1 Solunjanima
3:1 Stoga, kad više nismo mogli izdržati, smatrali smo da je dobro biti ostavljeni
sama u Ateni;
3:2 I posla Timoteja, našeg brata i službenika Božjeg i našeg
suradnik u evanđelju Kristovu, da vas utvrdi i utješi
ti o svojoj vjeri:
3:3 Da se nitko ne pokoleba zbog ovih nevolja, jer sami znate
da smo za to imenovani.
3:4 Doista, kad smo bili kod vas, rekli smo vam prije da bismo trebali
trpjeti nevolju; kao što se i dogodilo, a vi znate.
3:5 Zbog toga, kad više nisam mogao izdržati, poslao sam vas upoznati
vjera, da vas napasnik ne kuša čime, i naš trud
biti uzalud.
3:6 Ali sad kad Timotej dođe od vas k nama i donese nam dobro
vijesti o vašoj vjeri i ljubavi prema bližnjemu, i kojih se dobro sjećate
nas uvijek, silno želeći nas vidjeti, kao što i mi tebe:
3:7 Stoga smo se, braćo, utješili vama u svoj našoj nevolji
i nevolja tvoje vjere:
3:8 Jer sada živimo, ako vi čvrsto stojite u Gospodinu.
3:9 Kakvom hvalom možemo opet uzvratiti Bogu za vas, za svu radost
čime se radujemo radi vas pred našim Bogom;
3:10 Noć i dan usrdno se moleći da možemo vidjeti tvoje lice i moći
usavršiti ono što nedostaje vašoj vjeri?
3:11 Sam Bog i naš Otac, i naš Gospodin Isus Krist, upravljaju našim
put do tebe.
3:12 I Gospodin će učiniti da umnožite i obilujete ljubavlju među sobom,
i prema svim ljudima, kao i mi prema vama:
3:13 On neka do kraja učvrsti srca vaša besprijekorna u svetosti prije
Bog, naš Otac, na dolasku Gospodina našega Isusa Krista sa svima
njegovi sveci.