2 Ljetopisa
6:1 Tada reče Salomon: "Jahve je rekao da će prebivati u gustoći."
tama.
6:2 Ali ja sam sagradio kuću za stanovanje za tebe i mjesto za tebe
prebivalište zauvijek.
6:3 Kralj okrene svoje lice i blagoslovi čitavu zajednicu
Izrael: i sva je zajednica Izraelova stajala.
6:4 I reče: "Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji ima svojim rukama."
ispunio što je svojim ustima rekao mom ocu Davidu, govoreći:
6:5 Od dana kad sam izveo svoj narod iz zemlje egipatske I
nije izabrao nijedan grad među svim plemenima Izraelovim da u njemu sagradi kuću, to
moje ime bi moglo biti tamo; niti sam izabrao bilo kojeg čovjeka da bude vladar nad mojim
Izraelski narod:
6:6 Ali ja izabrah Jeruzalem da ondje bude moje ime; i ima
izabrao Davida da bude nad mojim narodom Izraelom.
6:7 Davidu, mom ocu, bijaše na srcu sagraditi kuću za
ime GOSPODA Boga Izraelova.
6:8 Ali Jahve reče mome ocu Davidu: "Zato što ti je na srcu."
da sagradiš kuću imenu mome, dobro si učinio što je u tebi
srce:
6:9 Ali ti nemoj graditi kuće; ali tvoj sin koji će
izađi iz bokova svojih, on će sagraditi dom imenu mojemu.
6:10 Jahve je dakle ispunio svoju riječ koju je rekao, jer ja jesam
ustao u mjesto Davida moga oca i postavljen sam na prijestolje
Izrael, kao što je Jahve obećao, i sagradio Dom za ime
GOSPODIN Bog Izraelov.
6:11 U njega sam stavio Kovčeg u kojem je zavjet Jahvin
napravio je sa sinovima Izraelovim.
6:12 I stade pred žrtvenik Jahvin pred svima
izraelsku zajednicu i raširio ruke:
6:13 Jer je Salomon načinio mjedenu skelu od pet lakata dugu i pet
lakta širok i tri lakta visok, i postavio ga je usred
dvorište: i na njemu je stao, i kleknuo na koljena pred svima
zbor Izraelov, i raširi ruke prema nebu,
6:14 I reče: "Gospode, Bože Izraelov, nema Boga kao što si ti na nebu,
niti u zemlji; koja zavjet drži i milost ti iskazuje
sluge, koji hodaju pred tobom svim srcem svojim.
6:15 Ti koji si svome sluzi Davidu, mom ocu, čuvao ono što si
obećao mu je; i izrekao si ustima svojim i ispunio si
svojom rukom, kao što je danas.
6:16 Sada dakle, Jahve, Bože Izraelov, čuvaj Davida, slugu svojega
oče ono što si mu obećao govoreći: Neće izostati
ti si čovjek u mojim očima koji će sjediti na prijestolju Izraelovu; ipak tako da tvoj
djeca paze na svoj put da hode po mojem zakonu, kao što si ti hodio
prije mene.
6:17 Sada, Gospode, Bože Izraelov, neka se potvrdi tvoja riječ koju si
govorio si svome sluzi Davidu.
6:18 Ali hoće li Bog doista prebivati s ljudima na zemlji? gle, nebo
i nebo nad nebesima ne može te obuhvatiti; koliko manje ova kuća
koju sam izgradio!
6:19 Poslušaj, dakle, molitvu sluge svoga i njegovu
Molba, Jahve, Bože moj, da uslišiš vapaj i molitvu
koju sluga tvoj moli pred tobom:
6:20 Da oči tvoje budu dan i noć otvorene na ovoj kući, na
mjesto za koje si rekao da ćeš ondje staviti svoje ime; do
usliši molitvu kojom se tvoj sluga moli na ovom mjestu.
6:21 Usliši, dakle, molbe sluge svoga i svoje
narod Izraelov, koji će učiniti prema ovome mjestu: čuj ti
tvoje prebivalište, čak s neba; i kad čuješ, oprosti.
6:22 Ako čovjek zgriješi protiv svoga bližnjega i na njega se položi zakletva
zakuni se, i zakletva dođe pred tvoj žrtvenik u ovoj kući;
6:23 Onda čuj s neba i učini i sudi svojim slugama uzvrativši
zli, nadoknađujući svoj put na vlastitu glavu; i pravdajući se
pravednika, dajući mu prema njegovoj pravednosti.
6:24 I ako tvoj narod Izrael strada pred neprijateljem, jer
sagriješili su protiv tebe; i vratit će se i priznati tvoje ime,
i moliti i činiti dovu pred tobom u ovoj kući;
6:25 Ti usliši s nebesa i oprosti grijehe svom narodu
Izraela i vrati ih u zemlju koju si im dao i
svojim očevima.
6:26 Kad se nebo zatvori i kiše nema, jer ima
sagriješio protiv tebe; ipak ako se mole prema ovom mjestu i ispovijedaju tvoje
ime i odvrati se od grijeha njihova kad ih mučiš;
6:27 Ti usliši s neba i oprosti grijehe svojim slugama i
narod tvoj Izraele kad si ih poučio dobrom putu na kojem su
treba hodati; i pusti kišu na zemlju svoju koju si dao svojoj
ljudi za nasljedstvo.
6:28 Bude li glad u zemlji, ako bude kuge, ako bude
miniranje, ili plijesan, skakavci ili gusjenice; ako im neprijatelji opsjedaju
njih u gradovima njihove zemlje; bilo kakvu ranu ili bilo kakvu bolest
biti:
6:29 Koja će se molitva ili dova bilo koje osobe uputiti,
ili svega tvoga naroda Izraela, kad svatko spozna svoju ranu i
vlastitu tugu i raširit će ruke u ovoj kući:
6:30 Ti usliši s neba prebivalište svoje, oprosti i uzvrati
svakomu prema svim putovima njegovim, čije srce poznaješ;
(jer ti samo poznaješ srca djece ljudskih:)
6:31 Da te se boje i da idu tvojim putovima dok žive
zemlju koju si dao našim očevima.
6:32 Štoviše o strancu koji nije iz tvoga naroda Izraela, nego
je došao iz daleke zemlje radi tvoga velikog imena i tvoje moći
ruka i tvoja ispružena ruka; ako dođu i mole u ovoj kući;
6:33 Čuj onda s nebesa, iz svog prebivališta, i učini
prema svemu za što te stranac zove; da svi ljudi
na zemlji neka zna ime tvoje i bojat će te se kao i narod tvoj
Izraele, i neka zna da se ova kuća koju sam sagradio zove tvojim
Ime.
6:34 Ako tvoj narod pođe u rat protiv svojih neprijatelja putem kojim ti
poslat ćeš ih i oni će te moliti prema ovom gradu koji ti
ti si odabrao i kuću koju sam sagradio imenu tvome;
6:35 Tada usliši s nebesa njihove molitve i njihove molbe, i
održati svoju stvar.
6:36 Ako oni zgriješe protiv tebe (jer nema čovjeka koji ne griješi) i
razgnjevi se na njih i izbavi ih pred njihovim neprijateljima i
odvode ih u zarobljeništvo u daleku ili bližu zemlju;
6:37 Ali ako zamisle sebe u zemlji u koju su odneseni
zarobljeni, i obratiti se i moliti se tebi u zemlji svog ropstva,
govoreći: Sagriješismo, zlo učinismo i zlo postupismo;
6:38 Ako ti se vrate svim srcem svojim i svom dušom svojom
zemlju njihovog sužanjstva, kamo su ih odveli u ropstvo,
i moli se prema njihovoj zemlji koju si dao njihovim očevima, i
prema gradu koji si odabrao i prema kući koju sam ja
izgradili za tvoje ime:
6:39 Tada čuj s nebesa, čak iz svog prebivališta, njihovo
molitvu i dove njihove, i zastupaj njihovu stvar i opraštaj
narod tvoj koji je protiv tebe sagriješio.
6:40 Sada, Bože moj, neka ti, molim te, budu otvorene oči i neka tvoje uši
budite pažljivi na molitvu koja se upućuje na ovom mjestu.
6:41 Sada, dakle, ustani, Jahve, Bože, na svoje počivalište, ti i
Kovčeg snage tvoje: neka se zaogrnu svećenici tvoji, Jahve, Bože
spasenje i neka se sveci tvoji raduju u dobroti.
6:42 Jahve, Bože, ne odvrati lica pomazanika svojega, spomeni ga
milosrđe Davida, sluge tvoga.