2 Korinćanima 1,1 Pavao, voljom Božjom apostol Isusa Krista, i Timotej naš brate, Crkvi Božjoj u Korintu sa svima svetima koji su u svoj Ahaji: 1:2 Milost vam i mir od Boga Oca našega i od Gospodina Isusa Krist. 1:3 Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Boga svake utjehe; 1,4 Koji nas tješi u svakoj našoj nevolji, da možemo tješiti oni koji su u nevolji, utjehom u kojoj smo mi sami utješen od Boga. 1:5 Jer kao što su muke Kristove obilne u nama, tako i utjeha naša obiluje Kristom. 1:6 I ako budemo u nevolji, to je za vašu utjehu i spasenje, što je djelotvorno u podnošenju istih patnji koje i mi pati: ili da li se tješimo, to je za vašu utjehu i spasenje. 1:7 A naša je nada u vas čvrsta, znajući da ste vi dionici patnje, tako ćeš biti i od utjehe. 1:8 Ne bismo htjeli, braćo, da ne znate našu nevolju koja je došla nama u Aziji, da smo bili pritisnuti preko mjere, preko snage, toliko da smo očajavali čak i za život: 1:9 Ali mi u sebi imasmo osudu na smrt kojoj se ne bismo smjeli pouzdati u nama samima, nego u Bogu koji uskrisuje mrtve: 1:10 Koji nas je izbavio od tolike smrti, i izbavlja: u kome mi vjeruj da će nas on još izbaviti; 1:11 I vi pomažete molitvom za nas, za dar darovani na nama putem mnogih osoba zahvalu mogu dati mnogi na našem korist. 1:12 Jer ovo je naša slava, svjedočanstvo naše savjesti, da u jednostavnost i božanska iskrenost, ne s tjelesnom mudrošću, nego po milost Božja, vodili smo naš razgovor u svijetu, i više obilno tebi-štićenici. 1:13 Jer ne pišemo vam ništa drugo osim onoga što čitate ili priznati; i vjerujem da ćeš priznati do kraja; 1:14 Kao što ste nas djelomice priznali, da smo mi vaša slava, kao što ste i vi naši u dan Gospodina Isusa. 1:15 I u tom sam uvjerenju prije htio doći k vama, da vi može imati drugu korist; 1:16 I da mimo tebe prođem u Makedoniju i da opet dođem iz Makedonije tebi i tebi da me odvedu u Judeju. 1:17 Kad sam, dakle, tako razmišljao, jesam li koristio lakoću? ili stvari da namjeravam, namjeravam li po tijelu, da je sa mnom tamo treba biti da da, i ne ne? 1:18 Ali kako je Bog istinit, naša riječ prema vama nije bila da i ne. 1:19 Za Sina Božjega, Isusa Krista, kojega vam i mi propovijedasmo po meni i Silvanu i Timoteju, nije bilo da i ne, ali u njemu je bilo da 1:20 Jer sva Božja obećanja u njemu su da, i u njemu amen, do slava Božja po nama. 1:21 Onaj koji nas s vama utvrđuje u Kristu i koji nas je pomazao Bog; 1:22 Koji nas je i zapečatio i dao zalog Duha u nama srca. 1:23 Štoviše, zazivam Boga za svjedoka u svojoj duši, da sam došao da te poštedim ne još do Korinta. 1:24 Ne zato što imamo vlast nad vašom vjerom, nego smo vam pomagači radost: jer vjerom stojite.