1 Solunjanima 3:1 Stoga, kad više nismo mogli izdržati, smatrali smo da je dobro biti ostavljeni sama u Ateni; 3:2 I posla Timoteja, našeg brata i službenika Božjeg i našeg suradnik u evanđelju Kristovu, da vas utvrdi i utješi ti o svojoj vjeri: 3:3 Da se nitko ne pokoleba zbog ovih nevolja, jer sami znate da smo za to imenovani. 3:4 Doista, kad smo bili kod vas, rekli smo vam prije da bismo trebali trpjeti nevolju; kao što se i dogodilo, a vi znate. 3:5 Zbog toga, kad više nisam mogao izdržati, poslao sam vas upoznati vjera, da vas napasnik ne kuša čime, i naš trud biti uzalud. 3:6 Ali sad kad Timotej dođe od vas k nama i donese nam dobro vijesti o vašoj vjeri i ljubavi prema bližnjemu, i kojih se dobro sjećate nas uvijek, silno želeći nas vidjeti, kao što i mi tebe: 3:7 Stoga smo se, braćo, utješili vama u svoj našoj nevolji i nevolja tvoje vjere: 3:8 Jer sada živimo, ako vi čvrsto stojite u Gospodinu. 3:9 Kakvom hvalom možemo opet uzvratiti Bogu za vas, za svu radost čime se radujemo radi vas pred našim Bogom; 3:10 Noć i dan usrdno se moleći da možemo vidjeti tvoje lice i moći usavršiti ono što nedostaje vašoj vjeri? 3:11 Sam Bog i naš Otac, i naš Gospodin Isus Krist, upravljaju našim put do tebe. 3:12 I Gospodin će učiniti da umnožite i obilujete ljubavlju među sobom, i prema svim ljudima, kao i mi prema vama: 3:13 On neka do kraja učvrsti srca vaša besprijekorna u svetosti prije Bog, naš Otac, na dolasku Gospodina našega Isusa Krista sa svima njegovi sveci.