2 Korinćanima
7:1 Imajući dakle ova obećanja, očistimo se, ljubljeni
sebe od svake prljavštine tijela i duha, usavršavajući se
svetost u strahu Božjem.
7:2 Primi nas; nismo nikome nanijeli nepravdu, nismo nikoga pokvarili, jesmo
nije prevario nijednog čovjeka.
7:3 Ne govorim ovo da bih vas osudio, jer već sam rekao da ste unutra
naša srca da umru i žive s tobom.
7:4 Velika je moja smjelost u govoru prema tebi, velika je moja hvalitev tobom.
Ispunjen sam utjehom, neizmjerno sam radostan u svim našim nevoljama.
7:5 Jer kad dođosmo u Makedoniju, tijelo naše ne imađaše pokoja doli mi
bili uznemireni sa svih strana; vani su bile borbe, unutra su bili strahovi.
7:6 Ali Bog, koji tješi oborene, utješio je i nas
dolaskom Tita;
7:7 I ne samo njegovim dolaskom, nego i utjehom kojom je bio
utješen u tebi, kad nam je rekao tvoju žarku želju, tvoju žalost,
tvoj žarki um prema meni; tako da sam se tim više radovao.
7:8 Jer premda sam te pismom ražalostio, ipak se ne kajem
pokajte se: jer vidim da vas je ista poslanica ipak ožalila
bilo je to samo za jednu sezonu.
7:9 Sada se radujem, ne što ste bili ožalošćeni, nego što ste ožalošćeni
pokajanje: jer ste ožalošćeni na način pobožan da biste mogli
dobiti štetu od nas ni u čemu.
7:10 Jer tuga po Bogu dovodi do pokajanja za spasenje koje se ne kaje:
ali tuga svijeta uzrokuje smrt.
7:11 Jer gle, to isto, što ste tugovali po Bogu,
kakvu je pažljivost izazvao u vama, da, kakvo čišćenje vas samih,
da, kakav bijes, da, kakav strah, da, kakva žestoka želja, da,
kakav žar, da, kakva osveta! U svemu ste se pokazali
biti jasan po ovom pitanju.
7:12 Stoga, iako sam vam pisao, nisam to učinio zbog njegove stvari
učinio krivo, niti za njegovu stvar koja je pretrpjela krivo, ali da je naša briga
jer bi ti se pred Bogom mogao pojaviti.
7:13 Stoga smo se utješili vašom utjehom: da, i to vrlo
više smo se obradovali zbog Titove radosti, jer je njegov duh bio osvježen
svi vi.
7:14 Jer ako sam mu se što pohvalio vama, ne stidim se; ali kao
sve smo vam govorili po istini, čak i naše hvalisanje, koje sam učinio
prije Tita, nalazi se istina.
7:15 I njegova unutarnja naklonost je veća prema vama, dok on
sjeća se poslušnosti svih vas, kako sa strahom i trepetom vi
primio ga.
7:16 Radujem se dakle što se u svemu uzdam u vas.