1 Makabejci
3:1 Na njegovo mjesto ustade njegov sin Juda, zvani Makabejac.
3:2 Pomogla su mu sva njegova braća i svi koji su bili s njim
oca, i s vedrinom su vodili bitku za Izrael.
3:3 Tako je svom narodu ukazao veliku čast i obukao oklop kao div,
i opasao je oko njega svoju ratnu opremu, i vodio je bitke, štiteći
domaćin svojim mačem.
3:4 U svojim je djelima bio poput lava i poput lavića koji riče za svojim
plijen.
3:5 On je progonio zle, tražio ih je, a one spaljivao
uznemirio svoj narod.
3:6 Zbog toga su zli klonuli od straha od njega, i svi radnici
bezakonje se uznemirilo, jer je spasenje napredovalo u njegovoj ruci.
3:7 Ožalostio je mnoge kraljeve i razveselio Jakova svojim i svojim djelima
spomen je blagoslovljen zauvijek.
3:8 Prošao je i gradovima Judinim, uništavajući bezbožnike
od njih, i odvraćajući gnjev od Izraela.
3:9 Tako da je bio poznat do kraja zemlje, i on
primio k sebi takve koji su bili spremni propasti.
3:10 Tada je Apolonije okupio pogane i iz njih izišla velika vojska
Samarija, boriti se protiv Izraela.
3:11 Kad Juda to opazi, iziđe mu u susret, i tako on
udario ga i ubio: mnogi su također pali ubijeni, ali ostali su pobjegli.
3:12 Stoga je Juda uzeo njihov plijen, kao i Apolonijev mač, i
s tim se borio cijeli život.
3:13 Kad je Seron, knez sirijske vojske, čuo da se govori da je Juda imao
okupio k sebi mnoštvo i četu vjernika za izlazak
ga u rat;
3:14 Reče: steći ću sebi ime i čast u kraljevstvu; jer ja ću otići
bori se s Judom i onima koji su s njim, koji preziru kraljeve
zapovijed.
3:15 Tako ga je pripremio da ide gore, a s njim je pošla silna vojska
bezbožnik da mu pomogne i da se osveti od sinova Izraelovih.
3:16 I kad se približio usponu Bethoronu, Juda iziđe
upoznaj ga s malim društvom:
3:17 Kad su vidjeli da im vojska dolazi u susret, rekoše Judi: Kako!
hoćemo li se moći, tako malobrojni, boriti protiv tako velikog mnoštva
i tako jak, budući da smo spremni pasti u nesvijest s postom cijeli ovaj dan?
3:18 Juda mu odgovori: Mnogima nije teško biti zatvoren
ruke nekolicine; a s Bogom nebeskim sve je jedno, da izbavi
s velikim mnoštvom ili malom četom:
3:19 Jer pobjeda u boju ne stoji u mnoštvu vojske; ali
snaga dolazi s neba.
3:20 Dolaze protiv nas s mnogo ponosa i bezakonja da nas unište i naše
žene i djecu, i razmaziti nas:
3:21 Ali mi se borimo za svoje živote i svoje zakone.
3:22 Stoga će ih sam Gospodin srušiti pred našim licem
za vas, ne bojte ih se.
3:23 Čim je prestao govoriti, iznenada skoči na njih,
i tako su Seron i njegova vojska svrgnuti prije njega.
3:24 Progonili su ih od nizbrdice Bethorona do ravnice,
gdje je ubijeno njih oko osam stotina ljudi; a ostatak je pobjegao
u zemlju Filistejaca.
3:25 Tada je počeo strah od Jude i njegove braće, i to vrlo velik
užasnuti se da će pasti na narode oko njih:
3:26 Dok je njegov glas došao do kralja, i svi su narodi govorili o njemu
Judine bitke.
3:27 Kad je kralj Antioh to čuo, bio je pun gnjeva:
stoga je poslao i okupio sve snage svog kraljevstva,
čak i vrlo jaka vojska.
3:28 Otvorio je i svoje blago i dao svojim vojnicima platu za godinu dana,
zapovijedajući im da budu spremni kad god mu zatrebaju.
3:29 Ipak, kad je vidio da je novac iz njegova blaga propao i
da su harači u zemlji mali, zbog nesloge
i kuge, koju je donio na zemlju ukidanjem zakona
koji je bio od davnina;
3:30 Bojao se da više neće moći podnositi optužbe, niti
imati takve darove koje je davao tako velikodušno kao što je činio prije: jer je imao
obilovao nad kraljevima koji su bili prije njega.
3:31 Stoga, u velikoj zabuni, odluči ući u
Perzija, tamo da uzima danak od zemalja i da skuplja mnogo
novac.
3:32 Stoga je ostavio Lisiju, plemića i jednog od kraljevske krvi, da nadgleda
poslovi kralja od rijeke Eufrata do granica
Egipat:
3:33 I da odgaja sina Antioha dok se ne vrati.
3:34 Štoviše, predao mu je polovicu svoje vojske i
slonove, i dao mu zaduženje za sve stvari koje bi on učinio, as
također o onima koji su živjeli u Judi i Jeruzalemu:
3:35 Naime, da pošalje vojsku protiv njih, da uništi i iskorijeni
Izvadite snagu Izraelovu i ostatak Jeruzalema i zauzmite
daleko njihov spomen s tog mjesta;
3:36 I neka namjesti strance po svim njihovim krajevima i podijeli ih
svoju zemlju ždrijebom.
3:37 Tako je kralj uzeo polovicu preostalih snaga i otišao
Antiohija, njegov kraljevski grad, sto četrdeset i sedma godina; i imajući
prošao rijeku Eufrat, prošao je kroz visoke zemlje.
3:38 Tada je Lizije izabrao Ptolemeja, Dorimenova sina, Nikanora i Gorgiju,
moćnici kraljevih prijatelja:
3:39 S njima je poslao četrdeset tisuća pješaka i sedam tisuća
konjanika, da ode u zemlju Judinu i uništi je kao kralj
zapovjedio.
3:40 Iziđoše dakle sa svom svojom snagom, stigoše i utaboriše se kod Emausa
u ravničarskoj zemlji.
3:41 Trgovci u zemlji, čuvši slavu o njima, uzeše srebro
i zlata vrlo mnogo, sa slugama, i došao u tabor kupiti
sinovi Izraelovi za robove: sila također Sirije i zemlje
Filistejci su im se pridružili.
3:42 Kad su Juda i njegova braća vidjeli da su se bijede umnožile, i
da su se sile ipak utaborile u svojim granicama: jer su znali
kako je kralj dao zapovijed da se uništi narod, i to posve
ukinuti ih;
3:43 Rekoše jedan drugome: Vratimo propadnulo blago naše
narode, i borimo se za svoj narod i svetinju.
3:44 Tada se skupi zajednica da bude spremna
za bitku, i da bi mogli moliti, i tražiti milost i samilost.
3:45 A Jeruzalem je bio prazan kao pustinja, nije bilo nijednog djeteta
koji su ulazili ili izlazili: svetište je također bilo pogaženo i stranci
zadržao čvrsto držanje; pogani su imali svoje prebivalište na tom mjestu;
i radost je bila oduzeta Jakovu, i svirala s harfom je prestala.
3:46 Zato su se Izraelci okupili i došli k sebi
Maspha, nasuprot Jeruzalemu; jer je u Masphi bilo mjesto gdje su
molio prije u Izraelu.
3:47 Tada su postili taj dan, obukli se u kostrijet i posuli pepelom
njihove glave i iznajmiti njihovu odjeću,
3:48 I otvori knjigu zakona koju su pogani tražili
naslikati lik njihovih slika.
3:49 Donijeli su i svećeničku odjeću, i prvine, i
desetine: i nazireje su potaknuli, koji su izvršili svoje
dana.
3:50 Tada povikaše iza glasa prema nebu govoreći: Što ćemo
učiniti s ovima, i kamo ćemo ih odnijeti?
3:51 Jer je tvoje svetište pogaženo i oskvrnjeno, a tvoji su svećenici u
težinu, i spustio nizak.
3:52 I gle, pogani su se okupili protiv nas da nas unište.
što smišljaju protiv nas, ti znaš.
3:53 Kako ćemo im se moći suprotstaviti ako ti, Bože, ne budeš naš
Pomozite?
3:54 Tada zatrubiše u trube i povikaše iza glasa.
3:55 I nakon toga Juda je postavio zapovjednike nad narodom, čak kapetane
preko tisuća, i preko stotina, i preko pedeset, i preko desetina.
3:56 A što se tiče onih koji su gradili kuće ili imali zaručene žene ili bili
saditi vinograde ili su se bojali onih koje je zapovjedio
vratite se svatko svojoj kući po zakonu.
3:57 Tabor se pomaknu i utabori na južnoj strani Emausa.
3:58 A Juda reče: Naoružajte se i budite hrabri ljudi i gledajte da budete
u pripravnosti do jutra da se borite s ovim narodima,
koji su se okupili protiv nas da unište nas i naše svetište:
3:59 Jer bolje nam je u boju poginuti nego gledati nesreće
našeg naroda i naše svetinje.
3:60 Ipak, kako je volja Božja na nebu, neka tako čini.