2 Korinćanima 9:1 Jer što se tiče služenja svetima, to mi je suvišno da ti pišem: 9:2 Jer znam poštenje vašeg uma, čime se tobom hvalim njih Makedonije, da je Ahaja bila gotova prije godinu dana; i tvoja revnost ima izazvalo jako mnoge. 9:3 Ipak sam poslao braću da ne bude uzalud naše hvalisanje vama u ovo ime; da, kao što sam rekao, možete biti spremni: 9:4 Da ne bi, ako Makedonci pođu sa mnom i nađu vas nespremna, mi (da ne kažemo, vi) trebamo se stidjeti u ovom istom uvjereni razmetanje. 9:5 Stoga sam smatrao potrebnim potaknuti braću da hoće idi naprijed k sebi i nadoknadi unaprijed svoju blagodat koju si imao obavijestite prije, da bi isti mogao biti spreman, kao stvar blagodati, i ne kao od pohlepe. 9:6 Ali ovo kažem: Tko oskudno sije, oskudno će i žeti; i tko obilato sije, obilato će i žeti. 9:7 Svatko neka daje kako mu srce namijeni; ne nevoljko ili iz nužde: jer Bog voli radosnog darivatelja. 9:8 A Bog je kadar umnožiti svaku milost prema vama; da ti, uvijek imajući svu dostatnost u svemu, može obilovati svakom dobrom djelu: 9:9 (Kao što je pisano, raspršio je, dao je siromasima. pravda njegova ostaje dovijeka. 9:10 A onaj koji daje sjeme sijaču, oba služi kruh za vas hranu, i umnoži sjeme svoje posijano, i umnoži plodove svoje pravednost;) 9:11 Obogaćeni u svemu za svu darežljivost koja uzrokuje preko nas hvala Bogu. 9:12 Jer upravljanje ovom službom ne samo da zadovoljava ono što nedostaje svecima, ali je obilan i mnogim zahvalama Bogu; 9:13 Dok pokusom ove službe oni slave Boga za vas ispovijedao podložnost Kristovom evanđelju, i za vaš liberal raspodjela njima i svim ljudima; 9:14 I molitvom njihovom za vas, koji čeznu za vama milost Božja u tebi. 9:15 Hvala Bogu na njegovu neizrecivom daru.