2 Korinćanima
3:1 Počinjemo li opet sami sebe hvaliti? ili trebamo, kao neki drugi,
pohvalne poslanice tebi, ili pohvalnice tvoje?
3:2 Vi ste naša poslanica zapisana u našim srcima, poznata i čitana od svih ljudi.
3:3 Budući da ste očito objavljeni da ste Kristova poslanica
služeno od nas, napisano ne tintom, nego Duhom
živi Bog; ne na kamenim pločama, nego na mesnatim pločama srca.
3:4 I takvo povjerenje imamo po Kristu prema Bogu:
3:5 Nije da smo sami sebi dovoljni da o bilo čemu razmišljamo
sebe; ali naša je dostatnost od Boga;
3,6 koji nas je učinio sposobnima za službenike Novoga zavjeta; ne od
slovo, ali duha: jer slovo ubija, a duh daje
život.
3:7 Ali ako je služba smrti, zapisana i uklesana u kamenje, bila
veličanstven, tako da sinovi Izraelovi nisu mogli nepomično gledati
lice Mojsijevo za slavu njegova lica; koja je slava bila
završeno:
3:8 Kako služba duha ne bi bila prilično slavna?
3:9 Jer, ako je služba osude slava, mnogo više
služba pravednosti prevazilazi slavu.
3:10 Jer čak ni ono što je postalo slavno nije imalo slave u ovom pogledu, po
razlog slave koji se ističe.
3:11 Jer ako je slavno bilo ono što je ukinuto, mnogo više ono što je
ostatak je veličanstven.
3:12 Budući da imamo takvu nadu, koristimo vrlo jasan govor:
3:13 I ne kao Mojsije, koji je stavio koprenu preko lica, da sinovi
Izrael nije mogao postojano gledati do kraja onoga što je ukinuto:
3:14 Ali njihovi umovi bijahu zaslijepljeni, jer sve do danas ostaje isti zastor
neoduzet u čitanju Starog zavjeta; koji je vail gotov
daleko u Kristu.
3:15 Ali sve do danas, kad se čita Mojsije, zavjes je na njima
srce.
3:16 Ali kad se obrati Gospodinu, zavjesa će se skinuti
daleko.
3:17 Gospodin je taj Duh; i gdje je Duh Gospodnji, ondje je
je sloboda.
3:18 Ali svi mi, otvorenog lica gledamo kao u staklu slavu
Gospodine, mijenjaju se u istu sliku iz slave u slavu, kao i po
Duh GOSPODNJI.