2 Kralja
7:1 Tada Elizej reče: "Čujte riječ Jahvinu!" Ovako govori Jahve, To
sutra u ovo doba prodat će se mjera finog brašna za a
šekel i dvije mjere ječma za šekel na vratima Samarije.
7:2 Tada jedan gospodar na čiju se ruku kralj oslanjao odgovori čovjeku Božjemu i
rekao: Gle, kad bi Jahve napravio prozore na nebu, mogla bi ova stvar
biti? A on reče: Gle, vidjet ćeš to svojim očima, ali ćeš
ne jesti ga.
7:3 A bijahu četiri gubavca na ulazu na vrata
rekoše jedan drugome: Zašto sjedimo ovdje dok ne umremo?
7:4 Ako reknemo: Ući ćemo u grad, tada je u gradu glad,
i mi ćemo umrijeti tamo: i ako sjedimo mirno ovdje, također ćemo umrijeti. Sada
zato dođite i bacimo se na vojsku Siraca: ako oni
spasi nas žive, živjet ćemo; a ako nas ubiju, samo ćemo umrijeti.
7:5 I ustadoše u sumrak da pođu u tabor sirijski.
i kad dođoše do kraja sirijskog tabora,
gle, nije bilo čovjeka.
7:6 Jer Jahve je učinio da vojska Sirijaca čuje buku
bojna kola i topot konja, čak i buka velike vojske: i
rekoše jedan drugome: 'Evo, kralj Izraelov podigao se protiv nas'
kraljevi Hetita i kraljevi Egipćana koji će doći
nas.
7:7 Stoga ustadoše i pobjegoše u sumrak, ostaviše svoje šatore i
njihovi konji i magarci, čak i logor kakav je bio, i pobjegli su
njihov život.
7:8 Kad su ovi gubavci došli do kraja tabora, otišli su
u jedan šator, i jeli su i pili, i nosili odande srebro, i
zlato i odjeću, te ode i sakri ga; i došao opet, i ušao
drugi šator, odnese i ondje i ode i sakri ga.
7:9 Tada rekoše jedan drugome: "Nemamo dobro; ovaj je dan dan dobra."
vijesti, a mi šutimo: ako čekamo do jutarnjeg svjetla, neki
nesreća će nas snaći: sada dakle dođite da idemo i javimo
kraljevo kućanstvo.
7:10 Dođoše i pozvaše vratara grada, a oni im rekoše:
govoreći: Došli smo u tabor Sirijaca, i gle, nema
čovjek tamo, ni glasa čovječjeg, nego konji privezani, i magarci privezani, i
šatori kakvi su bili.
7:11 I pozva vratare; i oni to rekoše kraljevoj kući unutra.
7:12 Kralj ustade noću i reče svojim slugama: "Hoću sada."
pokazati što su nam Sirijci učinili. Oni znaju da smo gladni;
zato su izašli iz tabora da se sakriju u polje,
govoreći: Kad izađu iz grada, uhvatit ćemo ih žive i
ući u grad.
7:13 A jedan od njegovih slugu odgovori i reče: Neka uzmu, molim te,
pet preostalih konja koji su ostali u gradu, (gle,
oni su kao sve mnoštvo Izraelovo što je ostalo u njemu: evo, ja
recimo, oni su kao i sve mnoštvo Izraelaca koje jest
potrošeno:) i neka pošaljemo pa vidimo.
7:14 Uzeše dakle dva konja zaprežna; a kralj posla za vojskom
Sirijaca govoreći: Idi i vidi.
7:15 Pođoše za njima do Jordana, i gle, sav je put bio pun
odjeće i posuđa koje su Sirijci u žurbi bacili.
I vratiše se glasnici i javiše kralju.
7:16 Narod iziđe i oplijeni šatore Sirijcima. Dakle, a
mjera finog brašna prodavala se za šekel, a dvije mjere ječma
za šekel, po riječi Jahvinoj.
7:17 Kralj je odredio gospodara na čiju se ruku oslanjao
stražar na vratima: narod gazi po njemu na vratima i on
umro, kao što je rekao čovjek Božji, koji je govorio kad je kralj sišao
mu.
7:18 I dogodi se kad čovjek Božji reče kralju govoreći:
Dvije mjere ječma za šekel i mjera finog brašna za a
šekel, bit će sutra u ovo doba na vratima Samarije:
7:19 A taj gospodar odgovori Božjem čovjeku i reče: Sada, gle, ako
GOSPOD bi trebao napraviti prozore na nebu, može li tako nešto biti? A on je rekao,
Gle, vidjet ćeš to svojim očima, ali nećeš s toga jesti.
7:20 I tako mu se dogodi, jer ga narod gazi na vratima,
i on je umro.