1 Makabejci 10:1 Sto šezdesete godine Aleksandar, sin Antiohov pod prezimenom Epifan, otišao gore i zauzeo Ptolemaidu: jer su ljudi imali primio ga, po čemu je ondje kraljevao, 10:2 Kad je kralj Demetrije to čuo, skupio je silu veliki vojsku, i krenuo protiv njega u borbu. 10:3 Štoviše, Demetrije je slao pisma Jonatanu s riječima ljubavi, tako da je uveličao ga je. 10:4 Jer reče: "Prvo se pomirimo s njim, prije nego što se pridruži." Aleksandar protiv nas: 10:5 Inače će se sjetiti svih zala koja smo mu učinili, i protiv svoje braće i svog naroda. 10:6 Stoga mu dade vlast da skupi vojsku i da osigurati oružje, da mu može pomoći u borbi: zapovjedio je i to treba mu predati taoce koji su bili u kuli. 10:7 Tada dođe Jonatan u Jeruzalem i pročita pisma pred slušateljima sav narod i od onih koji su bili u kuli: 10:8 Oni se silno uplašiše kad čuše da mu je kralj dao ovlaštenje za okupljanje domaćina. 10:9 Tada su oni iz kule predali svoje taoce Jonatanu i predao ih je njihovim roditeljima. 10:10 Kad je to bilo učinjeno, Jonatan se nastanio u Jeruzalemu i počeo graditi i popraviti grad. 10:11 I zapovjedi radnicima da sagrade zidove i brdo Sion i o s četvrtastim kamenjem za utvrđivanje; i oni su tako i učinili. 10:12 Zatim stranci koji su bili u tvrđavama koje je imao Bakhid sagradio, pobjegao; 10:13 Svaki je napustio svoje mjesto i otišao u svoju zemlju. 10:14 Samo u Bethsuri neki od onih koji su napustili zakon i zapovijedi su ostale mirne: jer to je bilo njihovo utočište. 10:15 Kad je kralj Aleksandar čuo kakva je obećanja poslao Demetrije Jonathan: kad mu je također rečeno o bitkama i plemenitim djelima koja on i njegova braća su učinili, i o bolovima koje su pretrpjeli, 10:16 Rekao je, hoćemo li naći još jednog takvog čovjeka? sada ćemo ga stoga učiniti naš prijatelj i suradnik. 10:17 Na to je napisao pismo i poslao mu ga, prema ovim riječi, govoreći, 10:18 Kralj Aleksandar svome bratu Jonatanu šalje pozdrav: 10:19 Čuli smo za tebe da si čovjek velike moći i da si budi naš prijatelj. 10:20 Stoga te danas postavljamo za velikog svećenika tvog narod, i da se naziva kraljevim prijateljem; (i uz to ga je poslao purpurnu haljinu i zlatnu krunu :) i zahtijevam od tebe da preuzmeš našu ulogu, i održavaj prijateljstvo s nama. 10:21 Tako sedmoga mjeseca sto šezdesete godine, na blagdan šatora, Jonatan obuče svetu haljinu i okupi se snage, i dao mnogo oklop. 10:22 Kad je Demetrije to čuo, jako mu je žao i reče: 10:23 Što smo učinili, da nas je Aleksandar spriječio u prijateljstvu Židove da ojača? 10:24 I ja ću im napisati riječi ohrabrenja i obećati im dostojanstva i darove, da mogu imati njihovu pomoć. 10:25 Poslao je dakle k njima u ovom smislu: kralj Demetrije k židovski narod šalje pozdrav: 10:26 Budući da ste s nama držali saveze i ostali u našem prijateljstvu, ne pridružujući se našim neprijateljima, čuli smo za ovo, i jesmo radostan. 10:27 Zato nam i dalje budite vjerni i bit će nam dobro platiti za stvari koje činite u našu korist, 10:28 Dat će vam mnogo imuniteta i dati vam nagrade. 10:29 A sada vas oslobađam, i za vaše dobro oslobađam sve Židove od danaka, i od carine soli, i od krunskih poreza, 10:30 I od onoga što mi pripada da dobijem trećinu ili sjeme i polovicu plodova drveća oslobađam danas pa nadalje, tako da ne budu uzeti iz zemlje Judeje, niti od triju vlada koje su tome dodane iz zemlje Samarije i Galileje, od danas pa zauvijek. 10:31 Jeruzalem neka bude svet i slobodan, s njegovim granicama, oba od desetina i harač. 10:32 A što se tiče kule koja je u Jeruzalemu, odričem se vlasti nad i daj velikom svećeniku da u njemu postavi ljude koje hoće izabrati da ga zadrži. 10:33 Štoviše, slobodno sam pustio na slobodu sve Židove odveo zarobljenike iz zemlje Judeje u bilo koji dio moga kraljevstva, i hoću da svi moji časnici otpuste danak čak i za svoju stoku. 10:34 Nadalje, želim da svi blagdani, subote, mladi mjeseci i svečane dane, i tri dana prije blagdana, i tri dana nakon blagdana bit će sav imunitet i sloboda za sve Židove u moje carstvo. 10:35 Također nitko neće imati ovlasti miješati se ili uznemiravati bilo koga od njih u bilo kojoj stvari. 10:36 Nadalje ću, da se upiše među kraljeve snage oko trideset tisuća ljudi od Židova, kojima će biti dana plaća, kao pripada svim kraljevim snagama. 10:37 Neki će od njih biti smješteni u kraljeve utvrde, od kojih također će neki biti postavljeni nad poslovima kraljevstva, koji su od povjerenje: i želim da njihovi nadglednici i namjesnici budu sami od sebe, i da žive po svojim zakonima, kao što je kralj zapovjedio u zemlji judejskoj. 10:38 A što se tiče tri vlade koje su Judeji dodane od zemlje Samarije, neka se pridruže Judeji da budu smatra se da je pod jednom, niti je dužan slušati drugu vlast osim one velikog svećenika. 10:39 Što se tiče Ptolemaide i zemlje koja joj pripada, dajem je besplatno dar svetištu u Jeruzalemu za potrebne troškove svetilište. 10:40 Štoviše, dajem svake godine petnaest tisuća šekela srebra od kraljevi računi iz pripadajućih mjesta. 10:41 I sav višak, koji službenici nisu uplaćivali kao prije, od sada će se davati za hramska djela. 10:42 Osim toga, pet tisuća srebrnih šekela što su ih uzeli od korištenja hrama iz računa iz godine u godinu, čak i one stvari će biti puštene, jer pripadaju svećenicima koji ministar. 10:43 I tko god da pobjegne u jeruzalemski hram ili bude unutar ovih sloboda, biti dužan kralju ili bilo čemu drugo, neka budu na slobodi i sve što imaju u mom carstvo. 10:44 Za gradnju i popravak radova svetišta troškovi će se dati iz kraljevih računa. 10:45 Da, i za izgradnju jeruzalemskih zidina i utvrđivanja oko toga, troškovi će se dati iz kraljevih računa, kao i za izgradnju zidina u Judeji. 10:46 Kad su Jonatan i ljudi čuli ove riječi, nisu im priznali zasluge njima, niti ih primili, jer su se sjećali velikog zla što je učinio u Izraelu; jer ih je jako pogodio. 10:47 Ali s Aleksandrom su bili itekako zadovoljni, jer on je bio prvi takav zamolio za istinski mir s njima, a oni su se s njim sabrali stalno. 10:48 Tada je kralj Aleksandar okupio velike snage i utaborio se nasuprot Demetrija. 10:49 I nakon što su se dva kralja udružila u bitku, Demetrijeva vojska je pobjegla, ali Aleksandar ga je slijedio i nadvladao ih. 10:50 I nastavio je žestoku bitku sve dok sunce nije zašlo: i to dan kada je Demetrije ubijen. 10:51 Nakon toga Aleksandar je poslao veleposlanike egipatskom kralju Ptolemeju s a poruka u ovom smislu: 10:52 Budući da sam ponovno došao u svoje kraljevstvo i sjeo sam na prijestolje svoje preci, i dobili su vlast, i svrgnuli Demetrija, i oporavio našu zemlju; 10:53 Jer nakon što sam se pridružio borbi s njim, i on i njegova vojska bili su zbunjen od nas, tako da sjedimo na prijestolju njegova kraljevstva: 10:54 Sada, dakle, sklopimo sporazum o prijateljstvu i daj mi sada tvoju kćer za ženu, a ja ću ti biti zet i dat ću oboje tebe i nju kao prema svome dostojanstvu. 10:55 Tada odgovori kralj Ptolemej govoreći: Sretan neka je dan u koji! ti si se vratio u zemlju svojih otaca i sjeo na prijestolje njihovog kraljevstva. 10:56 A sada ću ti učiniti kako si napisao: nađi se dakle u Ptolemaida, da se vidimo; jer ću svoju kćer udati za tebe po tvojoj želji. 10:57 Tako je Ptolemej otišao iz Egipta sa svojom kćerkom Kleopatrom i oni su došli do Ptolemaide u sto šezdeset drugoj godini: 10:58 Kad ga je kralj Aleksandar dočekao, dao mu je svoju kćer Kleopatra, i proslavila je svoju udaju u Ptolemaidi velikom slavom, kao način kraljeva je. 10:59 Kralj Aleksandar pisao je Jonatanu da dođe i upoznati ga. 10:60 Zatim je časno otišao u Ptolemaidu, gdje je susreo dva kralja, i dao njima i njihovim prijateljima srebro i zlato i mnoge darove, i našao milost u njihovim očima. 10:61 U ono vrijeme neki kužni ljudi iz Izraela, ljudi opakog života, okupili su se protiv njega da ga optuže, ali kralj nije htio čuj ih. 10:62 Da više od toga, kralj je zapovjedio da skine svoje haljine, i odjenu ga u purpur: i učiniše tako. 10:63 Posao ga je nasamo i rekao njegovim knezovima: "Idite s njim!" usred grada i proglasite da se nitko ne buni protiv njega u bilo kojoj stvari, i da ga nitko ni zbog čega ne uznemirava uzrok. 10:64 Kad su njegovi tužitelji vidjeli da je počašćen prema proglas, i odjeveni u purpur, pobjegli su svi. 10:65 Kralj ga oda počasti i uvrsti među svoje glavne prijatelje učinio ga je vojvodom i dionikom njegove vlasti. 10:66 Nakon toga Jonatan se vratio u Jeruzalem s mirom i veseljem. 10:67 Nadalje u; sto šezdeset i pete godine došao je Demetrijev sin Demetrija s Krete u zemlju njegovih otaca: 10:68 Kada je kralj Aleksandar to čuo, bilo mu je žao i vratio se u Antiohiju. 10:69 Tada je Demetrije postavio Apolonija, upravitelja Celosirije, svojim generalom, koji je okupio veliku vojsku, utaborio se u Jamniji i poslao k Veliki svećenik Jonatan govoreći: 10:70 Ti se jedini dižeš protiv nas, a meni se rugaju zbog zbog tebe, i pogrđen: i zašto se hvališ svojom moći protiv nas u planinama? 10:71 Sada, dakle, ako se uzdaš u vlastitu snagu, siđi k nama u polje ravno, i ondje da zajedno pokušamo stvar: jer sa ja sam moć gradova. 10:72 Pitajte i naučite tko sam ja, i ostali koji sudjeluju u tome, i hoće reci ti da tvoja noga ne može letjeti u svojoj zemlji. 10:73 Stoga sada nećeš moći podnijeti konjanike i tako velike sila u ravnici, gdje nema ni kamena ni kremena, ni mjesta pobjeći u. 10:74 Kad je Jonatan čuo ove Apolonijeve riječi, bio je dirnut u svoje umu, i izabravši deset tisuća ljudi izađe iz Jeruzalema, gdje Njegov brat Šimun dočekao ga je da mu pomogne. 10:75 I razape svoje šatore protiv Jope. oni iz Jope su ga isključili grada, jer je Apolonije ondje imao posadu. 10:76 Tada ga je Jonatan opkolio, nakon čega su ga gradjani pustili unutra zbog straha: i tako je Jonatan osvojio Jopu. 10:77 Kada je Apolonije čuo za to, poveo je tri tisuće konjanika, s a velika vojska pješaka, i otišao je u Azot kao onaj koji je putovao, i pritom ga je odvukao u ravnicu. jer je imao veliki broj konjanika, u koje se pouzdao. 10:78 Zatim ga je Jonatan slijedio do Azota, gdje su se vojske spojile bitka. 10:79 Apolonije je ostavio tisuću konjanika u zasjedi. 10:80 Jonatan je znao da je iza njega zasjeda; jer su imali okupiran u svojoj vojsci i bacao strelice na ljude od jutra do jutra večer. 10:81 Ali narod je stajao, kako im je Jonatan naredio neprijateljski konji bili su umorni. 10:82 Tada Šimun izvede svoju vojsku i postavi ih protiv pješaka, (jer su konjanici bili iscrpljeni) koji su bili zbunjeni njime, i pobjegli su. 10:83 I konjanici su se raštrkali po polju i pobjegli u Azot, otišli u Betdagon, hram njihovog idola, radi sigurnosti. 10:84 Ali Jonatan zapali Azot i gradove oko njega i zauze ih njihov plijen; i Dagonov hram, s onima koji su u njega pobjegli, spalio je vatrom. 10:85 Tako ih je spaljeno i pobijeno mačem gotovo osam tisuća muškarci. 10:86 Odande je Jonatan uzeo svoju vojsku i utaborio se protiv Askalona, gdje su ljudi iz grada izašli i dočekali ga s velikom pompom. 10:87 Nakon toga se Jonatan i njegova vojska vratiše u Jeruzalem, imajući nešto plijen. 10:88 Kad je kralj Aleksandar čuo te stvari, još je odao počast Jonatanu više. 10:89 I posla mu zlatnu kopču, kako treba da se da onima koji jesu kraljeve krvi: dao mu je i Accaron s njegovim granicama u posjedu.