2 Korinćanima 3:1 Počinjemo li opet sami sebe hvaliti? ili trebamo, kao neki drugi, pohvalne poslanice tebi, ili pohvalnice tvoje? 3:2 Vi ste naša poslanica zapisana u našim srcima, poznata i čitana od svih ljudi. 3:3 Budući da ste očito objavljeni da ste Kristova poslanica služeno od nas, napisano ne tintom, nego Duhom živi Bog; ne na kamenim pločama, nego na mesnatim pločama srca. 3:4 I takvo povjerenje imamo po Kristu prema Bogu: 3:5 Nije da smo sami sebi dovoljni da o bilo čemu razmišljamo sebe; ali naša je dostatnost od Boga; 3,6 koji nas je učinio sposobnima za službenike Novoga zavjeta; ne od slovo, ali duha: jer slovo ubija, a duh daje život. 3:7 Ali ako je služba smrti, zapisana i uklesana u kamenje, bila veličanstven, tako da sinovi Izraelovi nisu mogli nepomično gledati lice Mojsijevo za slavu njegova lica; koja je slava bila završeno: 3:8 Kako služba duha ne bi bila prilično slavna? 3:9 Jer, ako je služba osude slava, mnogo više služba pravednosti prevazilazi slavu. 3:10 Jer čak ni ono što je postalo slavno nije imalo slave u ovom pogledu, po razlog slave koji se ističe. 3:11 Jer ako je slavno bilo ono što je ukinuto, mnogo više ono što je ostatak je veličanstven. 3:12 Budući da imamo takvu nadu, koristimo vrlo jasan govor: 3:13 I ne kao Mojsije, koji je stavio koprenu preko lica, da sinovi Izrael nije mogao postojano gledati do kraja onoga što je ukinuto: 3:14 Ali njihovi umovi bijahu zaslijepljeni, jer sve do danas ostaje isti zastor neoduzet u čitanju Starog zavjeta; koji je vail gotov daleko u Kristu. 3:15 Ali sve do danas, kad se čita Mojsije, zavjes je na njima srce. 3:16 Ali kad se obrati Gospodinu, zavjesa će se skinuti daleko. 3:17 Gospodin je taj Duh; i gdje je Duh Gospodnji, ondje je je sloboda. 3:18 Ali svi mi, otvorenog lica gledamo kao u staklu slavu Gospodine, mijenjaju se u istu sliku iz slave u slavu, kao i po Duh GOSPODNJI.