2 Ezdra
14:1 I dogodi se trećeg dana, sjedim pod hrastom, i gle,
začuo se glas iz grma naspram mene, i rekao, Esdras,
Esdras.
14:2 I rekoh: Evo me, Gospodine, i ustadoh na noge.
14:3 Tada mi reče: U grmu sam se očito otkrio
Mojsija, i razgovarao s njim, dok je moj narod služio u Egiptu:
14:4 Ja sam ga poslao i izveo svoj narod iz Egipta i doveo ga do
brdo gdje sam ga držao kraj sebe dugu sezonu,
14:5 I ispriča mu mnoge čudesne stvari i otkri mu tajne
vremena i kraj; i zapovjedi mu govoreći:
14:6 Ove riječi objavi, a ove sakrij.
14:7 A sada ti kažem,
14:8 Da u svom srcu sahraniš znakove koje sam pokazao, i
snove koje si vidio i tumačenja koja imaš
čuo:
14:9 Jer ćeš biti uzet od svih i od sada ćeš
ostani s mojim Sinom i s onima koji su tebi slični do vremena
završeno.
14:10 Jer svijet je izgubio mladost, a vremena počinju stariti.
14:11 Jer svijet je podijeljen na dvanaest dijelova, a deset dijelova je
otišao već, i pola desetog dijela:
14:12 Ostaje ono što je iza polovice desetine.
14:13 Sada, dakle, uredi kuću svoju i ukori narod svoj, utjeho
oni od njih koji su bili u nevolji, a sada se odriču korupcije,
14:14 Pusti od sebe smrtne misli, odbaci ljudske terete, odbaci
sada slaba priroda,
14:15 Odbaci misli koje su ti najteže i požuri se
bježati od ovih vremena.
14:16 Jer bit će još veća zla od onih koje si vidio da se događaju
učinjeno ubuduće.
14:17 Jer pogledajte koliko će svijet biti slabiji kroz godine, toliko
više će se zla umnožiti na one koji u njemu žive.
14:18 Jer vrijeme je daleko pobjeglo, a zakup je na dohvat ruke: za sada
ubrzava viziju koja dolazi, koju si vidio.
14:19 Tada sam odgovorio pred tobom i rekao:
14:20 Evo, Gospodine, idem, kako si mi zapovjedio, i ukorit ću
ljudi koji su prisutni: ali oni koji će se roditi poslije, koji
će ih opomenuti? tako je svijet u tami, a oni ono
borave u njemu su bez svjetla.
14:21 Jer je zakon tvoj spaljen, zato nitko ne zna što se događa
od tebe, ili posao koji će započeti.
14:22 Ali ako sam našao milost pred tobom, pošalji Duha Svetoga u mene, i
Napisat ću sve što je u svijetu učinjeno od početka,
koji su napisani u tvom zakonu da ljudi nađu tvoj put i da oni
koja će živjeti u posljednje dane može živjeti.
14:23 A on mi odgovori: Idi, sakupi narod i
reci im da te ne traže četrdeset dana.
14:24 Ali gledaj, pripremi sebi mnogo šimšira i povedi sa sobom Sareju,
Dabria, Selemia, Ecanus i Asiel, ovih pet koji su spremni za pisanje
brzo;
14:25 I dođi ovamo, i ja ću zapaliti svijeću razumijevanja u tvojoj
srce, koje se neće ugasiti, dok se ne izvrše stvari koje
ti ćeš početi pisati.
14:26 A kada to učiniš, neke stvari ćeš objaviti, a neke stvari
tajno ćeš mudrima javiti: sutra u ovaj čas
početi pisati.
14:27 Tada sam izišao, kako je zapovjedio, i okupio sav narod
zajedno, i rekao,
14:28 Čuj ove riječi, Izraele.
14:29 Naši su očevi u početku bili stranci u Egiptu, odakle su
isporučeno je:
14:30 I primili zakon života, kojega nisu držali, a koji i vi imate
prestupio za njima.
14:31 Tada je zemlja, i to zemlja Sion, podijeljena među vama ždrijebom, ali
oci vaši i vi sami činili ste nepravdu i niste
držao se puteva koje ti je Svevišnji naredio.
14:32 I budući da je on pravedan sudac, on vam je na vrijeme uzeo
stvar koju ti je dao.
14:33 I sada ste ovdje i vaša braća među vama.
14:34 Dakle, ako je tako, pokorit ćete svoj vlastiti razum, i
reformirajte svoja srca, ostat ćete živi i nakon smrti
dobiti milost.
14:35 Jer će nakon smrti doći sud, kada ćemo ponovno živjeti; i
tada će se otkriti imena pravednika i djela
bezbožnim će se proglasiti.
14:36 Neka dakle nitko sada ne dolazi k meni niti neka me traži ova četrdesetorica
dana.
14:37 Pa sam uzeo pet ljudi, kako mi je naredio, i otišli smo u polje,
i ostao tamo.
14:38 I sutradan, gle, glas me je pozvao govoreći: Ezdra, otvori svoju
usta i piće koje ti dajem da piješ.
14:39 Tada otvorih usta svoja, i gle, pruži mi punu čašu, koja bijaše
kao da je bila puna vode, ali je boja bila poput vatre.
14:40 I uzeh ga i popih;
razum i mudrost rasli su u mojim grudima, jer je moj duh ojačao
moje pamćenje:
14:41 I otvoriše se usta moja i više se ne zatvoriše.
14:42 Svevišnji je dao razum petorici ljudi, i oni su napisali
divne vizije noći koje su ispričane, a koje oni nisu znali: i
sjedili su četrdeset dana, danju pisali, a noću jeli
kruh.
14:43 Što se mene tiče. Danju sam govorio, a noću nisam držao jezika za zubima.
14:44 U četrdeset dana napisali su dvije stotine četiri knjige.
14:45 I dogodi se, kad se ispuni četrdeset dana, da Najviši
govorio je, govoreći: Prvo što si napisao javno objavi, da je
vrijedni i nedostojni mogu to pročitati:
14:46 Ali sedamdeset zadrži na kraju da ih predaš samo onima
budi mudar među ljudima:
14:47 Jer u njima je vrelo razuma, vrelo mudrosti i
tok znanja.
14:48 I učinio sam tako.