1 Makabejci
7:1 Sto prve i pedesete godine Demetrije, sin Seleukov
otišao iz Rima i došao s nekoliko ljudi do grada na moru
obale, i ondje vladao.
7:2 I kako je ušao u palaču svojih predaka, tako je bilo da je njegova
snage su zauzele Antioha i Liziju da ih dovedu k njemu.
7:3 Kad on to sazna, reče: "Da im ne vidim lica!"
7:4 Tako ih njegova vojska pobi. Sad kad je Demetrije postavljen na prijestolje njegovo
kraljevstvo,
7:5 Dođoše k njemu svi zli i bezbožni ljudi u Izraelu, imajući
Alcimus, koji je želio biti veliki svećenik, za njihovog kapetana:
7:6 I optužiše narod pred kraljem govoreći: Juda i njegova braća!
pobio si sve svoje prijatelje i istjerao nas iz naše zemlje.
7:7 Sada, dakle, pošalji čovjeka u koga vjeruješ, neka ode i vidi
kakvu je pustoš učinio među nama i u kraljevoj zemlji i neka ga
kazniti ih sa svima onima koji im pomažu.
7:8 Tada je kralj izabrao Bakhida, kraljeva prijatelja, koji je vladao onom stranom
potop, i bio je veliki čovjek u kraljevstvu, i vjeran kralju,
7:9 I posla ga s tim opakim Alkimom, koga postavi za velikog svećenika, i
naredio da se osveti sinovima Izraelovim.
7:10 Oni su otišli i došli s velikom silom u zemlju Judejsku.
gdje su poslali glasnike Judi i njegovoj braći s miroljubivim
riječi prijevarno.
7:11 Ali oni se nisu obazirali na njihove riječi; jer su vidjeli da su došli
s velikom moći.
7:12 Tada se skupila kod Alkima i Bakhida četa pisara,
zahtijevati pravdu.
7:13 Asidejci su bili prvi među sinovima Izraelovim koji su
tražio mir od njih:
7:14 Jer rekoše: Došao je svećenik iz potomstva Aronova
ovu vojsku, i neće nam ništa nažao učiniti.
7:15 Tako im je govorio miroljubivo i zakleo im se govoreći:
ne nanosi štetu ni vama ni vašim prijateljima.
7:16 Tada mu povjerovaše, ali on uze od njih šezdeset ljudi i
pobio ih u jednom danu, prema riječima koje je napisao,
7:17 Izbacili su tijelo tvojih svetaca i krv njihovu
prosuli po Jeruzalemu i nije bilo nikoga da ih pokopa.
7:18 Zato sav narod obuze strah i strah od njih i rekoše:
U njima nema ni istine ni pravednosti; jer su se slomili
savez i zakletvu koju su sklopili.
7:19 Nakon toga Bakhida odveze iz Jeruzalema i razape mu šatore u
Bezet, kamo je poslao i uzeo mnoge ljude koji su ga napustili,
i neke od ljudi također, i kad ih je pobio, bacio ih je
u veliku jamu.
7:20 Zatim je povjerio zemlju Alkimu i ostavio mu vlast da
pomozi mu: tako je Bakhid otišao kralju.
7:21 Ali Alkimo se borio za prvosvešteništvo.
7:22 I k njemu su se pribjegavali svi oni koji su uznemiravali narod, koji su nakon njih
zauzeli Judinu zemlju u svoju vlast, učinili mnogo zla u Izraelu.
7:23 Kad je Juda vidio svu nesreću Alkima i njegove družine
učinjeno među Izraelcima, čak i iznad pogana,
7:24 Izišao je po svim krajevima Judeje unaokolo i osvetio se
od onih koji su se odmetnuli od njega, tako da se više nisu usuđivali izaći
u zemlju.
7:25 S druge strane, kad je Alkimo vidio da su Juda i njegovo društvo imali
dobio prednost, i znao je da nije u stanju poslušati njihov
sile, ode opet kralju i reče sve najgore od njih što je on
mogao.
7:26 Tada je kralj poslao Nikanora, jednog od svojih časnih knezova, čovjeka koji je
nosio smrtnu mržnju prema Izraelu, sa zapovijedi da uništi narod.
7:27 Tako Nikanor dođe u Jeruzalem s velikom vojskom; i poslao k Judi i
svoju braću prijevarom prijateljskim riječima, govoreći:
7:28 Neka ne bude borbe između mene i tebe; Doći ću s nekoliko muškaraca,
da te mogu vidjeti u miru.
7:29 Došao je dakle k Judi i pozdravili su jedan drugoga u miru.
Međutim, neprijatelji su bili spremni odvesti Judu nasiljem.
7:30 Što je Juda saznao, naime, da je došao k njemu
s prijevarom, jako ga se bojao i više mu nije htio vidjeti lice.
7:31 I Nikanor, vidjevši da je njegov savjet otkriven, iziđe k
borba protiv Jude pored Capharsalama:
7:32 Gdje je s Nikanorove strane bilo ubijeno oko pet tisuća ljudi, i
ostali su pobjegli u Davidov grad.
7:33 Nakon toga Nikanor se pope na brdo Sion i izađe iz
svetište neki od svećenika i neki od starješina
ljudi, da ga pozdrave mirno i da mu pokažu žrtvu paljenicu
koji je ponuđen za kralja.
7:34 Ali on im se rugao, smijao im se i sramotno ih zlostavljao, i
govorio ponosno,
7:35 I zakle se u svom gnjevu govoreći: "Ako Juda i njegova vojska sada ne budu!"
predan u moje ruke, ako ikad ponovno dođem u sigurnosti, izgorjet ću
ovu kuću: i s tim je izašao u velikom bijesu.
7:36 Tada uđoše svećenici i stadoše pred oltar i hram,
plačući i govoreći,
7:37 Ti si, Gospodine, izabrao ovu kuću da se zove tvojim imenom i da
budi dom molitve i molbe za svoj narod:
7:38 Osvetite se ovom čovjeku i njegovoj vojsci i neka padnu od mača!
sjetite se njihovih bogohuljenja i dopustite da se više ne nastave.
7:39 Nikanor izađe iz Jeruzalema i razape svoje šatore u Bethoronu,
gdje ga je dočekao domaćin iz Sirije.
7:40 Ali Juda se utabori u Adasi s tri tisuće ljudi i ondje se pomoli,
izreka,
7:41 Gospode, kad oni koji su poslani od kralja asirskoga
pohulio, tvoj je anđeo izišao i udario sto osamdeset i
njih pet tisuća.
7:42 Pa uništi ovu vojsku pred nama danas, da ostali mogu
znaj da je hulio na tvoju svetinju i sudi
ti ga prema njegovoj zloći.
7:43 Trinaestog dana mjeseca adara vojska je stupila u bitku, ali
Nikanorova vojska bila je zbunjena, a on sam je prvi put ubijen u
bitka.
7:44 Kad su Nikanorovi vojnici vidjeli da je ubijen, odbacili su svoje
oružja, i pobjegao.
7:45 Zatim su ih jurili dan hoda od Adasa do Gazere,
oglašavajući za njima uzbunu svojim trubama.
7:46 Potom izađoše iz svih judejskih gradova uokolo i
zatvorio ih u; tako da su se oni, okrenuvši se onima koji su ih progonili,
svi su pobijeni mačem, i nijedan od njih nije ostao.
7:47 Zatim su uzeli plijen i plijen i pobili Nikanore
glavu, i desnu ruku koju je tako ponosno ispružio i donio
i objesili ih prema Jeruzalemu.
7:48 Zbog toga se narod silno obradova i svetkovaše dan za danom
od velike radosti.
7:49 Štoviše odredili su da se svake godine slavi ovaj dan, budući da je trinaesti od
Adar.
7:50 Tako je zemlja Judina malo vremena mirovala.