1. Samuelova
1:1 Bio je neki čovjek iz Ramathaimzophima, s Efrajimove gore, i
zvao se Elkana, sin Jerohama, sina Elihuova, sina
Tohu, sin Zufa, Efraćanin:
1:2 Imao je dvije žene; Ime jedne bilo je Hannah, a ime
druga Penina: i Penina je imala djece, ali Ana nije imala
djece.
1:3 I ovaj je čovjek izlazio iz svog grada svake godine da se klanja i da žrtvuje
Jahvi nad Vojskama u Šilu. I dva Elijeva sina, Hofni i
Ondje su bili Pinhas, svećenici Jahvini.
1:4 Kad je došlo vrijeme kad je Elkana ponudio, dao je Penini svoje
ženi i svim njezinim sinovima i njezinim kćerima, dijelove:
1:5 Ali Hani je dao dostojan dio; jer volio je Hannah: ali the
GOSPODIN joj zatvori utrobu.
1:6 A i protivnik ju je razdražio da je razdraži jer
Jahve joj zatvori utrobu.
1:7 I kako je tako činio iz godine u godinu, kad bi ona išla u kuću
GOSPODINE, tako ju je razdražila; zato je plakala i nije jela.
1:8 Tada joj Elkana, njen muž, reče: "Ano, zašto plačeš?" i zašto
ne jedeš? i zašto ti je srce tužno? nisam li ja bolji prema tebi
nego deset sinova?
1:9 Ana ustane nakon što su blagovali u Šilu i nakon što su jeli
pijan. Svećenik Eli sjedio je na stolici uz stup hrama
GOSPODAR.
1:10 Ona bijaše ogorčena u duši, molila se Jahvi i plakala
rano.
1:11 I ona se zavjetova i reče: "Jahve nad vojskama, ako pogledaš
na nevolju sluškinje svoje i spomeni me se i ne zaboravi
tvoja sluškinja, ali dat ćeš svojoj sluškinji muško dijete, onda ja
dat će ga Jahvi za sve dane njegova života i neće
britva doći na njegovu glavu.
1:12 I dok se ona molila pred Jahvom, Eli
označio njezina usta.
1:13 A Ana, reče u srcu svome; samo su joj se usne micale, ali glas
nije čula: stoga je Eli mislio da je bila pijana.
1:14 A Eli joj reče: "Dokle ćeš biti pijana?" ostavi svoje vino
od tebe.
1:15 A Ana odgovori: "Ne, gospodaru, ja sam žena tužna
duh: nisam pio vina ni žestice, nego sam se izlio
duša moja pred Jahvom.
1:16 Ne smatraj svoju sluškinju za nevjerničku kćer, jer iz
obilje svoje tužbe i žalosti sam do sada govorio.
1:17 Tada Eli odgovori: "Idi u miru! Neka Bog Izraelov dade!"
ti svoju molbu koju si od njega tražio.
1:18 A ona reče: Neka sluškinja tvoja nađe milost u tvojim očima! Dakle žena
otišla je svojim putem i jela, a njezino lice više nije bilo tužno.
1:19 Ujutro su rano ustali i poklonili se pred Jahvom.
i vratiše se i dođoše svojoj kući u Ramu; i Elkana pozna Hanu
njegova žena; i Jahve je se sjetio.
1:20 Stoga se to dogodilo kad je došlo vrijeme nakon što je Ana bila
zatrudnje i rodi sina i nadjenu mu ime Samuel govoreći:
Jer sam ga zamolio od GOSPODA.
1:21 Čovjek Elkana i sav njegov dom uziđu žrtvu Jahvi
godišnju žrtvu i njegov zavjet.
1:22 Ali Ana ne pođe gore; jer ona reče svome mužu: Neću ići gore
dok se dijete ne odbije, a onda ću ga dovesti, da se pojavi
pred Jahvom i ostani ondje zauvijek.
1:23 A njen muž Elkana reče joj: "Čini što ti se čini dobrim!" katraniti
dok ga ne odvikneš; samo neka Jahve utvrdi riječ svoju. Dakle,
žena boravila, i davala svom sinu da sisa dok ga nije odbila.
1:24 Kad ga odbije od sise, ponese ga sa sobom, s troje
junaca i jednu efu brašna i bocu vina i dovede ga
u Dom Jahvin u Šilu, a dijete bijaše mlado.
1:25 Zaklaše junca i dovedoše dijete Eliju.
1:26 A ona reče: "O moj gospodaru, tako živa tvoja duša, moj gospodaru, ja sam žena
koji su ovdje stajali uz tebe i molili se Jahvi.
1:27 Za ovo sam dijete molila; i Jahve mi je dao moju molbu koju sam
pitao ga:
1:28 Zato sam ga i ja posudio Jahvi; dokle god živi on
posuditi će se Jahvi. I ondje se pokloni Jahvi.