeni u Jeruzalemu. 4:7 I kad ih postaviše u sredinu, upitaše: "Kojom snagom ili?" pod kojim imenom si ovo napravio? 4:8 Tada im Petar, pun Duha Svetoga, reče: "Vladari!" narod i starješine Izraelove, 4:9 Ako danas budemo ispitani za dobro djelo učinjeno nemoćnom čovjeku, po što znači da je ozdravio; 4:10 Neka bude na znanje svima vama i svemu narodu Izraelovu da po ime Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi razapeli, kojega je Bog uskrisio od mrtvih, čak po njemu ovaj čovjek stoji ovdje pred vama čitav. 4:11 Ovo je kamen koji ste vi graditelji odbacili, koji je postati glavni u kutu. 4:12 I nema spasenja ni u jednom drugom, jer nema drugog imena pod nebom dano ljudima, po čemu se moramo spasiti. 4:13 Kad su pak vidjeli smjelost Petra i Ivana i shvatili to bili su neuki i neuki ljudi, čudili su se; i uzeli su saznanje o njima, da su bili s Isusom. 4:14 I gledajući čovjeka koji je bio izliječen kako stoji s njima, mogli su ne reci ništa protiv toga. 4:15 Ali kad im zapovjediše da odu izvan vijeća, oni dogovorili između sebe, 4:16 Govoreći: Što da učinimo ovim ljudima? za to doista znamenito čudo što su oni učinili, očito je svima koji žive u Jeruzalemu; i ne možemo to poreći. 4:17 Ali da se više ne proširi u narodu, prijetimo strogo da više ni s kim ne govore u ovo ime. 4:18 I pozvaše ih i zapovjediše im da uopće ne govore niti poučavaju u ime Isusovo. 4:19 A Petar i Ivan odgovoriše im i rekoše: "Da li je pravo unutra pogled Božji da vas sluša više nego Boga, sudite vi. 4:20 Jer ne možemo ne govoriti ono što smo vidjeli i čuli. 4:21 Pa kad su im još više zaprijetili, pustili su ih, našavši ništa kako bi ih mogli kazniti, zbog ljudi: za sve ljude slavio Boga za ono što je učinjeno. 4:22 Čovjeku je bilo više od četrdeset godina, na kojem je bilo ovo čudo iscjeljenja je prikazano. 4:23 Kad su pušteni, odoše u svoju četu i sve to izvijestiše rekoše im glavari svećenički i starješine. 4:24 Kad oni to čuše, jednim glasom podigoše k Bogu suglasno i reče: Gospodine, ti si Bog koji si stvorio nebo i zemlju, i more, i sve što je u njima: 4:25 Koji si ustima svoga sluge Davida rekao: Zašto pogani? bijes, a narod zamišlja isprazne stvari? 4:26 Kraljevi zemaljski ustadoše, i vladari se skupiše protiv Gospodina i protiv njegova Krista. 4:27 Doista, protiv tvoga svetog djeteta Isusa, kojega si pomazao, i Herod, i Poncije Pilat, s poganima i narodom Izrael, bili su okupljeni zajedno, 4:28 Da učinim sve što je tvoja ruka i tvoj savjet unaprijed odredio učinjeno. 4:29 A sada, Gospode, pogledaj njihove prijetnje i daj svojim slugama, da sa svom smjelošću govore tvoju riječ, 4:30 Pružajući svoju ruku da liječiš; i da znaci i čudesa mogu budi po imenu tvoga svetoga djeteta Isusa. 4:31 I kad su se pomolili, zatrese se mjesto gdje su se okupili zajedno; i svi se napuniše Duha Svetoga i progovoriše riječ Božju smjelošću. 4:32 A mnoštvo vjernika bijaše jedno srce i jedno duša: ni jedan od njih nije rekao što bi trebao o stvarima koje on posjedovao je bio svoj; ali sve im je bilo zajedničko. 4:33 I s velikom je snagom dao apostolima svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodin Isus: i milost velika bijaše na svima njima. 4:34 Niti među njima ne bijaše oskudnih, koliko ih je bilo posjednici zemljišta ili kuća prodavali su ih i donosili cijene stvari koje su prodane, 4:35 I položiše ih pred noge apostolima i razdijeliše ih svatko prema potrebi. 4:36 I Josij, kojeg su apostoli prozvali Barnaba, (što je, budući protumačeno, Sin utjehe,) levit, i iz zemlje Cipar, 4:37 Imajući zemlju, proda je, donese novac i položi ga na stopala apostola.