2 Korinćanima 2:1 Ali ovo sam odlučio u sebi da neću više doći k tebi težinu. 2:2 Jer ako vas ja zažalim, tko je onda taj koji me veseli, osim onih isto što mi je žao? 2:3 I ovo sam vam isto napisao da ne budem žalostan kad dođem od njih kojima se trebam radovati; imati povjerenja u sve vas, to moja radost je radost svih vas. 2:4 Jer sam vam pisao iz velike nevolje i tjeskobe srca mnogo suza; ne da biste bili ožalošćeni, nego da biste mogli znati ljubavi koju imam prema tebi u izobilju. 2:5 Ali ako je tko ražalostio, nije mene ražalostio, nego djelomično: to Možda vam sve neću pretjerati. 2:6 Takvom je čovjeku dovoljna ova kazna koja mu je izrečena puno. 2:7 Tako da mu, naprotiv, radije oprostite i utješite ga, da možda takvoga ne bi progutala prevelika tuga. 2:8 Stoga vas molim da potvrdite svoju ljubav prema njemu. 2:9 Jer zato sam vam i pisao, da znam dokaz o vama, budete li u svemu poslušni. 2:10 Kome vi što oprostite, opraštam i ja; jer ako sam što oprostio stvar, kome sam to oprostio, za vaše dobro oprostio sam to u osobi Krista; 2:11 Da nas Sotona ne bi iskoristio: jer mi nismo u neznanju o njemu uređaja. 2:12 Nadalje, kad sam došao u Troadu propovijedati Kristovo evanđelje, i vrata otvorio mi je Gospodin, 2:13 Nisam imao mira u svome duhu, jer nisam našao Tita, brata svoga; oprostivši se od njih, pođoh odande u Makedoniju. 2:14 Hvala Bogu koji uvijek daje da pobjeđujemo u Kristu, i očituje miris svoga znanja preko nas na svakom mjestu. 2:15 Jer mi smo Bogu ugodan miris Kristov u onima koji se spasavaju, i u onima koji ginu: 2:16 Jednome smo miris smrti na smrt; a drugome ono miris života u život. A tko je dovoljan za te stvari? 2:17 Jer mi nismo kao mnogi koji kvare riječ Božju, nego od iskrenost, ali kao od Boga, pred Bogom govorimo u Kristu.