2 Kralja
2:1 I dogodi se, kad Jahve uznese Iliju na nebo a
vihor, da je Ilija otišao s Elizejem iz Gilgala.
2:2 A Ilija reče Elizeju: "Ostani ovdje, molim te!" jer Jahve ima
poslao me u Betel. A Elizej mu reče: "Tako živ bio Jahve i kao
živa duša tvoja, neću te ostaviti. Tako su sišli u Betel.
2:3 Tada su proročki sinovi koji su bili u Betelu izašli k Elizeju,
i reče mu: "Znaš li da će Jahve uzeti tvog gospodara."
iz tvoje glave danas? A on reče: Da, znam; šuti.
2:4 Ilija mu reče: "Elizeje, ostani ovdje!" za GOSPODA
poslao me u Jerihon. A on reče: Živoga mi Jahve i tebe!
živa duša, neću te ostaviti. Tako su došli u Jerihon.
2:5 Proročki sinovi koji su bili u Jerihonu dođoše Elizeju i
reče mu: Znaš li da će Jahve uzeti tvog gospodara
tvoja glava danas? A on odgovori: Da, znam; šuti.
2:6 A Ilija mu reče: "Ostani, molim te, ovdje!" jer Jahve ima
poslao me u Jordan. A on reče: Živoga mi Jahve i duše tvoje!
živi, neću te ostaviti. I njih dvoje su otišli dalje.
2:7 Pedeset ljudi iz proročkih sinova otišlo je i stalo da se vide izdaleka
off: i njih dvojica stajahu kraj Jordana.
2:8 Ilija uze svoj plašt, zamota ga i udari
vode, i razdijeliše se ovamo i onamo, tako da njih dvoje pođoše
preko na suhom tlu.
2:9 Kad su priješli, Ilija reče
Elizej, traži što da učinim za tebe prije nego što budem odveden od tebe.
Elizej reče: "Molim te, neka bude dvostruki udio tvoga duha."
mi.
2:10 A on reče: Teško si tražio; ipak, ako me vidiš
kad budem uzet od tebe, bit će ti tako; ali ako ne, to
neće biti tako.
2:11 I dogodi se, dok su još išli i razgovarali, gle,
pojavila su se vatrena kola i vatreni konji i razdvojili ih
oboje odvojeno; a Ilija u vihoru uziđe na nebo.
2:12 Elizej to vidje i povika: "Oče moj, oče moj, kola
Izrael i njegovi konjanici. I nije ga više vidio: i uzeo je
drži svoju odjeću i iznajmi je na dva dijela.
2:13 Uze i Ilijin plašt koji je spao s njega, i vrati se natrag,
i stajaše na obali Jordana;
2:14 I uze Ilijin plašt koji je spao s njega i udari ga
vode i reče: "Gdje je Jahve, Bog Ilijin?" a kad je također imao
udari u vodu, razdvojiše se amo-tamo, i Elizej ode
nad.
2:15 Kad su ga vidjeli sinovi proročki koji su imali vidjeti u Jerihonu,
rekoše: Ilijin duh počiva na Elizeju. I došli su k sebi
susreli ga i poklonili mu se do zemlje.
2:16 A oni mu rekoše: "Evo sada kod tvojih slugu pedeset
jaki muškarci; pusti ih, molimo te, i potraži svoga gospodara: da ne bi
možda ga je Duh Jahvin uzeo i bacio na njega
neku planinu ili u neku dolinu. A on reče: Ne šaljite.
2:17 I kad su ga navaljivali dok se nije postidio, reče: "Pošaljite!" Poslali su
dakle pedeset ljudi; i tražili su ga tri dana, ali ga nisu našli.
2:18 Kad su opet došli k njemu (jer je ostao u Jerihonu), on reče
njima: Nisam li vam rekao: Ne idite?
2:19 Tada ljudi iz grada rekoše Elizeju: "Evo, molim te,
situacija u ovom gradu je ugodna, kao što moj gospodar vidi; ali voda je
ništa, a zemlja neplodna.
2:20 A on reče: "Donesite mi novu posudu i stavite soli u nju." I oni
donio mu je.
2:21 I iziđe k izvoru voda i baci soli
ondje i reče: Ovako govori Jahve: Ja sam izliječio ove vode; tamo
odatle više neće biti smrti ni neplodne zemlje.
2:22 Tako su vode ozdravile do danas, prema riječima
Elizeja koje je rekao.
2:23 Odatle se popeo u Betel i dok je išao uzbrdo
Na putu su iz grada izašla mala djeca i rugala mu se,
i reče mu: Popni se, ćelavo! idi gore, ti ćelavo.
2:24 On se okrenu natrag, pogleda ih i prokle ih u ime
GOSPODIN. I iziđoše dvije medvjedice iz šume i rastrgnuše
njih četrdeset i dvoje djece.
2:25 Odatle je otišao na brdo Karmel, a odande se vratio u
Samarija.