2 Kralja 7:1 Tada Elizej reče: "Čujte riječ Jahvinu!" Ovako govori Jahve, To sutra u ovo doba prodat će se mjera finog brašna za a šekel i dvije mjere ječma za šekel na vratima Samarije. 7:2 Tada jedan gospodar na čiju se ruku kralj oslanjao odgovori čovjeku Božjemu i rekao: Gle, kad bi Jahve napravio prozore na nebu, mogla bi ova stvar biti? A on reče: Gle, vidjet ćeš to svojim očima, ali ćeš ne jesti ga. 7:3 A bijahu četiri gubavca na ulazu na vrata rekoše jedan drugome: Zašto sjedimo ovdje dok ne umremo? 7:4 Ako reknemo: Ući ćemo u grad, tada je u gradu glad, i mi ćemo umrijeti tamo: i ako sjedimo mirno ovdje, također ćemo umrijeti. Sada zato dođite i bacimo se na vojsku Siraca: ako oni spasi nas žive, živjet ćemo; a ako nas ubiju, samo ćemo umrijeti. 7:5 I ustadoše u sumrak da pođu u tabor sirijski. i kad dođoše do kraja sirijskog tabora, gle, nije bilo čovjeka. 7:6 Jer Jahve je učinio da vojska Sirijaca čuje buku bojna kola i topot konja, čak i buka velike vojske: i rekoše jedan drugome: 'Evo, kralj Izraelov podigao se protiv nas' kraljevi Hetita i kraljevi Egipćana koji će doći nas. 7:7 Stoga ustadoše i pobjegoše u sumrak, ostaviše svoje šatore i njihovi konji i magarci, čak i logor kakav je bio, i pobjegli su njihov život. 7:8 Kad su ovi gubavci došli do kraja tabora, otišli su u jedan šator, i jeli su i pili, i nosili odande srebro, i zlato i odjeću, te ode i sakri ga; i došao opet, i ušao drugi šator, odnese i ondje i ode i sakri ga. 7:9 Tada rekoše jedan drugome: "Nemamo dobro; ovaj je dan dan dobra." vijesti, a mi šutimo: ako čekamo do jutarnjeg svjetla, neki nesreća će nas snaći: sada dakle dođite da idemo i javimo kraljevo kućanstvo. 7:10 Dođoše i pozvaše vratara grada, a oni im rekoše: govoreći: Došli smo u tabor Sirijaca, i gle, nema čovjek tamo, ni glasa čovječjeg, nego konji privezani, i magarci privezani, i šatori kakvi su bili. 7:11 I pozva vratare; i oni to rekoše kraljevoj kući unutra. 7:12 Kralj ustade noću i reče svojim slugama: "Hoću sada." pokazati što su nam Sirijci učinili. Oni znaju da smo gladni; zato su izašli iz tabora da se sakriju u polje, govoreći: Kad izađu iz grada, uhvatit ćemo ih žive i ući u grad. 7:13 A jedan od njegovih slugu odgovori i reče: Neka uzmu, molim te, pet preostalih konja koji su ostali u gradu, (gle, oni su kao sve mnoštvo Izraelovo što je ostalo u njemu: evo, ja recimo, oni su kao i sve mnoštvo Izraelaca koje jest potrošeno:) i neka pošaljemo pa vidimo. 7:14 Uzeše dakle dva konja zaprežna; a kralj posla za vojskom Sirijaca govoreći: Idi i vidi. 7:15 Pođoše za njima do Jordana, i gle, sav je put bio pun odjeće i posuđa koje su Sirijci u žurbi bacili. I vratiše se glasnici i javiše kralju. 7:16 Narod iziđe i oplijeni šatore Sirijcima. Dakle, a mjera finog brašna prodavala se za šekel, a dvije mjere ječma za šekel, po riječi Jahvinoj. 7:17 Kralj je odredio gospodara na čiju se ruku oslanjao stražar na vratima: narod gazi po njemu na vratima i on umro, kao što je rekao čovjek Božji, koji je govorio kad je kralj sišao mu. 7:18 I dogodi se kad čovjek Božji reče kralju govoreći: Dvije mjere ječma za šekel i mjera finog brašna za a šekel, bit će sutra u ovo doba na vratima Samarije: 7:19 A taj gospodar odgovori Božjem čovjeku i reče: Sada, gle, ako GOSPOD bi trebao napraviti prozore na nebu, može li tako nešto biti? A on je rekao, Gle, vidjet ćeš to svojim očima, ali nećeš s toga jesti. 7:20 I tako mu se dogodi, jer ga narod gazi na vratima, i on je umro.