2 Korinćanima
1,1 Pavao, voljom Božjom apostol Isusa Krista, i Timotej naš
brate, Crkvi Božjoj u Korintu sa svima svetima
koji su u svoj Ahaji:
1:2 Milost vam i mir od Boga Oca našega i od Gospodina Isusa
Krist.
1:3 Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac
milosrđa i Boga svake utjehe;
1,4 Koji nas tješi u svakoj našoj nevolji, da možemo tješiti
oni koji su u nevolji, utjehom u kojoj smo mi sami
utješen od Boga.
1:5 Jer kao što su muke Kristove obilne u nama, tako i utjeha naša
obiluje Kristom.
1:6 I ako budemo u nevolji, to je za vašu utjehu i spasenje,
što je djelotvorno u podnošenju istih patnji koje i mi
pati: ili da li se tješimo, to je za vašu utjehu i
spasenje.
1:7 A naša je nada u vas čvrsta, znajući da ste vi dionici
patnje, tako ćeš biti i od utjehe.
1:8 Ne bismo htjeli, braćo, da ne znate našu nevolju koja je došla
nama u Aziji, da smo bili pritisnuti preko mjere, preko snage,
toliko da smo očajavali čak i za život:
1:9 Ali mi u sebi imasmo osudu na smrt kojoj se ne bismo smjeli pouzdati
u nama samima, nego u Bogu koji uskrisuje mrtve:
1:10 Koji nas je izbavio od tolike smrti, i izbavlja: u kome mi
vjeruj da će nas on još izbaviti;
1:11 I vi pomažete molitvom za nas, za dar darovani
na nama putem mnogih osoba zahvalu mogu dati mnogi na našem
korist.
1:12 Jer ovo je naša slava, svjedočanstvo naše savjesti, da u
jednostavnost i božanska iskrenost, ne s tjelesnom mudrošću, nego po
milost Božja, vodili smo naš razgovor u svijetu, i više
obilno tebi-štićenici.
1:13 Jer ne pišemo vam ništa drugo osim onoga što čitate ili
priznati; i vjerujem da ćeš priznati do kraja;
1:14 Kao što ste nas djelomice priznali, da smo mi vaša slava,
kao što ste i vi naši u dan Gospodina Isusa.
1:15 I u tom sam uvjerenju prije htio doći k vama, da vi
može imati drugu korist;
1:16 I da mimo tebe prođem u Makedoniju i da opet dođem iz Makedonije
tebi i tebi da me odvedu u Judeju.
1:17 Kad sam, dakle, tako razmišljao, jesam li koristio lakoću? ili stvari
da namjeravam, namjeravam li po tijelu, da je sa mnom tamo
treba biti da da, i ne ne?
1:18 Ali kako je Bog istinit, naša riječ prema vama nije bila da i ne.
1:19 Za Sina Božjega, Isusa Krista, kojega vam i mi propovijedasmo
po meni i Silvanu i Timoteju, nije bilo da i ne, ali u njemu je bilo
da
1:20 Jer sva Božja obećanja u njemu su da, i u njemu amen, do
slava Božja po nama.
1:21 Onaj koji nas s vama utvrđuje u Kristu i koji nas je pomazao
Bog;
1:22 Koji nas je i zapečatio i dao zalog Duha u nama
srca.
1:23 Štoviše, zazivam Boga za svjedoka u svojoj duši, da sam došao da te poštedim
ne još do Korinta.
1:24 Ne zato što imamo vlast nad vašom vjerom, nego smo vam pomagači
radost: jer vjerom stojite.