2 Ezdra 3:1 Tridesete godine nakon propasti grada bio sam u Babilonu i ležao sam uznemiren na mojoj postelji, a moje su misli navirale na moje srce: 3:2 Jer vidjeh pustoš Siona i bogatstvo onih koji tu žive Babilon. 3:3 I duh mi se silno potrese, te počeh govoriti riječi pune strah Svevišnjem, i reče: 3:4 Gospode, koji vladaš, ti si rekao na početku, kad si zasadi zemlju, i to samoga sebe, i zapovjedio si ljudima, 3:5 I dadoše Adamu tijelo bez duše, koje bijaše djelo ruke svoje, i udahnuo si u njega dah života, i on bi živio prije tebe. 3:6 I ti ga vodiš u raj, koji je tvoja desnica posadila, prije nego što je zemlja istupila naprijed. 3:7 I dao si mu zapovijed da ljubi put tvoj; prekršio, i odmah si odredio smrt u njemu iu njegovom naraštaja, od kojih su izašli narodi, plemena, ljudi i plemena, iz broj. 3:8 Svaki je narod hodio po svojoj volji i činio čudesa pred tobom i prezreo zapovijedi tvoje. 3:9 I opet si tijekom vremena pustio potop na one koji nastanio se u svijetu i uništio ih. 3:10 I dogodi se u svakom od njih da Adamu bijaše smrt potop ovima. 3:11 Ipak si ostavio jednog od njih, naime Nou s domom njegovim, od kojih su potekli svi pravednici. 3:12 I dogodi se da kad oni koji su živjeli na zemlji počeše umnožili su se i dobili su im mnogo djece i bili su velik narod, opet su počeli biti bezbožniji od prvih. 3:13 Sad kad su prije tebe živjeli tako opako, ti si izabrao sebe čovjek između njih po imenu Abraham. 3:14 Njega si ljubio i samo njemu si volju svoju objavio. 3:15 I sklopio s njim vječni zavjet, obećavši mu da ćeš nikada ne bi napustio svoje sjeme. 3:16 I njemu si dao Izaka, a Izaku si dao i Jakova i Ezav. Što se tiče Jakova, ti si ga izabrao sebi i postavio do Ezava. i tako je Jakov postao veliko mnoštvo. 3:17 I dogodi se da, kad izvedeš njegovo potomstvo iz Egipta, ti doveo ih je na brdo Sinaj. 3:18 Ti si nebesa savio, zemlju si učvrstio, cijelu si pokrenuo svijeta, i zadrhtao dubine, i uznemirio ljude toga dob. 3:19 I slava je tvoja prošla kroz četvera vrata, vatrena i potresna, i vjetra i hladnoće; da bi ti mogao dati zakon sjemenu Jakov, i marljivost naraštaju Izraelovu. 3:20 Pa ipak im nisi oduzeo opako srce, to je tvoj zakon moglo uroditi plodom u njima. 3:21 Jer prvi Adam, koji je nosio zlo srce, sagriješio je i bio nadvladati; a tako neka budu i svi koji su od njega rođeni. 3:22 Tako je bolest postala trajna; a zakon (također) u srcu ljudi sa malignitetom korijena; tako da je dobro otišlo daleko, a zlo prebivalište i dalje. 3:23 Tako prođoše vremena i navršiše se godine jesi li sebi podigao slugu po imenu David. 3:24 Kome si zapovjedio da sagradi grad tvome imenu i da ga prinese tamjan i prinosi tebi u njemu. 3:25 Kad je to bilo učinjeno mnogo godina, tada su stanovnici grada napustili ti, 3:26 I u svemu činio kao što su činili Adam i svi njegovi naraštaji: jer također su imali zlo srce: 3:27 I tako si predao svoj grad u ruke svojih neprijatelja. 3:28 Jesu li onda njihova djela bolja od stanovnika Babilona? dakle imati vlast nad Sionom? 3:29 Jer kad sam došao onamo i vidio bezbožnosti bez broja, tada moj Duša je vidjela mnogo zločinaca u ovoj tridesetoj godini, tako da je moje srce klonulo mi. 3:30 Jer sam vidio kako si ih pustio da griješe i kako si poštedio zle izvršitelji: uništio si narod svoj i sačuvao neprijatelje svoje, a nije to označio. 3:31 Ne sjećam se kako se ovaj put može ostaviti: jesu li oni iz Babilona bolji od onih sa Siona? 3:32 Poznaje li te još koji narod osim Izraela? ili što je li naraštaj tako vjerovao savezima tvojim kao Jakov? 3:33 Ali ipak se njihova plaća ne vidi i njihov trud nema ploda, jer Prošao sam tamo-amo kroz pogane i vidim da teku u bogatstvu i ne razmišljaj o zapovijedima tvojim. 3:34 Izvagaj sada na vagi našu zloću, a također i njihovu koji obitavaju u svijetu; i tako se tvoje ime neće naći nigdje osim u Izrael. 3:35 Ili kada nijesu zgriješili oni koji žive na zemlji tvoj vid? ili koji su ljudi tako držali tvoje zapovijedi? 3:36 Vidjet ćeš da je Izrael po imenu držao tvoje zapovijedi; ali ne i poganin.