2 Makabejci 7:1 Dogodilo se također da je odvedeno sedmero braće sa svojom majkom, i prisiljen od strane kralja protiv zakona da kuša svinjsko meso, i bili mučeni bičevima i bičevima. 7:2 Ali jedan od onih koji su prvi progovorili reče ovako: Što hoćeš da pitaš? učiti od nas? spremni smo umrijeti, radije nego prekršiti zakone naši očevi. 7:3 Tada kralj, razjaren, zapovjedi da se naprave tave i kotlovi vruće: 7:4 Koga odmah razgrije, zapovjedi da mu se odsiječe jezik koji je prvi govorio, i odrezati krajnje dijelove njegova tijela, ostatak njegova braća i njegova majka gledaju. 7:5 Kad je tako osakaćen u svim svojim udovima, zapovjedi mu da bude još živ da se donese na vatru i da se prži u tavi: i as para tave bila je za dobar prostor raspršena, poticali su jedan drugi s majkom da muški umre, govoreći ovako, 7:6 Gospodin Bog gleda na nas i uistinu nas tješi kao Mojsije u svojoj pjesmi, koja je svjedočila njihovim licima, izjavio je, govoreći: I on utješit će se u slugama svojim. 7:7 Kad je prvi nakon ovoga broja umro, dovedoše drugoga načini ga ruglom: i kad su skinuli kožu njegovu glavu s kosom, upitaše ga: Hoćeš li jesti prije nego što budeš kažnjen u svakom dijelu tvoga tijela? 7:8 Ali on odgovori na svom jeziku i reče: Ne! Stoga i on primio sljedeću muku po redu, kao i prethodni. 7:9 I kad je bio na posljednjem dahu, rekao je: Ti si nas poput bijesa uhvatio iz ovog sadašnjeg života, ali će nas podići Kralj svijeta, koji su umrli za njegove zakone, za život vječni. 7:10 Poslije njega bijaše treći ismijavan; isplazio je jezik, i to ubrzo, ispruživši ruke muževno. 7:11 I reče hrabro: Ovo sam imao s neba; a za njegove zakone I prezirati ih; i od njega se nadam da ću ih opet primiti. 7:12 Tako da su se kralj i oni koji su bili s njim začudili hrabrost mladića, za to nije ništa smatrao boli. 7:13 Kad je i ovaj bio mrtav, četvrtog su mučili i sakatili na sličan način. 7:14 Kad je već bio spreman umrijeti, reče ovako: Dobro je biti pogubljen od strane ljudi, tražiti nadu od Boga da ih on ponovno podigne: što se tiče ti, ti nećeš imati uskrsnuća u život. 7:15 Poslije dovedoše i petoga i unakaziše ga. 7:16 Zatim je pogledao kralja i rekao: Ti imaš moć nad ljudima, ti pokvarljiv si, činiš što hoćeš; ipak ne mislite da je naš nacija je ostavljena od Boga; 7:17 Ali ostani malo i vidi silnu silu njegovu, kako će te mučiti i sjeme tvoje. 7:18 Za njim dovedoše i šestoga, koji bijaše spreman umrijeti reče: Budi! ne prevareni bez razloga: jer mi to trpimo za sebe, sagriješivši protiv našeg Boga: stoga se čine čudesne stvari nas. 7:19 Ali nemoj misliti ti, koji se uhvatiš u borbu protiv Boga, da pobjeći nekažnjeno. 7:20 Ali majka je bila prekrasna iznad svega i dostojna časti sjećanje: jer kad je vidjela svojih sedam sinova ubijenih u razmaku od jednog dan, nosila ga je s velikom hrabrošću, zbog nade koju je imala u Gospodinu. 7:21 Da, potaknula je svakog od njih na svom jeziku, ispunjenom hrabri duhovi; i raspirujući svoje ženske misli muškim želudac, rekla im je, 7:22 Ne znam kako si ušao u moju utrobu, jer ti nisam dao ni daha niti život, niti sam ja formirao članove svakoga od vas; 7:23 Ali bez sumnje Stvoritelj svijeta, koji je stvorio naraštaj čovjek, i saznao početak svih stvari, također će vlastitu milosrđe vam ponovno daje dah i život, jer sada ne marite za svoje sebe radi svojih zakona. 7:24 Sada Antioh, misleći da je prezren, i sumnjajući da je to a prijekorni govor, dok je najmlađi još bio živ, nije samo potaknuo ga riječima, ali i zakletvama uvjerio, da će učiniti njega i bogatog i sretnog čovjeka, kad bi se odvratio od zakona svojih očevi; i da će ga također uzeti za svog prijatelja i vjerovati mu s poslovima. 7:25 Ali kad ga mladić nije htio poslušati, kralj pozvao je svoju majku i potaknuo je da će savjetovati mladića da mu spasi život. 7:26 I pošto je on potakne mnogim riječima, ona mu obeća da će bi savjetovala svog sina. 7:27 Ali ona mu se nakloni, ismijavajući okrutnog tiranina, na ovaj način govorila na jeziku svoje zemlje; O sine moj, smiluj se ja koja sam te rodila devet mjeseci u utrobi svojoj i dala ti takva tri godina, i othranio te, i doveo te do ovog vijeka, i podnosio nevolje obrazovanja. 7:28 Preklinjem te, sine moj, pogledaj na nebo i zemlju i sve je u tome, i smatrajte da ih je Bog stvorio od stvari koje nisu postojale; i tako je i čovječanstvo stvoreno na isti način. 7:29 Ne boj se ovog mučitelja, nego, pošto si dostojan svoje braće, uzmi svoju smrti da te opet primim u milosti s tvojom braćom. 7:30 Dok je ona još govorila te riječi, reče mladić: "Koga čekajte!" ti za? Neću se pokoravati kraljevoj zapovijedi, ali ću se pokoravati zapovijed zakona koju je Mojsije dao ocima našim. 7:31 A ti, koji si bio krivac svih nesreća protiv Hebreja, neće izbjeći Božjim rukama. 7:32 Jer mi trpimo zbog svojih grijeha. 7:33 I premda se živi Gospodin malo naljuti na nas zbog naših kažnjavanje i ispravljanje, ali on će opet biti jedno sa svojim sluge. 7:34 Ali ti, o bezbožni čovječe, i od svih ostalih najopakijih, nemoj se uzdići bez razloga, niti naduven nesigurnim nadama, dižući ruku svoju protiv slugu Božjih: 7:35 Jer ti još nisi izbjegao osudu Svemogućeg Boga, koji vidi sve stvari. 7:36 Jer naša braća, koja su sada pretrpjela kratku bol, mrtva su Božji savez vječnog života: ali ti, kroz sud od Bože, dobit ćeš pravednu kaznu za tvoj ponos. 7:37 Ali ja, kao moja braća, prinosim svoje tijelo i život za naše zakone očevi, moleći Boga, da se brzo smiluje našim narod; i da ti mukama i pošastima priznaš, da on sam je Bog; 7:38 I da je u meni i mojoj braći gnjev Svemogućeg, koji je pravedno donesena našoj naciji, može prestati. 7:39 Tada mu je kralj, razjaren, predao gore od svih ostalih, i teško je shvatio da mu se rugaju. 7:40 Tako je ovaj čovjek umro neokaljan i potpuno se pouzdao u Gospodina. 7:41 Posljednja od svih nakon sinova majka je umrla. 7:42 Neka je sada dovoljno što smo govorili o idolopokloničkim gozbama, i ekstremna mučenja.