2 Korinćanima
2:1 Ali ovo sam odlučio u sebi da neću više doći k tebi
težinu.
2:2 Jer ako vas ja zažalim, tko je onda taj koji me veseli, osim onih
isto što mi je žao?
2:3 I ovo sam vam isto napisao da ne budem žalostan kad dođem
od njih kojima se trebam radovati; imati povjerenja u sve vas, to
moja radost je radost svih vas.
2:4 Jer sam vam pisao iz velike nevolje i tjeskobe srca
mnogo suza; ne da biste bili ožalošćeni, nego da biste mogli znati
ljubavi koju imam prema tebi u izobilju.
2:5 Ali ako je tko ražalostio, nije mene ražalostio, nego djelomično: to
Možda vam sve neću pretjerati.
2:6 Takvom je čovjeku dovoljna ova kazna koja mu je izrečena
puno.
2:7 Tako da mu, naprotiv, radije oprostite i utješite ga,
da možda takvoga ne bi progutala prevelika tuga.
2:8 Stoga vas molim da potvrdite svoju ljubav prema njemu.
2:9 Jer zato sam vam i pisao, da znam dokaz o vama,
budete li u svemu poslušni.
2:10 Kome vi što oprostite, opraštam i ja; jer ako sam što oprostio
stvar, kome sam to oprostio, za vaše dobro oprostio sam to u osobi
Krista;
2:11 Da nas Sotona ne bi iskoristio: jer mi nismo u neznanju o njemu
uređaja.
2:12 Nadalje, kad sam došao u Troadu propovijedati Kristovo evanđelje, i vrata
otvorio mi je Gospodin,
2:13 Nisam imao mira u svome duhu, jer nisam našao Tita, brata svoga;
oprostivši se od njih, pođoh odande u Makedoniju.
2:14 Hvala Bogu koji uvijek daje da pobjeđujemo u Kristu,
i očituje miris svoga znanja preko nas na svakom mjestu.
2:15 Jer mi smo Bogu ugodan miris Kristov u onima koji se spasavaju,
i u onima koji ginu:
2:16 Jednome smo miris smrti na smrt; a drugome ono
miris života u život. A tko je dovoljan za te stvari?
2:17 Jer mi nismo kao mnogi koji kvare riječ Božju, nego od
iskrenost, ali kao od Boga, pred Bogom govorimo u Kristu.