1 Solunjanima 2:1 Sami znate, braćo, naš ulazak k vama da nije bio uzalud: 2:2 Ali i nakon toga smo prije patili i bili sramotni zamoljeni, kao što znate, u Filipima, bili smo odvažni u našem Bogu govoriti vama evanđelje Božje s mnogo borbe. 2:3 Jer naš poticaj nije bio prijevara, ni nečistoća, ni prijevara. 2:4 Ali kao što nam je Bog dopustio da nam se povjeri evanđelje, čak tako govorimo; ne kao da ugađamo ljudima, nego Bogu koji ispituje srca naša. 2:5 Jer niti u jednom trenutku nismo koristili laskave riječi, kao što znate, niti a ogrtač pohlepe; Bog je svjedok: 2:6 Ni od ljudi nismo tražili slavu, ni od vas, ni od drugih, kad smo moglo biti teško, kao Kristovi apostoli. 2:7 Ali mi smo bili blagi prema vama, kao što dojilja njeguje svoju djecu. 2:8 Budući da smo vas iskreno željeli, bili smo voljni imati prenijeli vam, ne samo Božje evanđelje, nego i naše vlastite duše, jer si nam bio drag. 2:9 Jer se sjećate, braćo, našeg truda i muke: za radnu noć i dan, jer nikome od vas ne bismo bili na teret, propovijedali smo vama evanđelje Božje. 2:10 Vi ste svjedoci i Bog kako smo sveti, pravedni i besprijekorni ponašali smo se među vama koji vjerujete: 2:11 Kao što znate kako smo poticali, tješili i zapovijedali svakome od vas, kao što otac svoju djecu, 2:12 Da živite dostojno Boga koji vas je pozvao u svoje kraljevstvo i slava. 2:13 I zato bez prestanka zahvaljujemo Bogu, jer kad vi primili riječ Božju koju ste čuli od nas, niste je primili kao riječ ljudska, ali kao što je u istini, riječ Božja, koja djelotvorno djeluje i u vama koji vjerujete. 2:14 Jer vi ste, braćo, postali sljedbenici crkava Božjih koje u Judeja je u Kristu Isusu, jer ste i vi slično patili vaši sunarodnjaci, kao što imaju Židove: 2:15 Koji su i ubili Gospodina Isusa i svoje vlastite proroke, i imaju progonio nas; i ne ugađaju Bogu, i protivni su svim ljudima. 2:16 Zabranjuju nam govoriti poganima da se spase, da napune svagda grijehe svoje, jer gnjev na njih dođe do kraja. 2:17 A mi, braćo, uzeti od vas za kratko vrijeme, ne u srcu, nastojao je obilnije vidjeti tvoje lice s velikim želja. 2:18 Stoga bismo htjeli doći k vama, ja Pavao, jednom i opet; ali Sotona nas je spriječio. 2:19 Jer što je naša nada, ili radost, ili vijenac radosti? Zar nisi ni za prisutnost Gospodina našega Isusa Krista prilikom njegova dolaska? 2:20 Jer vi ste naša slava i radost.