1 Solunjanima
2:1 Sami znate, braćo, naš ulazak k vama da nije bio
uzalud:
2:2 Ali i nakon toga smo prije patili i bili sramotni
zamoljeni, kao što znate, u Filipima, bili smo odvažni u našem Bogu govoriti
vama evanđelje Božje s mnogo borbe.
2:3 Jer naš poticaj nije bio prijevara, ni nečistoća, ni prijevara.
2:4 Ali kao što nam je Bog dopustio da nam se povjeri evanđelje, čak
tako govorimo; ne kao da ugađamo ljudima, nego Bogu koji ispituje srca naša.
2:5 Jer niti u jednom trenutku nismo koristili laskave riječi, kao što znate, niti a
ogrtač pohlepe; Bog je svjedok:
2:6 Ni od ljudi nismo tražili slavu, ni od vas, ni od drugih, kad smo
moglo biti teško, kao Kristovi apostoli.
2:7 Ali mi smo bili blagi prema vama, kao što dojilja njeguje svoju djecu.
2:8 Budući da smo vas iskreno željeli, bili smo voljni imati
prenijeli vam, ne samo Božje evanđelje, nego i naše vlastite duše,
jer si nam bio drag.
2:9 Jer se sjećate, braćo, našeg truda i muke: za radnu noć
i dan, jer nikome od vas ne bismo bili na teret, propovijedali smo
vama evanđelje Božje.
2:10 Vi ste svjedoci i Bog kako smo sveti, pravedni i besprijekorni
ponašali smo se među vama koji vjerujete:
2:11 Kao što znate kako smo poticali, tješili i zapovijedali svakome od vas,
kao što otac svoju djecu,
2:12 Da živite dostojno Boga koji vas je pozvao u svoje kraljevstvo
i slava.
2:13 I zato bez prestanka zahvaljujemo Bogu, jer kad vi
primili riječ Božju koju ste čuli od nas, niste je primili kao
riječ ljudska, ali kao što je u istini, riječ Božja, koja djelotvorno
djeluje i u vama koji vjerujete.
2:14 Jer vi ste, braćo, postali sljedbenici crkava Božjih koje u
Judeja je u Kristu Isusu, jer ste i vi slično patili
vaši sunarodnjaci, kao što imaju Židove:
2:15 Koji su i ubili Gospodina Isusa i svoje vlastite proroke, i imaju
progonio nas; i ne ugađaju Bogu, i protivni su svim ljudima.
2:16 Zabranjuju nam govoriti poganima da se spase, da napune
svagda grijehe svoje, jer gnjev na njih dođe do kraja.
2:17 A mi, braćo, uzeti od vas za kratko vrijeme, ne
u srcu, nastojao je obilnije vidjeti tvoje lice s velikim
želja.
2:18 Stoga bismo htjeli doći k vama, ja Pavao, jednom i opet; ali
Sotona nas je spriječio.
2:19 Jer što je naša nada, ili radost, ili vijenac radosti? Zar nisi ni za
prisutnost Gospodina našega Isusa Krista prilikom njegova dolaska?
2:20 Jer vi ste naša slava i radost.