2 Ezdra 14:1 I dogodi se trećeg dana, sjedim pod hrastom, i gle, začuo se glas iz grma naspram mene, i rekao, Esdras, Esdras. 14:2 I rekoh: Evo me, Gospodine, i ustadoh na noge. 14:3 Tada mi reče: U grmu sam se očito otkrio Mojsija, i razgovarao s njim, dok je moj narod služio u Egiptu: 14:4 Ja sam ga poslao i izveo svoj narod iz Egipta i doveo ga do brdo gdje sam ga držao kraj sebe dugu sezonu, 14:5 I ispriča mu mnoge čudesne stvari i otkri mu tajne vremena i kraj; i zapovjedi mu govoreći: 14:6 Ove riječi objavi, a ove sakrij. 14:7 A sada ti kažem, 14:8 Da u svom srcu sahraniš znakove koje sam pokazao, i snove koje si vidio i tumačenja koja imaš čuo: 14:9 Jer ćeš biti uzet od svih i od sada ćeš ostani s mojim Sinom i s onima koji su tebi slični do vremena završeno. 14:10 Jer svijet je izgubio mladost, a vremena počinju stariti. 14:11 Jer svijet je podijeljen na dvanaest dijelova, a deset dijelova je otišao već, i pola desetog dijela: 14:12 Ostaje ono što je iza polovice desetine. 14:13 Sada, dakle, uredi kuću svoju i ukori narod svoj, utjeho oni od njih koji su bili u nevolji, a sada se odriču korupcije, 14:14 Pusti od sebe smrtne misli, odbaci ljudske terete, odbaci sada slaba priroda, 14:15 Odbaci misli koje su ti najteže i požuri se bježati od ovih vremena. 14:16 Jer bit će još veća zla od onih koje si vidio da se događaju učinjeno ubuduće. 14:17 Jer pogledajte koliko će svijet biti slabiji kroz godine, toliko više će se zla umnožiti na one koji u njemu žive. 14:18 Jer vrijeme je daleko pobjeglo, a zakup je na dohvat ruke: za sada ubrzava viziju koja dolazi, koju si vidio. 14:19 Tada sam odgovorio pred tobom i rekao: 14:20 Evo, Gospodine, idem, kako si mi zapovjedio, i ukorit ću ljudi koji su prisutni: ali oni koji će se roditi poslije, koji će ih opomenuti? tako je svijet u tami, a oni ono borave u njemu su bez svjetla. 14:21 Jer je zakon tvoj spaljen, zato nitko ne zna što se događa od tebe, ili posao koji će započeti. 14:22 Ali ako sam našao milost pred tobom, pošalji Duha Svetoga u mene, i Napisat ću sve što je u svijetu učinjeno od početka, koji su napisani u tvom zakonu da ljudi nađu tvoj put i da oni koja će živjeti u posljednje dane može živjeti. 14:23 A on mi odgovori: Idi, sakupi narod i reci im da te ne traže četrdeset dana. 14:24 Ali gledaj, pripremi sebi mnogo šimšira i povedi sa sobom Sareju, Dabria, Selemia, Ecanus i Asiel, ovih pet koji su spremni za pisanje brzo; 14:25 I dođi ovamo, i ja ću zapaliti svijeću razumijevanja u tvojoj srce, koje se neće ugasiti, dok se ne izvrše stvari koje ti ćeš početi pisati. 14:26 A kada to učiniš, neke stvari ćeš objaviti, a neke stvari tajno ćeš mudrima javiti: sutra u ovaj čas početi pisati. 14:27 Tada sam izišao, kako je zapovjedio, i okupio sav narod zajedno, i rekao, 14:28 Čuj ove riječi, Izraele. 14:29 Naši su očevi u početku bili stranci u Egiptu, odakle su isporučeno je: 14:30 I primili zakon života, kojega nisu držali, a koji i vi imate prestupio za njima. 14:31 Tada je zemlja, i to zemlja Sion, podijeljena među vama ždrijebom, ali oci vaši i vi sami činili ste nepravdu i niste držao se puteva koje ti je Svevišnji naredio. 14:32 I budući da je on pravedan sudac, on vam je na vrijeme uzeo stvar koju ti je dao. 14:33 I sada ste ovdje i vaša braća među vama. 14:34 Dakle, ako je tako, pokorit ćete svoj vlastiti razum, i reformirajte svoja srca, ostat ćete živi i nakon smrti dobiti milost. 14:35 Jer će nakon smrti doći sud, kada ćemo ponovno živjeti; i tada će se otkriti imena pravednika i djela bezbožnim će se proglasiti. 14:36 Neka dakle nitko sada ne dolazi k meni niti neka me traži ova četrdesetorica dana. 14:37 Pa sam uzeo pet ljudi, kako mi je naredio, i otišli smo u polje, i ostao tamo. 14:38 I sutradan, gle, glas me je pozvao govoreći: Ezdra, otvori svoju usta i piće koje ti dajem da piješ. 14:39 Tada otvorih usta svoja, i gle, pruži mi punu čašu, koja bijaše kao da je bila puna vode, ali je boja bila poput vatre. 14:40 I uzeh ga i popih; razum i mudrost rasli su u mojim grudima, jer je moj duh ojačao moje pamćenje: 14:41 I otvoriše se usta moja i više se ne zatvoriše. 14:42 Svevišnji je dao razum petorici ljudi, i oni su napisali divne vizije noći koje su ispričane, a koje oni nisu znali: i sjedili su četrdeset dana, danju pisali, a noću jeli kruh. 14:43 Što se mene tiče. Danju sam govorio, a noću nisam držao jezika za zubima. 14:44 U četrdeset dana napisali su dvije stotine četiri knjige. 14:45 I dogodi se, kad se ispuni četrdeset dana, da Najviši govorio je, govoreći: Prvo što si napisao javno objavi, da je vrijedni i nedostojni mogu to pročitati: 14:46 Ali sedamdeset zadrži na kraju da ih predaš samo onima budi mudar među ljudima: 14:47 Jer u njima je vrelo razuma, vrelo mudrosti i tok znanja. 14:48 I učinio sam tako.