1. Samuelova 1:1 Bio je neki čovjek iz Ramathaimzophima, s Efrajimove gore, i zvao se Elkana, sin Jerohama, sina Elihuova, sina Tohu, sin Zufa, Efraćanin: 1:2 Imao je dvije žene; Ime jedne bilo je Hannah, a ime druga Penina: i Penina je imala djece, ali Ana nije imala djece. 1:3 I ovaj je čovjek izlazio iz svog grada svake godine da se klanja i da žrtvuje Jahvi nad Vojskama u Šilu. I dva Elijeva sina, Hofni i Ondje su bili Pinhas, svećenici Jahvini. 1:4 Kad je došlo vrijeme kad je Elkana ponudio, dao je Penini svoje ženi i svim njezinim sinovima i njezinim kćerima, dijelove: 1:5 Ali Hani je dao dostojan dio; jer volio je Hannah: ali the GOSPODIN joj zatvori utrobu. 1:6 A i protivnik ju je razdražio da je razdraži jer Jahve joj zatvori utrobu. 1:7 I kako je tako činio iz godine u godinu, kad bi ona išla u kuću GOSPODINE, tako ju je razdražila; zato je plakala i nije jela. 1:8 Tada joj Elkana, njen muž, reče: "Ano, zašto plačeš?" i zašto ne jedeš? i zašto ti je srce tužno? nisam li ja bolji prema tebi nego deset sinova? 1:9 Ana ustane nakon što su blagovali u Šilu i nakon što su jeli pijan. Svećenik Eli sjedio je na stolici uz stup hrama GOSPODAR. 1:10 Ona bijaše ogorčena u duši, molila se Jahvi i plakala rano. 1:11 I ona se zavjetova i reče: "Jahve nad vojskama, ako pogledaš na nevolju sluškinje svoje i spomeni me se i ne zaboravi tvoja sluškinja, ali dat ćeš svojoj sluškinji muško dijete, onda ja dat će ga Jahvi za sve dane njegova života i neće britva doći na njegovu glavu. 1:12 I dok se ona molila pred Jahvom, Eli označio njezina usta. 1:13 A Ana, reče u srcu svome; samo su joj se usne micale, ali glas nije čula: stoga je Eli mislio da je bila pijana. 1:14 A Eli joj reče: "Dokle ćeš biti pijana?" ostavi svoje vino od tebe. 1:15 A Ana odgovori: "Ne, gospodaru, ja sam žena tužna duh: nisam pio vina ni žestice, nego sam se izlio duša moja pred Jahvom. 1:16 Ne smatraj svoju sluškinju za nevjerničku kćer, jer iz obilje svoje tužbe i žalosti sam do sada govorio. 1:17 Tada Eli odgovori: "Idi u miru! Neka Bog Izraelov dade!" ti svoju molbu koju si od njega tražio. 1:18 A ona reče: Neka sluškinja tvoja nađe milost u tvojim očima! Dakle žena otišla je svojim putem i jela, a njezino lice više nije bilo tužno. 1:19 Ujutro su rano ustali i poklonili se pred Jahvom. i vratiše se i dođoše svojoj kući u Ramu; i Elkana pozna Hanu njegova žena; i Jahve je se sjetio. 1:20 Stoga se to dogodilo kad je došlo vrijeme nakon što je Ana bila zatrudnje i rodi sina i nadjenu mu ime Samuel govoreći: Jer sam ga zamolio od GOSPODA. 1:21 Čovjek Elkana i sav njegov dom uziđu žrtvu Jahvi godišnju žrtvu i njegov zavjet. 1:22 Ali Ana ne pođe gore; jer ona reče svome mužu: Neću ići gore dok se dijete ne odbije, a onda ću ga dovesti, da se pojavi pred Jahvom i ostani ondje zauvijek. 1:23 A njen muž Elkana reče joj: "Čini što ti se čini dobrim!" katraniti dok ga ne odvikneš; samo neka Jahve utvrdi riječ svoju. Dakle, žena boravila, i davala svom sinu da sisa dok ga nije odbila. 1:24 Kad ga odbije od sise, ponese ga sa sobom, s troje junaca i jednu efu brašna i bocu vina i dovede ga u Dom Jahvin u Šilu, a dijete bijaše mlado. 1:25 Zaklaše junca i dovedoše dijete Eliju. 1:26 A ona reče: "O moj gospodaru, tako živa tvoja duša, moj gospodaru, ja sam žena koji su ovdje stajali uz tebe i molili se Jahvi. 1:27 Za ovo sam dijete molila; i Jahve mi je dao moju molbu koju sam pitao ga: 1:28 Zato sam ga i ja posudio Jahvi; dokle god živi on posuditi će se Jahvi. I ondje se pokloni Jahvi.