2 Kralja 2:1 I dogodi se, kad Jahve uznese Iliju na nebo a vihor, da je Ilija otišao s Elizejem iz Gilgala. 2:2 A Ilija reče Elizeju: "Ostani ovdje, molim te!" jer Jahve ima poslao me u Betel. A Elizej mu reče: "Tako živ bio Jahve i kao živa duša tvoja, neću te ostaviti. Tako su sišli u Betel. 2:3 Tada su proročki sinovi koji su bili u Betelu izašli k Elizeju, i reče mu: "Znaš li da će Jahve uzeti tvog gospodara." iz tvoje glave danas? A on reče: Da, znam; šuti. 2:4 Ilija mu reče: "Elizeje, ostani ovdje!" za GOSPODA poslao me u Jerihon. A on reče: Živoga mi Jahve i tebe! živa duša, neću te ostaviti. Tako su došli u Jerihon. 2:5 Proročki sinovi koji su bili u Jerihonu dođoše Elizeju i reče mu: Znaš li da će Jahve uzeti tvog gospodara tvoja glava danas? A on odgovori: Da, znam; šuti. 2:6 A Ilija mu reče: "Ostani, molim te, ovdje!" jer Jahve ima poslao me u Jordan. A on reče: Živoga mi Jahve i duše tvoje! živi, neću te ostaviti. I njih dvoje su otišli dalje. 2:7 Pedeset ljudi iz proročkih sinova otišlo je i stalo da se vide izdaleka off: i njih dvojica stajahu kraj Jordana. 2:8 Ilija uze svoj plašt, zamota ga i udari vode, i razdijeliše se ovamo i onamo, tako da njih dvoje pođoše preko na suhom tlu. 2:9 Kad su priješli, Ilija reče Elizej, traži što da učinim za tebe prije nego što budem odveden od tebe. Elizej reče: "Molim te, neka bude dvostruki udio tvoga duha." mi. 2:10 A on reče: Teško si tražio; ipak, ako me vidiš kad budem uzet od tebe, bit će ti tako; ali ako ne, to neće biti tako. 2:11 I dogodi se, dok su još išli i razgovarali, gle, pojavila su se vatrena kola i vatreni konji i razdvojili ih oboje odvojeno; a Ilija u vihoru uziđe na nebo. 2:12 Elizej to vidje i povika: "Oče moj, oče moj, kola Izrael i njegovi konjanici. I nije ga više vidio: i uzeo je drži svoju odjeću i iznajmi je na dva dijela. 2:13 Uze i Ilijin plašt koji je spao s njega, i vrati se natrag, i stajaše na obali Jordana; 2:14 I uze Ilijin plašt koji je spao s njega i udari ga vode i reče: "Gdje je Jahve, Bog Ilijin?" a kad je također imao udari u vodu, razdvojiše se amo-tamo, i Elizej ode nad. 2:15 Kad su ga vidjeli sinovi proročki koji su imali vidjeti u Jerihonu, rekoše: Ilijin duh počiva na Elizeju. I došli su k sebi susreli ga i poklonili mu se do zemlje. 2:16 A oni mu rekoše: "Evo sada kod tvojih slugu pedeset jaki muškarci; pusti ih, molimo te, i potraži svoga gospodara: da ne bi možda ga je Duh Jahvin uzeo i bacio na njega neku planinu ili u neku dolinu. A on reče: Ne šaljite. 2:17 I kad su ga navaljivali dok se nije postidio, reče: "Pošaljite!" Poslali su dakle pedeset ljudi; i tražili su ga tri dana, ali ga nisu našli. 2:18 Kad su opet došli k njemu (jer je ostao u Jerihonu), on reče njima: Nisam li vam rekao: Ne idite? 2:19 Tada ljudi iz grada rekoše Elizeju: "Evo, molim te, situacija u ovom gradu je ugodna, kao što moj gospodar vidi; ali voda je ništa, a zemlja neplodna. 2:20 A on reče: "Donesite mi novu posudu i stavite soli u nju." I oni donio mu je. 2:21 I iziđe k izvoru voda i baci soli ondje i reče: Ovako govori Jahve: Ja sam izliječio ove vode; tamo odatle više neće biti smrti ni neplodne zemlje. 2:22 Tako su vode ozdravile do danas, prema riječima Elizeja koje je rekao. 2:23 Odatle se popeo u Betel i dok je išao uzbrdo Na putu su iz grada izašla mala djeca i rugala mu se, i reče mu: Popni se, ćelavo! idi gore, ti ćelavo. 2:24 On se okrenu natrag, pogleda ih i prokle ih u ime GOSPODIN. I iziđoše dvije medvjedice iz šume i rastrgnuše njih četrdeset i dvoje djece. 2:25 Odatle je otišao na brdo Karmel, a odande se vratio u Samarija.