1 Makabejci 7:1 Sto prve i pedesete godine Demetrije, sin Seleukov otišao iz Rima i došao s nekoliko ljudi do grada na moru obale, i ondje vladao. 7:2 I kako je ušao u palaču svojih predaka, tako je bilo da je njegova snage su zauzele Antioha i Liziju da ih dovedu k njemu. 7:3 Kad on to sazna, reče: "Da im ne vidim lica!" 7:4 Tako ih njegova vojska pobi. Sad kad je Demetrije postavljen na prijestolje njegovo kraljevstvo, 7:5 Dođoše k njemu svi zli i bezbožni ljudi u Izraelu, imajući Alcimus, koji je želio biti veliki svećenik, za njihovog kapetana: 7:6 I optužiše narod pred kraljem govoreći: Juda i njegova braća! pobio si sve svoje prijatelje i istjerao nas iz naše zemlje. 7:7 Sada, dakle, pošalji čovjeka u koga vjeruješ, neka ode i vidi kakvu je pustoš učinio među nama i u kraljevoj zemlji i neka ga kazniti ih sa svima onima koji im pomažu. 7:8 Tada je kralj izabrao Bakhida, kraljeva prijatelja, koji je vladao onom stranom potop, i bio je veliki čovjek u kraljevstvu, i vjeran kralju, 7:9 I posla ga s tim opakim Alkimom, koga postavi za velikog svećenika, i naredio da se osveti sinovima Izraelovim. 7:10 Oni su otišli i došli s velikom silom u zemlju Judejsku. gdje su poslali glasnike Judi i njegovoj braći s miroljubivim riječi prijevarno. 7:11 Ali oni se nisu obazirali na njihove riječi; jer su vidjeli da su došli s velikom moći. 7:12 Tada se skupila kod Alkima i Bakhida četa pisara, zahtijevati pravdu. 7:13 Asidejci su bili prvi među sinovima Izraelovim koji su tražio mir od njih: 7:14 Jer rekoše: Došao je svećenik iz potomstva Aronova ovu vojsku, i neće nam ništa nažao učiniti. 7:15 Tako im je govorio miroljubivo i zakleo im se govoreći: ne nanosi štetu ni vama ni vašim prijateljima. 7:16 Tada mu povjerovaše, ali on uze od njih šezdeset ljudi i pobio ih u jednom danu, prema riječima koje je napisao, 7:17 Izbacili su tijelo tvojih svetaca i krv njihovu prosuli po Jeruzalemu i nije bilo nikoga da ih pokopa. 7:18 Zato sav narod obuze strah i strah od njih i rekoše: U njima nema ni istine ni pravednosti; jer su se slomili savez i zakletvu koju su sklopili. 7:19 Nakon toga Bakhida odveze iz Jeruzalema i razape mu šatore u Bezet, kamo je poslao i uzeo mnoge ljude koji su ga napustili, i neke od ljudi također, i kad ih je pobio, bacio ih je u veliku jamu. 7:20 Zatim je povjerio zemlju Alkimu i ostavio mu vlast da pomozi mu: tako je Bakhid otišao kralju. 7:21 Ali Alkimo se borio za prvosvešteništvo. 7:22 I k njemu su se pribjegavali svi oni koji su uznemiravali narod, koji su nakon njih zauzeli Judinu zemlju u svoju vlast, učinili mnogo zla u Izraelu. 7:23 Kad je Juda vidio svu nesreću Alkima i njegove družine učinjeno među Izraelcima, čak i iznad pogana, 7:24 Izišao je po svim krajevima Judeje unaokolo i osvetio se od onih koji su se odmetnuli od njega, tako da se više nisu usuđivali izaći u zemlju. 7:25 S druge strane, kad je Alkimo vidio da su Juda i njegovo društvo imali dobio prednost, i znao je da nije u stanju poslušati njihov sile, ode opet kralju i reče sve najgore od njih što je on mogao. 7:26 Tada je kralj poslao Nikanora, jednog od svojih časnih knezova, čovjeka koji je nosio smrtnu mržnju prema Izraelu, sa zapovijedi da uništi narod. 7:27 Tako Nikanor dođe u Jeruzalem s velikom vojskom; i poslao k Judi i svoju braću prijevarom prijateljskim riječima, govoreći: 7:28 Neka ne bude borbe između mene i tebe; Doći ću s nekoliko muškaraca, da te mogu vidjeti u miru. 7:29 Došao je dakle k Judi i pozdravili su jedan drugoga u miru. Međutim, neprijatelji su bili spremni odvesti Judu nasiljem. 7:30 Što je Juda saznao, naime, da je došao k njemu s prijevarom, jako ga se bojao i više mu nije htio vidjeti lice. 7:31 I Nikanor, vidjevši da je njegov savjet otkriven, iziđe k borba protiv Jude pored Capharsalama: 7:32 Gdje je s Nikanorove strane bilo ubijeno oko pet tisuća ljudi, i ostali su pobjegli u Davidov grad. 7:33 Nakon toga Nikanor se pope na brdo Sion i izađe iz svetište neki od svećenika i neki od starješina ljudi, da ga pozdrave mirno i da mu pokažu žrtvu paljenicu koji je ponuđen za kralja. 7:34 Ali on im se rugao, smijao im se i sramotno ih zlostavljao, i govorio ponosno, 7:35 I zakle se u svom gnjevu govoreći: "Ako Juda i njegova vojska sada ne budu!" predan u moje ruke, ako ikad ponovno dođem u sigurnosti, izgorjet ću ovu kuću: i s tim je izašao u velikom bijesu. 7:36 Tada uđoše svećenici i stadoše pred oltar i hram, plačući i govoreći, 7:37 Ti si, Gospodine, izabrao ovu kuću da se zove tvojim imenom i da budi dom molitve i molbe za svoj narod: 7:38 Osvetite se ovom čovjeku i njegovoj vojsci i neka padnu od mača! sjetite se njihovih bogohuljenja i dopustite da se više ne nastave. 7:39 Nikanor izađe iz Jeruzalema i razape svoje šatore u Bethoronu, gdje ga je dočekao domaćin iz Sirije. 7:40 Ali Juda se utabori u Adasi s tri tisuće ljudi i ondje se pomoli, izreka, 7:41 Gospode, kad oni koji su poslani od kralja asirskoga pohulio, tvoj je anđeo izišao i udario sto osamdeset i njih pet tisuća. 7:42 Pa uništi ovu vojsku pred nama danas, da ostali mogu znaj da je hulio na tvoju svetinju i sudi ti ga prema njegovoj zloći. 7:43 Trinaestog dana mjeseca adara vojska je stupila u bitku, ali Nikanorova vojska bila je zbunjena, a on sam je prvi put ubijen u bitka. 7:44 Kad su Nikanorovi vojnici vidjeli da je ubijen, odbacili su svoje oružja, i pobjegao. 7:45 Zatim su ih jurili dan hoda od Adasa do Gazere, oglašavajući za njima uzbunu svojim trubama. 7:46 Potom izađoše iz svih judejskih gradova uokolo i zatvorio ih u; tako da su se oni, okrenuvši se onima koji su ih progonili, svi su pobijeni mačem, i nijedan od njih nije ostao. 7:47 Zatim su uzeli plijen i plijen i pobili Nikanore glavu, i desnu ruku koju je tako ponosno ispružio i donio i objesili ih prema Jeruzalemu. 7:48 Zbog toga se narod silno obradova i svetkovaše dan za danom od velike radosti. 7:49 Štoviše odredili su da se svake godine slavi ovaj dan, budući da je trinaesti od Adar. 7:50 Tako je zemlja Judina malo vremena mirovala.