2. Makabejci
12:1 Kad su ti savezi sklopljeni, Lizije ode kralju i Židovima
bili o njihovom uzgoju.
12:2 Ali od namjesnika nekoliko mjesta, Timotej i Apolonije
Genejev sin, također Hieronim, i Demofont, a uz njih Nikanor
guverner Cipra, ne bi dopustio da budu mirni i žive u njima
mir.
12:3 Ljudi iz Jope također su učinili takvo bezbožno djelo: molili su Židove
koji su živjeli među njima da idu sa svojim ženama i djecom u čamce
koje su pripremili, kao da im nisu htjeli nauditi.
12:4 Koji su to prihvatili prema zajedničkoj odredbi grada, kao da je
željni živjeti u miru i ništa ne sumnjajući: ali kad su
otišli u dubinu, potopili su ih ne manje od dvije stotine.
12:5 Kad je Juda čuo za tu okrutnost učinjenu njegovim sunarodnjacima, zapovjedi
one koji su bili s njim da ih pripremi.
12:6 I zazvavši Boga, pravednoga Suca, iziđe na njih
ubojice svoje braće, i spalio luku noću, i postavio
lađe u plamenu, a one koji su onamo bježali pobio je.
12:7 I kad je grad bio zatvoren, on je otišao unatrag, kao da će se vratiti
da ih sve iskorijeni iz grada Jope.
12:8 Ali kad je čuo da Jamniti namjeravaju učiniti isto
Židovima koji su živjeli među njima,
12:9 Noću je napao Jamnije i zapalio luku i
mornarice, tako da se svjetlo vatre vidjelo u Jeruzalemu dva
sto četrdeset stadija dalje.
12:10 Sada kada su otišli odande devet stadija u svom putovanju
prema Timoteju, ne manje od pet tisuća ljudi pješaka i pet
stotinu konjanika arapskih navali na njega.
12:11 Tada je došlo do žestoke bitke; ali Judina strana uz pomoć
Bog je odnio pobjedu; tako da su Nomadi Arabije, svladani,
molio Judu za mir, obećavajući mu i stoku i da će
zadovoljiti ga inače.
12:12 Tada Juda misleći da će oni biti korisni u mnogima
stvari, udijelio im mir: na što su se rukovali, i tako su
otišli u svoje šatore.
12:13 Također je krenuo da napravi most do nekog tvrdog grada, koji je bio
ograđen zidinama i nastanjen ljudima iz raznih zemalja;
a ime mu je bilo Caspis.
12:14 Ali oni koji su bili u njemu toliko su se uzdali u čvrstoću zidova
i opskrba namirnicama, prema kojima su se grubo ponašali
oni koji su bili s Judom, grdili su i hulili i tako nešto govorili
riječi kakve se nisu smjele izgovoriti.
12:15 Stoga Juda sa svojim društvom, zazivajući velikog Gospodara
svijeta, koji je bez ovnova ili ratnih strojeva srušio Jerihon u
vrijeme Jošue, dao je žestoki napad na zidove,
12:16 I zauzeše grad voljom Božjom i učiniše neizrecive pokolje,
u tolikoj mjeri da je jezero široko dvije stadije blizu njega, koje je
pun, vidio se da teče krvlju.
12:17 Zatim odoše odande sedam stotina i pedeset stadija i
došao u Characa do Židova koji se zovu Tubieni.
12:18 Ali što se tiče Timoteja, nisu ga našli na mjestima; jer prije njega
poslao bilo što, otišao je odande, ostavivši vrlo
jak garnizon u određenom držanju.
12:19 Međutim, Dositej i Sosipater, koji su bili Makabejci, otišli su
naprijed, i pobio one koje je Timotej ostavio u tvrđavi, više od deset
tisuća ljudi.
12:20 A Makabejac je rasporedio svoju vojsku po četama i postavio ih nad čete, i
krenuo protiv Timoteja, koji je oko sebe imao sto dvadeset tisuća
pješaka i dvije tisuće i pet stotina konjanika.
12:21 Kad je Timotej doznao za Judin dolazak, poslao je žene i
djecu i drugu prtljagu u tvrđavu zvanu Carnion: za
grad je bilo teško opsjedati i bilo je teško doći do njega zbog
tijesnost svih mjesta.
12:22 Ali kad se pojavi Juda, njegova prva družina, neprijatelji su bili potučeni
sa strahom i užasom pojavom onoga koji sve vidi,
pobjegao amain, jedan naletio ovuda, drugi onuda, tako da oni
često su bili ozlijeđeni od svojih ljudi, i ranjeni vrhovima svojih
vlastite mačeve.
12:23 I Juda ih je vrlo revno progonio, ubijajući zle
bijednika, od kojih je pobio oko trideset tisuća ljudi.
12:24 Štoviše, sam Timotej pao je u ruke Dositeju i
Sosipater, kojega je s mnogo lukavstva molio da ga pusti sa svojim životom,
jer je imao mnoge roditelje Židove, a od nekih i braću
njih, koji, ako ga usmrte, ne bi se trebali obazirati.
12:25 Pa kad ih je mnogim riječima zajamčio da će ih obnoviti
bez ozljeda, prema dogovoru, pustili su ga na spasenje
njihove braće.
12:26 Zatim je Makabejac krenuo prema Carnionu i Atargatisinom hramu,
i ondje pobi dvadeset i pet tisuća ljudi.
12:27 I nakon što ih je razbježao i uništio, Juda ih je uklonio
vojska prema Efronu, jakom gradu, u kojem je boravio Lizije, i velikom
mnoštvo različitih naroda i jaki mladići čuvali su zidove,
i snažno ih branio: u čemu je također bila velika ponuda motora
i pikado.
12:28 Ali kad Juda i njegova družina zazvaše Svemogućega Boga, koji sa
njegova moć slomi snagu njegovih neprijatelja, oni osvojiše grad i
pobio dvadeset i pet tisuća onih koji su bili unutra,
12:29 Odatle su otišli u Skitopol, koji se nalazi šest stotina
stadije od Jeruzalema,
12:30 Ali kad su Židovi koji su ondje živjeli posvjedočili da su Skitopoliti
s ljubavlju postupao s njima i lijepo ih je molio u vrijeme njihova
nedaće;
12:31 Zahvalili su im želeći da i dalje budu prijateljski raspoloženi prema njima
pa dođoše u Jeruzalem, bliži se blagdan sedmica.
12:32 A nakon blagdana, zvanog Pedesetnica, krenuli su protiv Gorgije
guverner Idumeje,
12:33 Iziđe s tri tisuće pješaka i četiri stotine konjanika.
12:34 I dogodi se da u njihovoj zajedničkoj borbi nekolicina Židova bijaše
ubijen.
12:35 U to vrijeme Dositej, jedan iz Bacenorove družine, koji je bio na konju,
i snažan čovjek, još uvijek je bio na Gorgiji i hvatao ga za kaput
povukao ga silom; i kada bi tog prokletnika živog uzeo, a
konjanik Trakije koji je naišao na njega udario mu je rame, tako da
Gorgija je pobjegao k Marisi.
12:36 Kad su se oni koji su bili s Gorgijom dugo borili i bili umorni,
Juda je pozvao Gospodina, da se pokaže kao njihov
pomagač i vođa bitke.
12:37 I s tim je počeo na svom jeziku, pjevajući psalme glasno
glas, i nesvjestan jurnu na Gorgijine ljude, natjera ih u bijeg.
12:38 Juda skupi svoju vojsku i dođe u grad Odolam.
došao je sedmi dan, očistili su se, kako je bio običaj, i
držao subotu na istom mjestu.
12:39 A sutradan, kako je bilo, Juda i njegova družina
došao uzeti tijela ubijenih i pokopati ih
sa svojom rodbinom u grobovima svojih očeva.
12:40 Ispod kaputa svakog ubijenog našli su stvari
posvećen idolima Jamnita, što je Židovima zabranjeno po
Zakon. Tada je svaki čovjek vidio da je to uzrok zašto su bili
ubijen.
12:41 Svi dakle hvale Gospodina, pravednog suca, koji otvori
stvari koje su bile skrivene,
12:42 Zauzeše se molitvom i zamoliše ga što je počinio grijeh
moglo bi se potpuno izbaciti iz sjećanja. Osim toga taj plemeniti Juda
potaknuo je ljude da se čuvaju grijeha, koliko su vidjeli
pred njihovim očima stvari koje su se dogodile zbog grijeha onih
koji su ubijeni.
12:43 I kad je okupio čitavo društvo na sve
dvije tisuće drahma srebra, poslao je u Jeruzalem da žrtvuje grijeh
nudeći, radeći to vrlo dobro i pošteno, u tome je bio pažljiv
uskrsnuća:
12:44 Jer da se nije nadao da bi pobijeni ustali
opet je bilo suvišno i uzaludno moliti se za mrtve.
12:45 I također u tome što je primijetio da se čeka velika naklonost
oni koji su umrli pobožno, bila je to sveta i dobra misao. Pri čemu je on
izvršio pomirenje za mrtve, da se izbave
grijeh.