Djela
4:1 I dok su govorili narodu, svećenicima i zapovjedniku
hram, i saduceji su naišli na njih,
4:2 Ožalošćeni što su učili narod i propovijedali kroz Isusa
uskrsnuće od mrtvih.
4:3 I digoše ruke na njih i stavili ih u tamnicu do sutradan
sada je bilo veče.
4:4 Ali mnogi od onih koji su čuli riječ povjerovaše; i broj
ljudi je bilo oko pet tisuća.
4:5 Sutradan su njihovi glavari, starješine i
pisari,
4:6 I veliki svećenik Ana, i Kajfa, i Ivan, i Aleksandar, i kao
mnogi koji su bili iz roda velikog svećenika, bili su okupljeni
u Jeruzalemu.
4:7 I kad ih postaviše u sredinu, upitaše: "Kojom snagom ili?"
pod kojim imenom si ovo napravio?
4:8 Tada im Petar, pun Duha Svetoga, reče: "Vladari!"
narod i starješine Izraelove,
4:9 Ako danas budemo ispitani za dobro djelo učinjeno nemoćnom čovjeku, po
što znači da je ozdravio;
4:10 Neka bude na znanje svima vama i svemu narodu Izraelovu da po
ime Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi razapeli, kojega je Bog uskrisio
od mrtvih, čak po njemu ovaj čovjek stoji ovdje pred vama čitav.
4:11 Ovo je kamen koji ste vi graditelji odbacili, koji je
postati glavni u kutu.
4:12 I nema spasenja ni u jednom drugom, jer nema drugog imena
pod nebom dano ljudima, po čemu se moramo spasiti.
4:13 Kad su pak vidjeli smjelost Petra i Ivana i shvatili to
bili su neuki i neuki ljudi, čudili su se; i uzeli su
saznanje o njima, da su bili s Isusom.
4:14 I gledajući čovjeka koji je bio izliječen kako stoji s njima, mogli su
ne reci ništa protiv toga.
4:15 Ali kad im zapovjediše da odu izvan vijeća, oni
dogovorili između sebe,
4:16 Govoreći: Što da učinimo ovim ljudima? za to doista znamenito čudo
što su oni učinili, očito je svima koji žive u Jeruzalemu;
i ne možemo to poreći.
4:17 Ali da se više ne proširi u narodu, prijetimo strogo
da više ni s kim ne govore u ovo ime.
4:18 I pozvaše ih i zapovjediše im da uopće ne govore niti poučavaju
u ime Isusovo.
4:19 A Petar i Ivan odgovoriše im i rekoše: "Da li je pravo unutra
pogled Božji da vas sluša više nego Boga, sudite vi.
4:20 Jer ne možemo ne govoriti ono što smo vidjeli i čuli.
4:21 Pa kad su im još više zaprijetili, pustili su ih, našavši
ništa kako bi ih mogli kazniti, zbog ljudi: za sve ljude
slavio Boga za ono što je učinjeno.
4:22 Čovjeku je bilo više od četrdeset godina, na kojem je bilo ovo čudo iscjeljenja
je prikazano.
4:23 Kad su pušteni, odoše u svoju četu i sve to izvijestiše
rekoše im glavari svećenički i starješine.
4:24 Kad oni to čuše, jednim glasom podigoše k Bogu
suglasno i reče: Gospodine, ti si Bog koji si stvorio nebo i zemlju,
i more, i sve što je u njima:
4:25 Koji si ustima svoga sluge Davida rekao: Zašto pogani?
bijes, a narod zamišlja isprazne stvari?
4:26 Kraljevi zemaljski ustadoše, i vladari se skupiše
protiv Gospodina i protiv njegova Krista.
4:27 Doista, protiv tvoga svetog djeteta Isusa, kojega si pomazao,
i Herod, i Poncije Pilat, s poganima i narodom
Izrael, bili su okupljeni zajedno,
4:28 Da učinim sve što je tvoja ruka i tvoj savjet unaprijed odredio
učinjeno.
4:29 A sada, Gospode, pogledaj njihove prijetnje i daj svojim slugama,
da sa svom smjelošću govore tvoju riječ,
4:30 Pružajući svoju ruku da liječiš; i da znaci i čudesa mogu
budi po imenu tvoga svetoga djeteta Isusa.
4:31 I kad su se pomolili, zatrese se mjesto gdje su se okupili
zajedno; i svi se napuniše Duha Svetoga i progovoriše
riječ Božju smjelošću.
4:32 A mnoštvo vjernika bijaše jedno srce i jedno
duša: ni jedan od njih nije rekao što bi trebao o stvarima koje on
posjedovao je bio svoj; ali sve im je bilo zajedničko.
4:33 I s velikom je snagom dao apostolima svjedočanstvo o uskrsnuću
Gospodin Isus: i milost velika bijaše na svima njima.
4:34 Niti među njima ne bijaše oskudnih, koliko ih je bilo
posjednici zemljišta ili kuća prodavali su ih i donosili cijene
stvari koje su prodane,
4:35 I položiše ih pred noge apostolima i razdijeliše ih
svatko prema potrebi.
4:36 I Josij, kojeg su apostoli prozvali Barnaba, (što je, budući
protumačeno, Sin utjehe,) levit, i iz zemlje
Cipar,
4:37 Imajući zemlju, proda je, donese novac i položi ga na
stopala apostola.