2 Ezdra
3:1 Tridesete godine nakon propasti grada bio sam u Babilonu i
ležao sam uznemiren na mojoj postelji, a moje su misli navirale na moje srce:
3:2 Jer vidjeh pustoš Siona i bogatstvo onih koji tu žive
Babilon.
3:3 I duh mi se silno potrese, te počeh govoriti riječi pune
strah Svevišnjem, i reče:
3:4 Gospode, koji vladaš, ti si rekao na početku, kad si
zasadi zemlju, i to samoga sebe, i zapovjedio si ljudima,
3:5 I dadoše Adamu tijelo bez duše, koje bijaše djelo
ruke svoje, i udahnuo si u njega dah života, i on bi
živio prije tebe.
3:6 I ti ga vodiš u raj, koji je tvoja desnica posadila,
prije nego što je zemlja istupila naprijed.
3:7 I dao si mu zapovijed da ljubi put tvoj;
prekršio, i odmah si odredio smrt u njemu iu njegovom
naraštaja, od kojih su izašli narodi, plemena, ljudi i plemena, iz
broj.
3:8 Svaki je narod hodio po svojoj volji i činio čudesa
pred tobom i prezreo zapovijedi tvoje.
3:9 I opet si tijekom vremena pustio potop na one koji
nastanio se u svijetu i uništio ih.
3:10 I dogodi se u svakom od njih da Adamu bijaše smrt
potop ovima.
3:11 Ipak si ostavio jednog od njih, naime Nou s domom njegovim,
od kojih su potekli svi pravednici.
3:12 I dogodi se da kad oni koji su živjeli na zemlji počeše
umnožili su se i dobili su im mnogo djece i bili su velik narod,
opet su počeli biti bezbožniji od prvih.
3:13 Sad kad su prije tebe živjeli tako opako, ti si izabrao sebe
čovjek između njih po imenu Abraham.
3:14 Njega si ljubio i samo njemu si volju svoju objavio.
3:15 I sklopio s njim vječni zavjet, obećavši mu da ćeš
nikada ne bi napustio svoje sjeme.
3:16 I njemu si dao Izaka, a Izaku si dao i Jakova
i Ezav. Što se tiče Jakova, ti si ga izabrao sebi i postavio do Ezava.
i tako je Jakov postao veliko mnoštvo.
3:17 I dogodi se da, kad izvedeš njegovo potomstvo iz Egipta, ti
doveo ih je na brdo Sinaj.
3:18 Ti si nebesa savio, zemlju si učvrstio, cijelu si pokrenuo
svijeta, i zadrhtao dubine, i uznemirio ljude toga
dob.
3:19 I slava je tvoja prošla kroz četvera vrata, vatrena i potresna, i
vjetra i hladnoće; da bi ti mogao dati zakon sjemenu
Jakov, i marljivost naraštaju Izraelovu.
3:20 Pa ipak im nisi oduzeo opako srce, to je tvoj zakon
moglo uroditi plodom u njima.
3:21 Jer prvi Adam, koji je nosio zlo srce, sagriješio je i bio
nadvladati; a tako neka budu i svi koji su od njega rođeni.
3:22 Tako je bolest postala trajna; a zakon (također) u srcu
ljudi sa malignitetom korijena; tako da je dobro otišlo
daleko, a zlo prebivalište i dalje.
3:23 Tako prođoše vremena i navršiše se godine
jesi li sebi podigao slugu po imenu David.
3:24 Kome si zapovjedio da sagradi grad tvome imenu i da ga prinese
tamjan i prinosi tebi u njemu.
3:25 Kad je to bilo učinjeno mnogo godina, tada su stanovnici grada napustili
ti,
3:26 I u svemu činio kao što su činili Adam i svi njegovi naraštaji: jer
također su imali zlo srce:
3:27 I tako si predao svoj grad u ruke svojih neprijatelja.
3:28 Jesu li onda njihova djela bolja od stanovnika Babilona?
dakle imati vlast nad Sionom?
3:29 Jer kad sam došao onamo i vidio bezbožnosti bez broja, tada moj
Duša je vidjela mnogo zločinaca u ovoj tridesetoj godini, tako da je moje srce klonulo
mi.
3:30 Jer sam vidio kako si ih pustio da griješe i kako si poštedio zle
izvršitelji: uništio si narod svoj i sačuvao neprijatelje svoje,
a nije to označio.
3:31 Ne sjećam se kako se ovaj put može ostaviti: jesu li oni iz Babilona
bolji od onih sa Siona?
3:32 Poznaje li te još koji narod osim Izraela? ili što
je li naraštaj tako vjerovao savezima tvojim kao Jakov?
3:33 Ali ipak se njihova plaća ne vidi i njihov trud nema ploda, jer
Prošao sam tamo-amo kroz pogane i vidim da teku
u bogatstvu i ne razmišljaj o zapovijedima tvojim.
3:34 Izvagaj sada na vagi našu zloću, a također i njihovu
koji obitavaju u svijetu; i tako se tvoje ime neće naći nigdje osim u
Izrael.
3:35 Ili kada nijesu zgriješili oni koji žive na zemlji
tvoj vid? ili koji su ljudi tako držali tvoje zapovijedi?
3:36 Vidjet ćeš da je Izrael po imenu držao tvoje zapovijedi; ali ne i
poganin.