2 Korinćanima 7:1 Imajući dakle ova obećanja, očistimo se, ljubljeni sebe od svake prljavštine tijela i duha, usavršavajući se svetost u strahu Božjem. 7:2 Primi nas; nismo nikome nanijeli nepravdu, nismo nikoga pokvarili, jesmo nije prevario nijednog čovjeka. 7:3 Ne govorim ovo da bih vas osudio, jer već sam rekao da ste unutra naša srca da umru i žive s tobom. 7:4 Velika je moja smjelost u govoru prema tebi, velika je moja hvalitev tobom. Ispunjen sam utjehom, neizmjerno sam radostan u svim našim nevoljama. 7:5 Jer kad dođosmo u Makedoniju, tijelo naše ne imađaše pokoja doli mi bili uznemireni sa svih strana; vani su bile borbe, unutra su bili strahovi. 7:6 Ali Bog, koji tješi oborene, utješio je i nas dolaskom Tita; 7:7 I ne samo njegovim dolaskom, nego i utjehom kojom je bio utješen u tebi, kad nam je rekao tvoju žarku želju, tvoju žalost, tvoj žarki um prema meni; tako da sam se tim više radovao. 7:8 Jer premda sam te pismom ražalostio, ipak se ne kajem pokajte se: jer vidim da vas je ista poslanica ipak ožalila bilo je to samo za jednu sezonu. 7:9 Sada se radujem, ne što ste bili ožalošćeni, nego što ste ožalošćeni pokajanje: jer ste ožalošćeni na način pobožan da biste mogli dobiti štetu od nas ni u čemu. 7:10 Jer tuga po Bogu dovodi do pokajanja za spasenje koje se ne kaje: ali tuga svijeta uzrokuje smrt. 7:11 Jer gle, to isto, što ste tugovali po Bogu, kakvu je pažljivost izazvao u vama, da, kakvo čišćenje vas samih, da, kakav bijes, da, kakav strah, da, kakva žestoka želja, da, kakav žar, da, kakva osveta! U svemu ste se pokazali biti jasan po ovom pitanju. 7:12 Stoga, iako sam vam pisao, nisam to učinio zbog njegove stvari učinio krivo, niti za njegovu stvar koja je pretrpjela krivo, ali da je naša briga jer bi ti se pred Bogom mogao pojaviti. 7:13 Stoga smo se utješili vašom utjehom: da, i to vrlo više smo se obradovali zbog Titove radosti, jer je njegov duh bio osvježen svi vi. 7:14 Jer ako sam mu se što pohvalio vama, ne stidim se; ali kao sve smo vam govorili po istini, čak i naše hvalisanje, koje sam učinio prije Tita, nalazi se istina. 7:15 I njegova unutarnja naklonost je veća prema vama, dok on sjeća se poslušnosti svih vas, kako sa strahom i trepetom vi primio ga. 7:16 Radujem se dakle što se u svemu uzdam u vas.