2 Korinćanima
9:1 Jer što se tiče služenja svetima, to mi je suvišno
da ti pišem:
9:2 Jer znam poštenje vašeg uma, čime se tobom hvalim
njih Makedonije, da je Ahaja bila gotova prije godinu dana; i tvoja revnost ima
izazvalo jako mnoge.
9:3 Ipak sam poslao braću da ne bude uzalud naše hvalisanje vama
u ovo ime; da, kao što sam rekao, možete biti spremni:
9:4 Da ne bi, ako Makedonci pođu sa mnom i nađu vas nespremna,
mi (da ne kažemo, vi) trebamo se stidjeti u ovom istom uvjereni
razmetanje.
9:5 Stoga sam smatrao potrebnim potaknuti braću da hoće
idi naprijed k sebi i nadoknadi unaprijed svoju blagodat koju si imao
obavijestite prije, da bi isti mogao biti spreman, kao stvar blagodati, i
ne kao od pohlepe.
9:6 Ali ovo kažem: Tko oskudno sije, oskudno će i žeti; i
tko obilato sije, obilato će i žeti.
9:7 Svatko neka daje kako mu srce namijeni; ne
nevoljko ili iz nužde: jer Bog voli radosnog darivatelja.
9:8 A Bog je kadar umnožiti svaku milost prema vama; da ti, uvijek
imajući svu dostatnost u svemu, može obilovati svakom dobrom djelu:
9:9 (Kao što je pisano, raspršio je, dao je siromasima.
pravda njegova ostaje dovijeka.
9:10 A onaj koji daje sjeme sijaču, oba služi kruh za vas
hranu, i umnoži sjeme svoje posijano, i umnoži plodove svoje
pravednost;)
9:11 Obogaćeni u svemu za svu darežljivost koja uzrokuje
preko nas hvala Bogu.
9:12 Jer upravljanje ovom službom ne samo da zadovoljava ono što nedostaje
svecima, ali je obilan i mnogim zahvalama Bogu;
9:13 Dok pokusom ove službe oni slave Boga za vas
ispovijedao podložnost Kristovom evanđelju, i za vaš liberal
raspodjela njima i svim ljudima;
9:14 I molitvom njihovom za vas, koji čeznu za vama
milost Božja u tebi.
9:15 Hvala Bogu na njegovu neizrecivom daru.