2 Makabejci
7:1 Dogodilo se također da je odvedeno sedmero braće sa svojom majkom,
i prisiljen od strane kralja protiv zakona da kuša svinjsko meso, i
bili mučeni bičevima i bičevima.
7:2 Ali jedan od onih koji su prvi progovorili reče ovako: Što hoćeš da pitaš?
učiti od nas? spremni smo umrijeti, radije nego prekršiti zakone
naši očevi.
7:3 Tada kralj, razjaren, zapovjedi da se naprave tave i kotlovi
vruće:
7:4 Koga odmah razgrije, zapovjedi da mu se odsiječe jezik
koji je prvi govorio, i odrezati krajnje dijelove njegova tijela, ostatak
njegova braća i njegova majka gledaju.
7:5 Kad je tako osakaćen u svim svojim udovima, zapovjedi mu da bude
još živ da se donese na vatru i da se prži u tavi: i as
para tave bila je za dobar prostor raspršena, poticali su jedan
drugi s majkom da muški umre, govoreći ovako,
7:6 Gospodin Bog gleda na nas i uistinu nas tješi kao Mojsije
u svojoj pjesmi, koja je svjedočila njihovim licima, izjavio je, govoreći: I on
utješit će se u slugama svojim.
7:7 Kad je prvi nakon ovoga broja umro, dovedoše drugoga
načini ga ruglom: i kad su skinuli kožu njegovu
glavu s kosom, upitaše ga: Hoćeš li jesti prije nego što budeš
kažnjen u svakom dijelu tvoga tijela?
7:8 Ali on odgovori na svom jeziku i reče: Ne! Stoga i on
primio sljedeću muku po redu, kao i prethodni.
7:9 I kad je bio na posljednjem dahu, rekao je: Ti si nas poput bijesa uhvatio
iz ovog sadašnjeg života, ali će nas podići Kralj svijeta,
koji su umrli za njegove zakone, za život vječni.
7:10 Poslije njega bijaše treći ismijavan;
isplazio je jezik, i to ubrzo, ispruživši ruke
muževno.
7:11 I reče hrabro: Ovo sam imao s neba; a za njegove zakone I
prezirati ih; i od njega se nadam da ću ih opet primiti.
7:12 Tako da su se kralj i oni koji su bili s njim začudili
hrabrost mladića, za to nije ništa smatrao boli.
7:13 Kad je i ovaj bio mrtav, četvrtog su mučili i sakatili
na sličan način.
7:14 Kad je već bio spreman umrijeti, reče ovako: Dobro je biti pogubljen
od strane ljudi, tražiti nadu od Boga da ih on ponovno podigne: što se tiče
ti, ti nećeš imati uskrsnuća u život.
7:15 Poslije dovedoše i petoga i unakaziše ga.
7:16 Zatim je pogledao kralja i rekao: Ti imaš moć nad ljudima, ti
pokvarljiv si, činiš što hoćeš; ipak ne mislite da je naš
nacija je ostavljena od Boga;
7:17 Ali ostani malo i vidi silnu silu njegovu, kako će te mučiti
i sjeme tvoje.
7:18 Za njim dovedoše i šestoga, koji bijaše spreman umrijeti reče: Budi!
ne prevareni bez razloga: jer mi to trpimo za sebe,
sagriješivši protiv našeg Boga: stoga se čine čudesne stvari
nas.
7:19 Ali nemoj misliti ti, koji se uhvatiš u borbu protiv Boga, da
pobjeći nekažnjeno.
7:20 Ali majka je bila prekrasna iznad svega i dostojna časti
sjećanje: jer kad je vidjela svojih sedam sinova ubijenih u razmaku od jednog
dan, nosila ga je s velikom hrabrošću, zbog nade koju je imala
u Gospodinu.
7:21 Da, potaknula je svakog od njih na svom jeziku, ispunjenom
hrabri duhovi; i raspirujući svoje ženske misli muškim
želudac, rekla im je,
7:22 Ne znam kako si ušao u moju utrobu, jer ti nisam dao ni daha
niti život, niti sam ja formirao članove svakoga od vas;
7:23 Ali bez sumnje Stvoritelj svijeta, koji je stvorio naraštaj
čovjek, i saznao početak svih stvari, također će vlastitu
milosrđe vam ponovno daje dah i život, jer sada ne marite za svoje
sebe radi svojih zakona.
7:24 Sada Antioh, misleći da je prezren, i sumnjajući da je to a
prijekorni govor, dok je najmlađi još bio živ, nije samo
potaknuo ga riječima, ali i zakletvama uvjerio, da će učiniti
njega i bogatog i sretnog čovjeka, kad bi se odvratio od zakona svojih
očevi; i da će ga također uzeti za svog prijatelja i vjerovati mu
s poslovima.
7:25 Ali kad ga mladić nije htio poslušati, kralj
pozvao je svoju majku i potaknuo je da će savjetovati mladića
da mu spasi život.
7:26 I pošto je on potakne mnogim riječima, ona mu obeća da će
bi savjetovala svog sina.
7:27 Ali ona mu se nakloni, ismijavajući okrutnog tiranina,
na ovaj način govorila na jeziku svoje zemlje; O sine moj, smiluj se
ja koja sam te rodila devet mjeseci u utrobi svojoj i dala ti takva tri
godina, i othranio te, i doveo te do ovog vijeka, i
podnosio nevolje obrazovanja.
7:28 Preklinjem te, sine moj, pogledaj na nebo i zemlju i sve
je u tome, i smatrajte da ih je Bog stvorio od stvari koje nisu postojale; i
tako je i čovječanstvo stvoreno na isti način.
7:29 Ne boj se ovog mučitelja, nego, pošto si dostojan svoje braće, uzmi svoju
smrti da te opet primim u milosti s tvojom braćom.
7:30 Dok je ona još govorila te riječi, reče mladić: "Koga čekajte!"
ti za? Neću se pokoravati kraljevoj zapovijedi, ali ću se pokoravati
zapovijed zakona koju je Mojsije dao ocima našim.
7:31 A ti, koji si bio krivac svih nesreća protiv Hebreja,
neće izbjeći Božjim rukama.
7:32 Jer mi trpimo zbog svojih grijeha.
7:33 I premda se živi Gospodin malo naljuti na nas zbog naših
kažnjavanje i ispravljanje, ali on će opet biti jedno sa svojim
sluge.
7:34 Ali ti, o bezbožni čovječe, i od svih ostalih najopakijih, nemoj se uzdići
bez razloga, niti naduven nesigurnim nadama, dižući ruku svoju
protiv slugu Božjih:
7:35 Jer ti još nisi izbjegao osudu Svemogućeg Boga, koji vidi
sve stvari.
7:36 Jer naša braća, koja su sada pretrpjela kratku bol, mrtva su
Božji savez vječnog života: ali ti, kroz sud od
Bože, dobit ćeš pravednu kaznu za tvoj ponos.
7:37 Ali ja, kao moja braća, prinosim svoje tijelo i život za naše zakone
očevi, moleći Boga, da se brzo smiluje našim
narod; i da ti mukama i pošastima priznaš, da on
sam je Bog;
7:38 I da je u meni i mojoj braći gnjev Svemogućeg, koji je
pravedno donesena našoj naciji, može prestati.
7:39 Tada mu je kralj, razjaren, predao gore od svih ostalih, i
teško je shvatio da mu se rugaju.
7:40 Tako je ovaj čovjek umro neokaljan i potpuno se pouzdao u Gospodina.
7:41 Posljednja od svih nakon sinova majka je umrla.
7:42 Neka je sada dovoljno što smo govorili o idolopokloničkim gozbama,
i ekstremna mučenja.