2 Ljetopisa 6:1 Tada reče Salomon: "Jahve je rekao da će prebivati u gustoći." tama. 6:2 Ali ja sam sagradio kuću za stanovanje za tebe i mjesto za tebe prebivalište zauvijek. 6:3 Kralj okrene svoje lice i blagoslovi čitavu zajednicu Izrael: i sva je zajednica Izraelova stajala. 6:4 I reče: "Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji ima svojim rukama." ispunio što je svojim ustima rekao mom ocu Davidu, govoreći: 6:5 Od dana kad sam izveo svoj narod iz zemlje egipatske I nije izabrao nijedan grad među svim plemenima Izraelovim da u njemu sagradi kuću, to moje ime bi moglo biti tamo; niti sam izabrao bilo kojeg čovjeka da bude vladar nad mojim Izraelski narod: 6:6 Ali ja izabrah Jeruzalem da ondje bude moje ime; i ima izabrao Davida da bude nad mojim narodom Izraelom. 6:7 Davidu, mom ocu, bijaše na srcu sagraditi kuću za ime GOSPODA Boga Izraelova. 6:8 Ali Jahve reče mome ocu Davidu: "Zato što ti je na srcu." da sagradiš kuću imenu mome, dobro si učinio što je u tebi srce: 6:9 Ali ti nemoj graditi kuće; ali tvoj sin koji će izađi iz bokova svojih, on će sagraditi dom imenu mojemu. 6:10 Jahve je dakle ispunio svoju riječ koju je rekao, jer ja jesam ustao u mjesto Davida moga oca i postavljen sam na prijestolje Izrael, kao što je Jahve obećao, i sagradio Dom za ime GOSPODIN Bog Izraelov. 6:11 U njega sam stavio Kovčeg u kojem je zavjet Jahvin napravio je sa sinovima Izraelovim. 6:12 I stade pred žrtvenik Jahvin pred svima izraelsku zajednicu i raširio ruke: 6:13 Jer je Salomon načinio mjedenu skelu od pet lakata dugu i pet lakta širok i tri lakta visok, i postavio ga je usred dvorište: i na njemu je stao, i kleknuo na koljena pred svima zbor Izraelov, i raširi ruke prema nebu, 6:14 I reče: "Gospode, Bože Izraelov, nema Boga kao što si ti na nebu, niti u zemlji; koja zavjet drži i milost ti iskazuje sluge, koji hodaju pred tobom svim srcem svojim. 6:15 Ti koji si svome sluzi Davidu, mom ocu, čuvao ono što si obećao mu je; i izrekao si ustima svojim i ispunio si svojom rukom, kao što je danas. 6:16 Sada dakle, Jahve, Bože Izraelov, čuvaj Davida, slugu svojega oče ono što si mu obećao govoreći: Neće izostati ti si čovjek u mojim očima koji će sjediti na prijestolju Izraelovu; ipak tako da tvoj djeca paze na svoj put da hode po mojem zakonu, kao što si ti hodio prije mene. 6:17 Sada, Gospode, Bože Izraelov, neka se potvrdi tvoja riječ koju si govorio si svome sluzi Davidu. 6:18 Ali hoće li Bog doista prebivati s ljudima na zemlji? gle, nebo i nebo nad nebesima ne može te obuhvatiti; koliko manje ova kuća koju sam izgradio! 6:19 Poslušaj, dakle, molitvu sluge svoga i njegovu Molba, Jahve, Bože moj, da uslišiš vapaj i molitvu koju sluga tvoj moli pred tobom: 6:20 Da oči tvoje budu dan i noć otvorene na ovoj kući, na mjesto za koje si rekao da ćeš ondje staviti svoje ime; do usliši molitvu kojom se tvoj sluga moli na ovom mjestu. 6:21 Usliši, dakle, molbe sluge svoga i svoje narod Izraelov, koji će učiniti prema ovome mjestu: čuj ti tvoje prebivalište, čak s neba; i kad čuješ, oprosti. 6:22 Ako čovjek zgriješi protiv svoga bližnjega i na njega se položi zakletva zakuni se, i zakletva dođe pred tvoj žrtvenik u ovoj kući; 6:23 Onda čuj s neba i učini i sudi svojim slugama uzvrativši zli, nadoknađujući svoj put na vlastitu glavu; i pravdajući se pravednika, dajući mu prema njegovoj pravednosti. 6:24 I ako tvoj narod Izrael strada pred neprijateljem, jer sagriješili su protiv tebe; i vratit će se i priznati tvoje ime, i moliti i činiti dovu pred tobom u ovoj kući; 6:25 Ti usliši s nebesa i oprosti grijehe svom narodu Izraela i vrati ih u zemlju koju si im dao i svojim očevima. 6:26 Kad se nebo zatvori i kiše nema, jer ima sagriješio protiv tebe; ipak ako se mole prema ovom mjestu i ispovijedaju tvoje ime i odvrati se od grijeha njihova kad ih mučiš; 6:27 Ti usliši s neba i oprosti grijehe svojim slugama i narod tvoj Izraele kad si ih poučio dobrom putu na kojem su treba hodati; i pusti kišu na zemlju svoju koju si dao svojoj ljudi za nasljedstvo. 6:28 Bude li glad u zemlji, ako bude kuge, ako bude miniranje, ili plijesan, skakavci ili gusjenice; ako im neprijatelji opsjedaju njih u gradovima njihove zemlje; bilo kakvu ranu ili bilo kakvu bolest biti: 6:29 Koja će se molitva ili dova bilo koje osobe uputiti, ili svega tvoga naroda Izraela, kad svatko spozna svoju ranu i vlastitu tugu i raširit će ruke u ovoj kući: 6:30 Ti usliši s neba prebivalište svoje, oprosti i uzvrati svakomu prema svim putovima njegovim, čije srce poznaješ; (jer ti samo poznaješ srca djece ljudskih:) 6:31 Da te se boje i da idu tvojim putovima dok žive zemlju koju si dao našim očevima. 6:32 Štoviše o strancu koji nije iz tvoga naroda Izraela, nego je došao iz daleke zemlje radi tvoga velikog imena i tvoje moći ruka i tvoja ispružena ruka; ako dođu i mole u ovoj kući; 6:33 Čuj onda s nebesa, iz svog prebivališta, i učini prema svemu za što te stranac zove; da svi ljudi na zemlji neka zna ime tvoje i bojat će te se kao i narod tvoj Izraele, i neka zna da se ova kuća koju sam sagradio zove tvojim Ime. 6:34 Ako tvoj narod pođe u rat protiv svojih neprijatelja putem kojim ti poslat ćeš ih i oni će te moliti prema ovom gradu koji ti ti si odabrao i kuću koju sam sagradio imenu tvome; 6:35 Tada usliši s nebesa njihove molitve i njihove molbe, i održati svoju stvar. 6:36 Ako oni zgriješe protiv tebe (jer nema čovjeka koji ne griješi) i razgnjevi se na njih i izbavi ih pred njihovim neprijateljima i odvode ih u zarobljeništvo u daleku ili bližu zemlju; 6:37 Ali ako zamisle sebe u zemlji u koju su odneseni zarobljeni, i obratiti se i moliti se tebi u zemlji svog ropstva, govoreći: Sagriješismo, zlo učinismo i zlo postupismo; 6:38 Ako ti se vrate svim srcem svojim i svom dušom svojom zemlju njihovog sužanjstva, kamo su ih odveli u ropstvo, i moli se prema njihovoj zemlji koju si dao njihovim očevima, i prema gradu koji si odabrao i prema kući koju sam ja izgradili za tvoje ime: 6:39 Tada čuj s nebesa, čak iz svog prebivališta, njihovo molitvu i dove njihove, i zastupaj njihovu stvar i opraštaj narod tvoj koji je protiv tebe sagriješio. 6:40 Sada, Bože moj, neka ti, molim te, budu otvorene oči i neka tvoje uši budite pažljivi na molitvu koja se upućuje na ovom mjestu. 6:41 Sada, dakle, ustani, Jahve, Bože, na svoje počivalište, ti i Kovčeg snage tvoje: neka se zaogrnu svećenici tvoji, Jahve, Bože spasenje i neka se sveci tvoji raduju u dobroti. 6:42 Jahve, Bože, ne odvrati lica pomazanika svojega, spomeni ga milosrđe Davida, sluge tvoga.